Oduvijek je volio raskošan život. Teško je reći koliko je tome kumovala neimaština u kojoj je Ivo Sanader odrastao, a koliko vlastiti, napose bahati karakter. Povijest će zabilježiti da je bivši hrvatski premijer, ovih dana pravomoćno osuđen na šest godina zatvora za nedjelo kupoprodaje Fiolićeve zgrade u Planiniskoj ulici, u danima svoje najveće moći uživao u luksuzu nezamislivih razmjera - piše Slobodna Dalmacija.
U vrijeme kada je 2004. godine zaželio zabljesnuti na bečkom Opernballu, u austrijskoj je prijestolnici od renomiranog je krojača naručio frak. Vladinim zrakoplovom Challenger 612 redovito je odlazio na krojačke probe, kako bi mu frak na stajao kao saliven na najpoznatijem balu na svijetu. Challenger je iste godine sa Sanaderom, njegovom suprugom Mirjanom i premijerovim suradnicima iz Vlade letio i u London, navodno kako bi premijerova kći Petru stigla na jednu od tamošnjih prestižnih ljetnih škola glume. Na povratku je u Veneciji ukrcao tadašnjeg ministra vanjskih poslova Miomira Žužula i njegovu obitelj, pa se svita mogla uputiti u službeni posjet na Maltu. Gdje je, na marginama diplomatskog susreta, proslavljen i rođendan Žužulovog sina.
Kada je pak odlazio u New York, Sanader je nastojao odsjedati u superluksuznom New York Palaceu na Madison Aveniji. Hotel je poznat kao mjesto kojeg su obožavali Michael Jackson i Whitney Houston. Ima pet zvjezdica, a ono što ga dijeli od konkurencije je oznaka „pet dijamanata“. Sanader je ponekad u njemu odsjedao sa službenom vladinom delegacijom, a ponekad s obitelji. Jedan od svjedoka prisjetio se kako su jednom prilikom iz Palacea nestali Sanader, njegova supruga Mirjana i nekadašnji veleposlanik u SAD-u Neven Jurica kako bi otišli u Nashville na rodeo.
O većini ovih epizoda javnost je doznala naknadno, nakon što se Sanader odlučio povući se sa najmoćnije pozicije u zemlji, a pravosudne istrage krenule svojim tokom. O jednoj se, međutim, znalo netom nakon što se dogodila. Sanader je sa svojom svitom u rujnu 2006.otišao u Veronu, na opernu gala večer na kojoj je, navodno, uz Žužulovu sekundažu pao dogovor da se Pliva proda američkom Barru.
U vrijeme dok je tada njegov glavni suparnik Ivica Račan vozio službeni SDP-ov Renault Val Satis – limuzinu srednje klase koja ni u čemu nije odisala luksuzom – Sanader je krenuo u bildanje svoje kolekcije skupih satova. Jedan za drugim na premijerovoj su se ruci nizale ure, a novinari su uzalud pokušavali dobiti odgovor odakle Sanaderu svi ti Rolexi, IWC-i, Panerai, Cartieri... Svima je bilo jasno da Sanader sa mjesečnom plaćom od dvadesetak tisuća kuna nije mogao kupiti Lange und Söhne vrijedan 28 tisuće eura, Blancpain Villeret Ultra Slim vrijedan u to doba vrijedan devet tisuća, Cartierov Pasha vrijedan oko 11 tisuća eura, IWC-ov Big Pilot vrijedan 10.500 eura. Vrlo brzo se postavilo pitanje je li satove Sanader dobio na poklon, zašto ih nije prijavio u svojoj imovinskoj kartici, i jesu li satovi možda mito sa sklopljene poslove sa državom. Odgovora, međutim, nije bilo.
Paralelno sa satovima tekla je i nabavka umjetnina, skupih slika od kojih pet Bukovčevih platna na tržištu vrijedno, izračunali su procjenitelji, bar dvjesto tisuća eura. Sanader je tijekom devedesetih, u vrijeme dok je radio u Tuđmanovom predsjedničkom uredu i Ministarstvu vanjskih poslova, korak po korak već „osvojio“ vilu u Kozarčevoj. U svojoj premijerskoj eri „operacija Kozarčeva“ je finalizirana blagonaklonim odlukama Ministarstva pravosuđa.
Jadranom je, uz pratnju policije i specijalaca, krstario na jahti "Malo vitra". Na jedrenjaku "Romanci" zabavljao se sa Lukom Bebićem, Božom Biskupićem i Mariom Zubovićem, a bakanalije kojima su se častili nabavljao je šef tadašnji HDZ-ov rizničar, inače šef Carisnke uprave Mladen Barišić.
Bilo je to vrijeme prosperiteta ne samo za hrvatskog premijera, nego i za dobar dio građana. Godine prije krize bile su vrijeme rapidnog rasta srednjega sloja koji je užurbano kupovao stambene kvadrate i nove automobile ne bi li nadoknadio „mršave“ devedesete. Sanader je gajio poseban senzibilitet prema svojim biračima. Kada je INA najavila da će gorivo poskupjeti na 8 kuna (da, tada se to činilo astronomskom cijenom), Sanader je javno objavio da se, dok je on premijer, to neće dogoditi. INA je cijenu ipak povećala. Sanader je prekinuo službeni put u inozemstvu, vratio se u Hrvatsku i naložio da se cijena vrati na ispod 8 kuna. I cijena je "pala" ispod 8 kuna. U to je vrijeme Ina još bila u hrvatskim rukama. Hernadi je, kaže optužnica u velikoj aferi Ina-MOL tek trebao Sanaderu dati mito da zauzvrat dobije većinski utjecaj u hrvatskoj naftnoj kompaniji.
Kada je svijet 2007. uzdrmala velika financijska kriza, Sanader je bio na vrhuncu svoje moći. I vlastitim je utjecajem, kako je to jednom primijetio stručnjak za političku komunikaciju Krešimir Macan, dolazak krize u Hrvatskoj uspio odgoditi za godinu dana.
No, nju slabašno domaće gospodarstvo nikako nije moglo izbjeći. Kreditni balon kojega je (pre)napuhala i država i njezini građani bio je golem, i Hrvatskoj je trebalo gotovo deset godina – više nego ijednoj državi u EU – da ponovno stane na vlastite noge.
U međuvremenu, u doba kada su ljudi masovno ostajali bez posla, Sanader je nabavio luksuzni BMW 7, blindiranu mašinu čija je cijena prelazila pola milijuna eura. Po prvi put Sanaderov se osobni rejting među građanima ozbiljnije strmoglavio, a tadašnji HDZ-ov premijer počeo je intenzivnije razmišljati o svojem povlačenju.
Luksuz, kojega je toliko volio, na koncu ga je i stajao karijere.