Preleti pilota JNA na hrvatsku stranu, zajedno s borbenim zrakoplovima, nisu podizali samo borbenu moć hrvatskih snaga nego i moral građana. Nakon legendarnoga preleta Rudolfa Perešina i Danijela Borovića, 15. svibnja 1992. sa dva MiG-a doletjeli su piloti Ivica Ivandić i Ivan Selak, Ivandić u Split, a Selak u Zagreb.
Ministarstvo obrane Republike Hrvatske u ponedjeljak želi obilježiti 30 godina od toga događaja u Splitu i Zemuniku. Ali pozvali su samo Ivandića, ne i Selaka.
Ivan Selak, koji danas to nije želio detaljnije komentirati, potvrdio je da pozivnicu za obilježavanje u Splitu nije dobio, dok je Ivica Ivandić potvrdio da je pozvan, te da će se odazvati, piše Telegram.
Podjela u tretmanu pilota koji su zajedno preletjeli s aerodroma Ponikve kod Užica da bi selektivno bili (ne)pozvani na proslavu 30. obljetnice, izazvala je rekacije u medijima i na društvenim mrežama pa je i MORH odlučio pokušati pojasniti podjelu.
" Otkrivanjem eksponata MiG-a 21 u vojarni "Knez Trpimir" pored aerodroma Split, Hrvatsko ratno zrakoplovstvo željelo je dati obol pukovniku Ivici Ivandiću koji je preletio s aerodroma Ponikve pokraj Užica u Srbiji na aerodrom Split. Naime, pukovnik Ivandić jedini je od pilota koji su za vrijeme Domovinskog rata preletjeli u Hrvatsku, čiji prelet još nije obilježen postavljanjem eksponata MiG-a.
S obzirom na to da je riječ o eksponatu u čast pukovniku Ivandiću, HRZ je događaj zamislio kao obilježavanje preleta s aerodroma Ponikve na aerodrom Split. Nitko time ne umanjuje povijesne činjenice niti zasluge brigadira Ivana Selaka i njegov značaj u Domovinskom ratu", pokušali su pojasniti iz MORH-a.
selakovi i ivandićevi dani ponosa i slave
Umirovljeni brigadir Ivan Selak na Facebooku se detaljno prisjetio događaja od prije 30 godina.
"A već je 30 prošlo, ne mogu vjerovati jer mi se čini da je jučer bilo. A bilo je i dogodilo se. Kad zažmirim, sjedim na travi okrenut stajanci punoj aviona. Onih koji danas lete je osam. Leđima poluokrenut od mene i dva metra dalje sjedi moj pajdo Ivica. Njegov pogled je usmjeren na šumicu i skloništa za avione desno od piste. Ne gledamo se, ali sve znamo. Napokon se ukazala prilika da se zajedno nađemo na nebu...
Priprema za letenje za taj dan, brifiramo meteo, jer mi smo bili u zraku, nije potrebno izviđanje. Letim u drugoj smjeni, Ivica u prvoj, bezvezna ruta po Srbiji u kojoj pratim mlađeg pilota, eto onako da negdje slučajno kako mi to kažemo "ne zabaulja" - čitaj ne zaluta.
I tada nastupa trenutak koji se čeka mjesecima. Kolega, osmi pilot u prvoj smjeni otpada, ne osjeća se ok, zabrana od doktora. Traži se zamjena, nema nas puno, a mene svi znaju kao "grebatora" kada je letenje u pitanju (sve ostalo me ne zanima, grebanje za položaje, promaknuća, ostale prizemne stvari nikada me nisu zanimale).
I upadam u prvu smjenu. Ivicu sam samo pogledao, čak ni ne sjedimo blizu. Po planu on je u prvom paru pratilac, a ja u četvrtom paru također. Razmak u polijetanju parova 5 min.
Sjedimo na livadi iznad. Gledam stajanku, čačkam kacigu i onako tiho, ali da me čuje gotovo ne otvarajući usta:
- " 'Oćemo li" ???
Ma nije prošlo dvije sekunde
- " 'Oćemo".
- "Si izračunao gorivo"??
- "Bit će do... negdje".
- "Budi na kanalu tornja, krećemo kad sigurno poletim i kad javim uvučeno, neutralno konus, vidi svoje gorivo i javi da li si u redu s gorivom, onako kao - drugi u redu", opisao je, među ostalim, Ivan Selak na Facebooku svoj prelet, važan za njega i Hrvatsko ratno zrakoplovstvo.
Iz cijele zavrzlame oko jednoga važnog događaja novije ratne povijesti moglo bi se zaključiti, ako nije u pitanju smiješna štednja na pozivnicima i putnim troškovima, da bi to mogao biti odgovor ministarstva Marija Banožića na česte Selakove kritike. A Ivan Selak javno je kritizirao nabavu borbenih zrakoplova, pad drona u Zagrebu i sve oko njega, stanje u vojsci... Uskoro bi se mogli vidjeti i čuti, bilo od umirovljenoga brigadira Selaka ili od vrhovnog zapovjednika Zorana Milanovića, detalji i pozadina takve odluke.
