SPC kao instrument velikosrpske težnje za dominacijom: ‘Zapad ne razumije ovu priču...‘

“Svima je jasno kakva je uloga Srpske pravoslavne crkve (SPC) u smislu homegenizacije srpskog naroda bilo da se radilo o Hrvatskoj, BiH, ili sada Crnoj Gori. Ustoličenje Joanikija nije problem samo po sebi, već ta politizacija religije koja traje mjesecima, i popraćena je svim propagandnim sredstvima u Srbiji, sa svim konotacijama kojima negiraju Crnu Goru kao državu, a Crnogorce kao narod. To je problem. Cijela ova ujdurma je pokušaj da se pokori Crna Gora nakon toliko godina”, ocijenila je za N1 Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava Srbije.

Radi se o jednom sistematskom i strateškom ponašanju Beograda koji testira dokle se može ići. “Testira se EU i NATO. Zapad ne razumije ovu priču Beograda prema susjedima i ovo pitanje tretira kao vjerske slobode, što apsolutno ne održava pravu istinu", istaknula je Biserko.

SPC u Crnoj Gori imaju Mitropoliju crnogorsko-primorsku, podređenu patrijarhu u Beogradu. Ona je kanonski priznata. S druge je strane 1993. osnovana Crnogorska pravoslavna crkva (CPC), koja nije dobila crkveno priznanje, ali ima podršku Crnogoraca koji su za nezavisnost od Beograda.

CPC se poziva na povijesnu Crnogorsku crkvu koja je imala autokefalnost u 18. stoljeću, ali je izgubila osnivanjem Kraljevine Jugoslavije 1918., kad je ponovo pripojena SPC. Obje se crkve smatraju nasljednicima povijesne CPC. Lani je izbio sukob oko imovine: CPC za sada vrši službu u nekoliko kapela na Cetinju i jednoj crkvi u Kotoru, objavio je DW. Većina Crnogoraca pripada SPC. "Mitropolija crnogorsko-primorska SPC nije u suglasnosti s državnim interesima Crne Gore, centrala joj je u drugoj zemlji, koja ne gleda blagonaklono na crnogorsku nezavisnost“, poručio je lani predsjednik Milo Đukanović.

Mnogi smatraju da je upravo zbog sukoba sa SPC izgubio većinu na parlamentarnim izborima. Đukanović je objavio da je s pokojnim crnogorskim mitropolitom Amfilohijem odmah nakon referenduma o crnogorskoj nezavisnosti 2006. razgovarao da se crkva u Crnoj Gori zove samo „Pravoslavna“, bez nacionalnog predznaka. Ta ideja na startu nije bila odbačena, ustvrdio je Đukanović.

Središte spora je Cetinje, i Cetinjski manastir, koji je stoljećima bio sjedište Crnogorske pravoslavne crkve, na koju se pozivaju jedni i drugi.

Čelnik oporbenog SPD-a Mirko Stanić rekao je za DW da su prije nasilnog ukidanja autokefalne CPC svi crnogorski mitropoliti birani na općenarodnom zboru, ispred Cetinjskog manastira, a sada je ta tradicija prekinuta i mitropoliti se biraju u Beogradu.

SPC je instrument velikosrpske težnje za dominacijom

Ustoličenje mitropolita SPC-a na Cetinju igra je moći: dokaz da su u Crnoj Gori kontrolu preuzele prosrpske snage koje negiraju Crnu Goru kao državu, a Crnogorce kao narod. Žele sukob

Rođen u Nikšiću i većinom djelovao u Crnoj Gori. Protivnik je NATO-a, s istaknutom ulogom u masovnim litijama koje je lani organizirao SPC protiv Zakona o vjerskim zajednicama, odnosno zbog odluke Đukanovićeve vlade da oduzme imovinu za koju SPC nema dokaze o vlasništvu. Đukanović je i zbog toga lani izgubio izbore. Neki smatraju da je ideološki blizak prethodniku, pokojnom ultraradikalnom nacionalistu Amfilohiju.

Patrijarh Porfirije u Hrvatskoj igra ulogu progresivnog intelektualca štulićevskih inspiracija, a u ostalim zemljama regije, od BiH preko Crne Gore do Kosova, nastupa kao tipični predstavnik nacionalističke politike SPC-a, napisao je povjesničar Dragan Markovina. Dotadašnji mitropolit zagrebačko-ljubljanski u veljači je izabran za novog poglavara SPC-a, naslijedivši preminulog Irineja.

Pod vodstvom nekadašnjeg Miloševićeva suradnika Mila Đukanovića Crna Gora je 2006. na referendumu izborila samostalnost od Srbije. Nakon sukoba s Beogradom Đukanović je godinama vladao Crnom Gorom uz podršku stranaka nacionalnih manjina, usprkos sve glasnijim i težim optužbama za korupciju. Lani je njegov DPS izgubio od prosrpske koalicije, iako je ostao najjača stranka u parlamentu.

Profesor strojarstva u Podgorici osnovao je 2020. organizaciju Ne damo Crnu Goru koja je podržala SPC u sukobu s Đukanovićem. Imenovan je nositeljem široke oporbene liste Za budućnost Crne Gore (i to na prijedlog Amfilohija): lani su osvojili 32,55 posto, a Đukanovićev DPS 35 posto. Blizak je SPC-u, ali ne i Vučiću: Krivokapić je optužio Beograd za hladni rat te da podržavaju Demokratski front, umjesto legitimne vlade. Izlaskom DF-a vlada nema većinu.