Nakon izbijanja globalne pandemije koronavirusa SARS-CoV-2, u javnosti se najviše govorilo o utjecaju koji će ona imati na hrvatski turizam, standardno nastavljajući o tome kako je opasno da turizam čini petinu ekonomije, kako je on osjetljiviji čak i od poljoprivrede, koja uglavnom ovisi o suncu i kiši...
Ipak, pravo stanje kudikamo je drukčije i složenije, a to valja znati, pa krenimo redom.
Prvo, nesumnjivo je da je turizam silno značajan za hrvatsko gospodarstvo, no nema potrebe preuveličavati njegov doprinos. Prema posljednjoj satelitskoj bilanci za 2016., turizam u Hrvatskoj izravno je generirao 11,4 posto BDP-a (cjelokupni izravni i neizravni doprinos turizma bruto dodanoj vrijednosti iznosio je 16,9 posto), što je ipak prilično manje od brojki kojima se licitira u javnosti.
Drugo, manje je poznato da hrvatsko gospodarstvo puno više ovisi o izvozu roba nego o prihodima od turizma. Turizam je iz nekog razloga uvijek u fokusu javnosti, no izvoz roba osjetno je viši, a posljednjih je godina i rastao brže od prihoda od stranih turista. Tako je vrijednost robnog izvoza (15 mlrd. eura u 2019.) danas čak 50 posto viša od prihoda koji se ostvare od stranih turista (10 mlrd. eura u 2019.).
Ako znamo da je Italija glavno izvozno, ali i uvozno tržište (u Italiju smo prošle godine izvezli robe u vrijednosti od gotovo 16 mlrd. kuna, a uvezli roba u vrijednosti od 25,5 mlrd. kuna) te da mnogi hrvatski proizvođači u Italiji nabavljaju komponente za svoje proizvode, onda je jasno da će gotovo kompletno zatvaranje Italije koje je uslijedilo nakon eskalacije bolesti Covid-19 itekako negativno utjecati na hrvatski izvoz.
Italija neće biti jedina jer vidimo da je i Srbija već zatvorila neke granične prijelaze s Hrvatskom, tranzitni promet značajno je usporen i na granici sa Slovenijom, a svjetski poremećaji u lancu dobave materijala i isporuka proizvoda već su neko vrijeme prisutni pa se sve više usporava proizvodni proces. Kompletna hrvatska industrija tako će izravno ili neizravno, prije ili kasnije, biti pogođena ovom krizom.
Za mnoge iznenađujuće, no na kraju se može ispostaviti da će turizam biti jedna od grana koje će najmanje biti pogođene ovom krizom. Izražena sezonalnost, što je inače negativna karakteristika hrvatskog turizma, sada se može pokazati kao sreća u nesreći jer se može očekivati da će vrhunac pandemije proći i da će se situacija smiriti prije početka ljeta. Time bi glavni dio turističke sezone mogao biti spašen, a znamo da se u drugoj polovici godine ostvari više od tri četvrtine ukupnih noćenja i prihoda od stranih turista.
Usput, na priloženom grafikonu možemo vidjeti kako je turizam u Hrvatskoj prilično robustan, daleko od priča o navodno velikoj osjetljivosti. U posljednjih 20-ak godina samo je jedne godine (2009., u jeku velike krize) zabilježen pad; malo se koja industrija pokazala tako stabilnom, što znači da su priče o navodno vrlo velikoj osjetljivosti turizma puka naklapanja, odnosno ničim potkrijepljen mit.
Dakle, prema dosadašnjem razvoju situacije s koronavirusom, očito je da će i hrvatsko i svjetsko gospodarstvo pretrpjeti snažan udarac. Zato su mnoge vlade već donijele konkretne mjere za ublažavanje tog udara na njihova gospodarstva, a i hrvatska se to sprema učiniti.
Naime, ova situacija pripada u tzv. egzogeni ili vanjski šok - šok na strani ponude, a ne na strani potražnje - stoga je ovo klasični primjer kada su države pozvane aktivno sudjelovati i pridonijeti ublažavanju negativnih posljedica.
Treba očekivati da će jedna od mjera hrvatske Vlade svakako biti obustava uplata akontacija poreza na dobit, što je i inače jedan od problematičnijih načina prikupljanja poreza jer akontacijama poduzetnici, de facto, kreditiraju državu. Ova mjera neće direktno utjecati na deficit državnog proračuna, nego samo na tok novca, odnosno dinamiku prikupljanja poreza, a značajno će pomoći poduzetnicima u očuvanju njihove likvidnosti jer se radi o otprilike osam milijardi kuna na godišnjoj razini (2 posto BDP-a). Ipak, iako će država uprihoditi porez na dobit za 2020. po obračunu početkom sljedeće godine, može se očekivati da će dobit poduzetnika u ovoj godini pasti, a stoga će i planirani prihodi od ovog poreza biti niži.
Premijer je najavio i privremenu obustavu obveze uplata socijalnih doprinosa i poreza na dohodak, što je također mjera koja će pomoći u očuvanju zaposlenosti i likvidnosti samih poduzeća. Hoće li se raditi samo o odgodi plaćanja poreza i doprinosa na plaću ili možda čak i potpunom oslobođenju za jedan ili dva mjeseca najveće paralize gospodarstva (što bi utjecalo na deficit), tek će se vidjeti.
Moratorij na otplatu dugova također treba riješiti u pregovorima s bankama kako bi se brzo i efikasno moglo zahvatiti poduzeća koja se nađu u teškoćama, iako valja biti oprezan da se ne dogode slučajevi u kojima bi država jamčila za dugove otprije nekonkurentnih poduzeća koji bi krizu zbog koronavirusa pokušali iskoristiti kao opravdanje za loše poslovanje.