Ne asocira tek tako euro na njemačku marku. Najjače europsko gospodarstvo bez krzmanja je poslalo 1999. svoju nacionalnu valutu u povijest pa prigrlilo novu valutu. Tako su dali signal drugima, manjima i slabijima od Njemačke, da naprave isto.
Tom smo logikom odmah krenuli zacrtanim putem. I država i građani. Premda smo bili daleko od članstva u Europskoj uniji, od prvog dana uvođenja eura svi do jednoga u toj valuti izračunavamo cijene stanova, kuća, zemljišta, automobila... Štednja iz njemačkih marki istog je trena preselila u eure, a sad im i kune ustupaju svoje mjesto.
Ako su se kod primanja Hrvatske u EU neki tomu žestoko protivili, što se uvođenja eura tiče, skeptika gotovo pa nije ni bilo. Pišem, gotovo, jer su neki izrazili sumnju da je nezgodno u vrijeme inflacije uvoditi euro. To bi, tvrde, moglo dovesti do vala poskupljenja, kao da smo mogli birati kad će se ovaj proces dogoditi?
Godinama smo strpljivo ispunjavali sve postavljene uvjete, a kad je to konačno i odrađeno pod kontrolom Zdravka Marića i Borisa Vujčića, bivšeg ministra financija i aktualnog guvernera Hrvatske narodne banke, kako sada reći, "e, znate, mi još euro ne bi, malo bi pričekali".
Prenapuhana kuna
A što nam euro kao državi, kao građanima, konkretno donosi? Manje kamate na kredite jer će ovdašnje banke lakše nabavljati novac na međunarodnom tržištu kapitala, ukidanje transakcijskih troškova i lakše snalaženje kad je u pitanju uspoređivanje cijena i usluga u nas i drugdje gdje se euro također koristi kao službena valuta, te veću monetarnu sigurnost jer za snagu eura jamči moćno EU gospodarstvo, a ono se nosi i s najvećima: SAD-om, Kinom i Rusijom.
Na ovaj se način smanjuje valutni rizik, a to na duge staze doprinosi stabilnosti gospodarstva i investicijama iz inozemstva u Hrvatsku. Najveći dobitnik je naša najjača gospodarska grana - turizam, jer je tu riječ o izvozu, pa ćemo s eurom biti konkurentniji. Zapravo, svi naši proizvođači i pružatelji usluga na stranim tržištima, koji su zbog prenapuhane kune trpjeli gubitke jer često nisu bili konkurentni, od sada će lakše dolaziti do poslovnih partnera i potrošača.
Hrvatska je postala dvadeseta zemlja europodručja. Prije nas su euro kao službenu valutu prihvatili Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Portugal, Španjolska, Slovenija, Cipar, Malta, Slovačka, Estonija, Letonija i Litva.
Za rijetke građane Hrvatske koji s eurima nisu imali "posla", valja reći da su u opticaju novčanice u apoenima od 10, 20, 50, 100, 200 i 500 eura.
Zajedničko naličje
Što se kovanica tiče, postoji osam apoena kovanica eura - od jednog centa do dva eura. Euro je podijeljen na sto centi.
Kovanice imaju zajedničko naličje koje prikazuje kartu Europe, ali svaka zemlja u eurozoni ima svoj dizajn na licu, što znači da su u opticaju kovanice s različitim dizajnom.
Četiri europske mini države koje nisu članice Europske unije - Andora, Monako, San Marino i Vatikan - koriste euro kao svoju valutu, a također imaju pravo i kovati kovanice s vlastitim dizajnom na licu.
Što se "naših" eura tiče, na kovanici od dva eura nalazi se karta Republike Hrvatske, na jednom euru je lik životinje kune, na pedeset centi portret genijalca Nikole Tesle, a na "muniti" od 1, 2 i 5 centa, ispisano je Hrvatska. A, Hrvatska od danas u punom smislu riječi znači i Europa. Proces integracija u Europsku uniju ovim je složenim monetarnim procesom i primanjem naše zemlje u schengenski granični režim, definitivno završio. Neka nam je sa srećom.