Ili će oni Plenkovića uspjeti opkoliti, ili će ih on nakon izbora rasturiti. Trećeg jednostavno nema.
Tim nam je riječima jedan HDZ-ov dužnosnik iz Dalmacije opisao ozračje koje posljednjih dana vlada unutar HDZ-a, uvjeren da nakon svega što je u HDZ-ovoj kampanji izrečeno nema suživota između dviju sukobljenih struja u vladajućoj stranci.
Aktualni predsjednik Andrej Plenković i njegov izazivač Miro Kovač bore se za glasove članova HDZ-a. I pritom ne biraju riječi kako bi ocrnili jedan drugoga. Paralelno s njihovom, između dviju grupacija vodi se i jednako bespoštedna bitka za zamjeničku i potpredsjedničke pozicije u vladajućoj stranci.
Ivan Penava vrlo aktivno napada mjesto zamjenika predsjednika HDZ-a. Isto ono na kojemu bi Plenković najradije vidio ministra branitelja Tomu Medveda.
Davor Ivo Stier, Tomislav Tolušić i Milijan Brkić ciljaju na potpredsjedničke pozicije. Uvjereni da će im članovi, baš zato što imaju tvrđu desnu, antiplenkovićevsku retoriku, dati prednost pred premijerovim favoritima Brankom Bačićem, Olegom Butkovićem, Ivanom Anušićem i Zdravkom Bušić.
– Možda Kovač nema prevelike šanse protiv Plenkovića, ali zato će Plenkovićevi ljudi na HDZ-ovu terenu teško pobijediti Brkića ili Stiera. Ako prođe i Penava za zamjenika, Plenković će biti okružen ljudima koji se protive njegovoj politici i bit će prisiljen korigirati svoju politiku – kazao nam je jedan pripadnik oporbene grupacije unutar HDZ-a.
Ovo bi, prema svemu sudeći, mogao biti plan B “Opcije za promjene”. Ako ga i ne uspiju smijeniti, Plenkovića bi u vrhu HDZ-a mogli opkoliti. A onda – kada im to situacija dopusti – i blokirati.
U Plenkovićevu taboru, međutim, uopće ne izgledaju zabrinuti ovakvim najavama. Mašineriju su pokrenuli, a ona je uvijek – tako ih bar uči iskustvo – bila na strani onoga tko vodi HDZ.
– Vidite da Plenković ne kalkulira. O svemu govori prilično jasno i otvoreno. Članovi HDZ-a koji mu budu dali svoj glas točno znaju kakvu politiku podržavaju. Ovaj je detalj vrlo važan, jer predsjednik stranke na izborima želi dobiti punu potporu za ono što u Vladi radi – kaže nam jedan njegov navijač iz Dalmacije.
U tome se zapravo nazire Plenkovićeva stvarna namjera. Jednom kad dobije legitimitet članova HDZ-a, on računa da će imati odriješene ruke da strankom upravlja kako želi. I vodi je smjerom koji su članovi podržali na izborima.
A nisu ovdje u igri samo potpredsjedničke pozicije. Sva stranačka tijela, od Predsjedništva pa do zadnjeg temeljnog ogranka, pune se nakon izbora za predsjednika stranke, glasovima delegata na stranačkom Saboru koji će se održati do 16. svibnja.
U praksi to znači da će onaj tko trijumfira i 15. ožujka dođe na čelo HDZ-a presudno utjecati i na ishod stranačkog Sabora. Na njemu će izaslanici birati suradnike novoga predsjednika u vrhu HDZ-a, četrnaest članova Predsjedništva HDZ-a, kao i nove stranačke čelnike na terenu.
Plenković – to je prilično jasno – više neće tolerirati oporbenu situaciju u vlastitoj stranci. Ako mu pođe za rukom ostvariti punu dominaciju u HDZ-u, teško da će protežirati ljude koji ga danas tako žestoko kritiziraju. Za njih, prema svemu sudeći, neće biti mjesta na stranačkim listama za Sabor, funkcija u HDZ-ovim tijelima, ni pozicija u nekoj budućoj Vladi.
Ivo Sanader je nakon pobjede na izbornom Saboru HDZ-a 2002. godine “pomeo” svojeg protukandidata Ivića Pašalića i njegove ljude. Toliko da je na parlamentarnim izborima 2003. u stranci imao prilično čistu situaciju.
Kada je došao na čelo HDZ-a, Tomislav Karamarko jedva je čekao da se riješi Jadranke Kosor, bivše premijerke i svoje prethodnice na čelu HDZ-a. Čak i Franjo Tuđman, koji je doista dopuštao određenu razinu pluralizma unutar HDZ-a, nije imao milosti prema onima koji su u pitanje dovodili njegov primat u stranci.
Stipe Mesić i Josip Manolić to su najbolje osjetili na svojoj koži.
Ni u SDP-u situacija nije bila nimalo bolja. Nakon što je 2007. izabran za predsjednika stranke, Zoran Milanović puno je truda uložio da marginalizira ljude koji su mu bili protukandidati. Čak i kasnije, kada je učvrstio svoju vlast u SDP-u, članove Predsjedništva koji su ga kritizirali redovito je micao u stranu.
Zato je ova utakmica u HDZ-u igra na sve ili ništa. U njoj se doista puno gubi i puno dobiva. A pobjednik, kao i toliko puta do sada, uzima sve.