Nije dugo trebalo da se, nakon presice Milorada Pupovca, na Facebooku oglasi i predsjednik Zoran Milanović. Evo što je poručio:
"Očekivano, nakon urgentnih konzultacija sa svojim principalom, plačibaba Pupovac, ustreptao do ganuća, uz tihu slutnju suza, nastavlja s lažima i teškim glupostima.
Zaziva, blagoš nama, i Radu Končara, heroja otpora s kojim su bratski ratovali moji didovi, stričevi i ujci. Ne znam za njegove.
Očajno nekoherentan za jednog profesora lingvistike, pokušava podvaliti idiotariju prema kojoj Predsjednik Republike krši Ustav vršeći pritisak na njega i zastupnika Kajtazija. Prvo, ne uspoređuj sebe s Kajtazijem, crni Milorade. Veljko je ušao u Sabor s tri tisuće glasova. U Republici Hrvatskoj ima deset tisuća Roma. On u toj populaciji ima veći legitimitet nego ja u općoj. Ti s mizernih deset tisuća glasova. Srba je u Hrvatskoj prema zadnjem popisu bilo 200.000, ali dobro znamo da sigurno još sto tisuća naših građana ima porijeklo/identitet koji je u manjoj ili većoj mjeri srpski.
Čak deset tisuća ih je odabralo tebe. Ja bih se, na tvom mjestu, figurativno, ubio. Ili zašutio. Predstavnik Srba u našoj državi, jednako kao što sam predstavnik Hrvata, sam ja, ne ti. Tople i bratske riječi koje mi već više od petnaest godina upućuju hrvatski Srbi stvorile su u meni i vrlo jaku emociju prema njima. “Zoki, ti si majka srpskog naroda”, često bi mi tepale starije žene i majke Korduna, Banije, Plaškog, Lapca... Asocira li ti to jednog drugog junaka onog davnog rata, Milorade?
Pupovac "optužuje" Predsjednika Republike da utječe na saborske zastupnike da izglasaju njegov prijedlog za predsjednicu Vrhovnog suda, što je "nedopustivo". A Predsjednik RH je Ustavom ovlašteni predlagatelj. Međutim, premijer Plenković i ministar Malenica mogu i smiju utjecati na zastupnike i određivati koga će izabrati, iako nisu ni na koji način ovlašteni.
Dobra logika.
Kada si me povlačio za rukav po hodnicima Vlade i kamčio od mene za sebe i svoje jarane basnoslovno vrijedne nekretnine i parcele srpske Prosvjete u centru Zagreba, jesi li tada, o Milorade, ‘vršio pritisak’ na šefa izvršne vlasti hrvatske države, ucjenjujući ga/me s tih par žetončića u Saboru. Koji mi nisu bili potrebni, jer sam dobio izbore apsolutnom većinom, s nešto manje od milijun glasova. Od čega stopedeset tisuća Srba, brat bratu. Što te je duboko živciralo i frustriralo.
Milorade, nisi novinarima pokaz’o sve radosne objave moje. Opet cenzuriraš, kao u Novostima, kao u Kumrovečkoj školi... čik, objavi, ako smiješ. Nema tu ničega prostačkog, nikoga nisam nazvao smećem ili baljezgao o profesoricama prava koje se rado prepuštaju vucaranju po blatu. Samo prokleta istina.
Zlatu Đurđević si prvo nazvao samodiskvalificiranom (original Plenkovićev plitki vokabular, ergo protuustavni pritisak? Or what?) padobrankom, da bi je, nakon što sam te raskrinkao k’o zadnjeg mehanskog tata, danas obasuo komplimentima. U čemu je, onda, problem, crni Mićo, ustavobranitelju naš? Jedino što vas, dakle, zanima jest kavga sa mnom - evo, imate je - ali prije svega želite spriječiti svaku promjenu u HDZovom pravosuđu, po Plenkovićevom nalogu. Nećeš izbjeći strašni sud i suočenje s mojom kandidatkinjom u Saboru. Bistre oči uplačljive oči. I okani se brige za tuđu djecu i nji’ov razvoj. Djecu plaše tobom, ne mnome, crni Milorade."