Šesnaest preživjelih s urugvajskog leta 571, koji je prevozio tim ragbijaša amatera i njihovih navijača u Čile, obilježili su 50. godišnjicu ovog traumatičnog događaja, znanog i kao "Čudo s Anda". Njihova borba za život je opisana u knjizi „Preživjeli”, a po njoj je kasnije snimljen i film. Također, u pripremi je i Netflixova serija.
Zrakoplov se srušio 13. listopada 1972. u Andama s 45 putnika i članova posade. Šesnaestorica mladića uspjeli su preživjeti 72 dana, na visini od 4000 metara, s temperaturama ispod ništice i vrlo malo hrane, sve dok dvojica među njima nisu pronašla pomoć nakon desetodnevnog pješačenja preko planina prekrivenih dubokim snijegom, prenosi RTL.
Carlos Paez, jedan od preživjelih, je rekao da je dužnost preživjelih putovati svijetom i podijeliti svoju priču o preživljavanju kada su u ledenim planinama bili prisiljeni jesti leševe svojih prijatelja.
"Prešao sam šest milijuna milja s American Airlinesom. Osuđen sam pričati ovu priču zauvijek", rekao je.
Tijekom kobnog leta pilot je skrenuo s kursa u gustoj magli prije nego što se srušio u snježne Ande. Dvanaest putnika je poginulo, dok je 17 umrlo od ozljeda te u lavini koja se dogodila nekoliko dana kasnije.
Nakon 10 dana, preživjeli su preko radija u avionu doznali da je potraga za njima prekinuta. Roberto Canessa, student medicine, predložio je da jedu tijela preminulih kako bi ostali živi.
"Naravno, ideja o jedenju ljudskog mesa bila je užasna, odvratna‘, rekao je Ramon Sabella.
"Bilo ga je teško staviti u usta. Ali navikli smo se. U određenom smislu, naši prijatelji bili su neki od prvih donatora organa na svijetu — pomogli su nam da se hranimo i održali su nas na životu."
Za rezanje mesa Canessa je koristio staklo, a kako bi im bilo lakše, obećali su si da će, ako netko od njih umre, pojesti i njega.
Nakon više od dva mjeseca u planinama, preživjeli su izgubili svaku nadu da će biti spašeni, pa su Canessa i Fernando Parrado potražiti pomoć. Napunivši svoje čarape za ragbi ljudskim mesom, dvojac se polako spuštao oko pet kilometara niz planinu, a bilo je to iscrpljujućih 10 dana hodanja.
Počeli su pratiti rijeku koja teče duž podnožja planina te ugledali muškarca na mazgi pošto. Uspjeli su mu dobaciti preko rijeke kamen s porukom na papiriću. Čovjek je organizirao spašavanje i pomoć je brzo stigla. Pothranjeni putnici su spušteni s planine helikopterom za dva dana.
Preživjeli su, par dana po povratku u civilizaciju, 29. prosinca objavili zajedničku izjavu u Montevideu u kojoj su priznali što su učinili kada su ostali bez hrane: „Rekli smo si: ako je Isus, na Posljednjoj večeri, dijelio svoje tijelo i krv s apostolima, ne znači li to da bismo i mi to trebali učiniti?”.