Kad god dođem kod rođaka u zaleđe Zadra, osjećaji prorade... A hoće li se emisija početi prikazivati i u Hrvatskoj? Ne bi me iznenadilo

Ono što su Daniela Trbović i Barbara Kolar u Hrvatskoj, to je njihova mlađa kolegica u susjednoj nam Srbiji. Sanja Kužet (35) svojom neposrednošću, ugodnom dikcijom, simpatičnošću i ljepotom gledatelje jednostavno obara s nogu.

Ovu Dalmatinku po tati svake subote gledamo u popularnom pjevačkom natjecanju "Zvezde Granda" koje je iznimno gledano i kod nas unatoč tome što ga ne možemo pratiti na hrvatskim televizijama već preko nekih televizijskih operatera koji u svojoj ponudi imaju Prvu Srpsku Televiziju.

A koliko su "Zvezde Granda", gdje kandidate među ostalima ocjenjuju Marija Šerifović i Jelena Karleuša, popularne među Hrvatima govori i to što se svaka emisija na YouTubeu redovito nađe na listi najgledanijih sadržaja u našoj zemlji kad je u pitanju ovaj glazbeni servis. Tomu svakako pridonosi i šarm Sanje Kužet kojoj je ovo prva ćakula za Reflektor.

Jeste li iznenađeni popularnošću "Zvezda Granda" u Hrvatskoj, iako ih zapravo ni jedna televizija kod nas ne emitira?

- Sada više i nisam toliko jer posljednjih sezona imamo sve više kandidata upravo iz Hrvatske što mi je posebno drago. Raduje me kad čujem da izvode pjesme Olivera, Doris Dragović... Osim toga mnogi su naši pjevači jako traženi kod vas tako da me ne iznenađuje što hrvatska publika gleda "Zvezde Granda" u tolikom broju.

Postoji li mogućnost da se emisija počne prikazivati u Hrvatskoj?

- Često me to na Instagramu pitaju vaši gledatelji. Nikad se ne zna. Ne bi me iznenadilo kad bi se iduće sezone upravo to i dogodilo. Nadam se tome.

Biste li u tom slučaju voljeli da vam se u showu pridruži i neki naš voditelj?

- Zašto ne? Nemam s time nikakvih problema. Bio bi to jedan lijepi izazov i mogućnost za sklapanje novih prijateljstava. U današnje vrijeme sve je više koprodukcija kad su u pitanju serije, filmovi i zabavne emisije. Moram priznati da sam od hrvatskih voditelja čula jedino za Antoniju Blaće. Iz nje pršti pregršt pozitivne energije i bila bi mi čast dijeliti istu pozornicu s njom.

Pričalo se da bismo Severinu mogli vidjeti kao jednu od članica žirija. Ima li šanse za to?
- O tome se spekuliralo prije nekoliko mjeseci uoči početka nove sezone. Nije daleko od istine da se to realizira. "Zvezde Granda" otvorene su za suradnju sa svima. Ipak glazbenici s respektabilnim karijerama trebaju shvatiti da je riječ o zahtjevnom projektu koji traje gotovo godinu dana i zahtijeva puno odricanja, pogotovo kad treba uskladiti koncerte s angažmanom u emisiji. Mnogo je tu posla i puno provedenih sati u studiju. Pitanje je koliko je tko spreman za to. Ove godine svaku emisiju imamo gostujuće pjevače u žiriju. Zasad još nitko nije bio iz Hrvatske. Voljela bih da nam dođe Nina Badrić. Doima se toplom, otvorenom ženom, divne energije.

Volite li slušati narodnjake, cajke, kako kod nas zovemo takvu vrstu glazbe?

- Dosta ih se naslušam na poslu, a na rođendanskim zabavama gotovo su pa siguran repertoar. U automobilu i kod kuće volim kombinirati različite glazbene pravce.

Na koncert kojeg hrvatskog pjevača biste rado otišli?

- Bila sam nedavno sa suprugom na koncertu Tonyja Cetinskog na beogradskom Tašmajdanu i baš sam uživala. Čak sam tri dana prije njegova nastupa kod kuće puštala neke pjesme ne bih li se što bolje pripremila. Severina napravi show za mlađe generacije, mogla bih je jednom ići poslušati. Nina Badrić, koju sam već spomenula, podrazumijeva se, a voljela bih vidjeti i Petra Grašu u nekoj intimnoj atmosferi za klavirom, recimo u Sava centru.

Biste li voljeli voditi Euroviziju ako bi Srbija opet pobijedila na tom natjecanju?

- To je svakako izazov za svakog voditelja i ogroman zalogaj. Ako bi mi obveze dopuštale - svakako. Sjećam se da sam kao mala djevojčica obožavala gledati natjecanje za Pjesmu Eurovizije. Voljela sam pjesme "Rock me" grupe Rive i "Hajde da ludujemo" od Tajči.

Karijeru ste započeli na televiziji Pink gdje ste u početku radili u Informativnom programu, a kasnije kao voditeljica Binga i vremenske prognoze. Kako je došlo do transfera u Grand produkciju?

- Imala sam trnovit i dug put do uspjeha. Kad vas vide na ekranu u lijepoj haljini i našminkanu gledatelji ne znaju koliko iza toga stoji truda i odricanja. Na Pink sam došla s 21 godinu i prošla gotovo sve formate koje novinar može proći: od anketa na ulici pa sve do zahtjevnih reportaža i voditeljskog posla. Noću bih znala kasno ostajati na televiziji kako bih montirala prilog. U jednom sam trenutku prešla u Zabavni program gdje me zapazio Saša Popović, direktor Grand produkcije, koji je surađivao s Pinkom. Pozvao me da se pridružim "Zvezdama Granda". Bio je to veliki životni rez i preokret, ali s vremenom sam shvatila da nisam pogriješila i da je to prava odluka.

Za sebe često volite kazati kako ste prava Jugoslavenka jer vam je pokojni tata Milovan podrijetlom iz Dalmacije, a mama Vera iz Crne Gore. Što vam je prva asocijacija na razdoblje kad smo svi zajedno živjeli u istoj državi?

- Iako je podrijetlom iz Crne Gore, mama je sve do srednje škole živjela u Makedoniji, u Ohridu jer je djed bio vojno lice. Tata je bio iz Donje Jagodnje blizu Biograda u Zadarskoj županiji. Tamo sam provela rano djetinjstvo, do svoje sedme godine i posjetila većinu mjesta u Dalmaciji. Kad bismo kretali iz Beograda na more u kasetofon bi stavili kasetu Miše Kovača, okretala se unedogled, sve sam njegove pjesme skoro znala napamet. Mišo nam je bio asocijacija za more. Bili su to bezbrižni dani ispunjeni smijehom i radosti, sve do rata. Tada nam je razrušena kuća, sad je tamo samo zemlja. Kad sam posjetila to mjesto preplavile su me tolike emocije, što da vam kažem... Teško mi je i sada govoriti o tome. Djetinjstvo mi je bilo ukradeno preko noći. Roditelji su samo meni i sestri rekli da više nećemo ljetovati u Hrvatskoj nego u Grčkoj. Bile smo male da shvatimo više. Sjećam se da smo iz našeg sela uzeli na brigu jednog dječaka koji je s nama živio u Beogradu godinu dana. Bio mi je kao brat. Slali smo i pakete pomoći našim prijateljima, moja je obitelj bila voljna pomoći svima.

Po čemu sve pamtite odrastanje u Beogradu?

- Roditelji su se trudili da sestra i ja imamo lijepo djetinjstvo i da na život gledamo kroz ružičaste naočale. U nekim trenucima nisam pronalazila odgovore na mnoga pitanja, sad shvaćam da su me majka i otac htjeli poštedjeti mnogih ružnih stvari koje su se tada događale. Dali su sve od sebe da naša kuća njihovoj djeci bude mirna luka.

Imate li prijatelja među Dalmatincima? Kad god dođem u Beograd stječem dojam da smo po temperamentu dosta slični vama.

- Tata mi je nedavno umro pa Dalmacija za mene ima jednu još veću težinu. Nemam puno prijatelja osim rodbine u okolici Zadra. Kad god dođem tamo osjećaji prorade u sekundi. Ipak sam tamo provela većinu djetinjstva. Voljela bih doći i u Split, nisam bila skoro deset godina. Mislim da nema razloga da se osjećam nelagodno kad dolazim kod vas. Život je svima nama donio okolnosti takve kakve jesu, prošlost se ne može izbrisati, ali koračajmo zato zajedno prema budućnosti. Nikakve granice ne bi trebale postojati, neka se samo još više otvore. Drago mi je što sve više roditelja svoju djecu odgaja u jednom drugom duhu, onom kozmopolitskom. Mislim da samo tako možemo ići naprijed i biti otvoreni prema cijelom svijetu.

Prepoznaju li vas ljudi kad dođete u Hrvatsku?

- Kako rijetko dolazim nisam zasad to primijetila. Ali ugodno sam ostala iznenađena ovog proljeća u Italiji kad su mi gotovo stalno prilazili Hrvati svih generacija. Izljubili bi me i rekli kako subotama čekaju jedan iza ponoći da se na YouTubeu pojave "Zvezde Granda". Drago mi je što mi je prišlo mnogo žena i da im se sviđa moj rad. Hrvatice su baš prirodne i pristojne.

Biste li nešto promijenili u Srbiji?

- Nisam jedna od onih osoba koje vole kukati. Nastojim biti nasmijana, pozitivna, puna elana, na sve gledati s ljepše strane. Nigdje u regiji nije sjajno ni idealno. Ipak, svoje stavove o tome ne volim javno iznositi, možda jedino kad sam u društvu bliskih prijatelja. Znam da sama ne mogu promijeniti svijet, no mi kao narod trebali bi se osvijestiti i zajedno krenuti u tu bitku.

Smeta li vam kad se u društvu često povede rasprava o hrvatsko-srpskoj prošlosti?

- Družim se s ljudima koji su otvoreni i liberalnih svjetonazora. Čini mi se da se s godinama strasti ipak polako smiruju s jedne i druge strane. Ne treba stvari zaboravljati, ali ih ne treba ni poticati. Kad se političari nisu uspjeli dogovorili, zašto da se mi kao narod svađamo?

Kakva vam je naša predsjednica Kolinda?

- Vrlo je simpatična žena. Sviđa mi se njezin imidž. Čula sam da je sada aktualno njezino pjevanje. Imamo i mi našeg Dačića koji često zapjeva u javnosti. Ne vidim u tome ništa loše. Ako im se pjeva neka pjevaju, samo neka vode računa o mjestu i vremenu.

Jedno ste se vrijeme bavili i manekenstvom. Kako to da je ljubav prema televiziji ipak prevladala?

- Bio je to hobi i za jednu srednjoškolku sasvim solidan honorar. Međutim, u trenutku kad sam shvatila da me procjenjuju jesam li fizičiki dobra za taj posao odlučila sam da to više nije za mene. Pogotovo jer sam htjela pričati i iznijeti svoje stavove, a to mi nije bilo dopušteno.

Imate dva sina, Andriju (10) i Strahinju (2). Biste li voljeli da se i oni jednog dana bave javnim poslom ili mislite da je to kruh sa sedam kora?

- Svaki je kruh teško zarađen, ne postoje lakše i teže profesije. U mojoj se obitelji nitko nije bavio javnim poslom. Sinovi obožavaju sport, mlađi stalno trči za loptom, a stariji voli košarku. Prate sva sportska događanja. Pratili smo prošle godine i hrvatsku reprezentaciju na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji. Svaka vam čast! Vidjet ćemo gdje će ih život odvesti.

Ne slovite bez razloga za jednu od najljepših voditeljica na našim prostorima. Otkrijte nam od koga ste naslijedili tako lijepe gene i šarm?

- Što se tiče fizičkog izgleda više sam na tatu. Od mame sam, pak, naslijedila stas i držanje.