Miroslav Veršegi s medijima je podijelio svoju ispovijest o otmici unuke koju je, kaže on, bio prisiljen odvesti iz Hrvatske u Srbiju jer ju je dom htio poslati na posvajanje. O njegovom slučaju su pisali svi hrvatski mediji, navodilo se da je djec oteo unuku i pobjegao u Srbiji, tvrdilo se da je počinio kazneno djelo.
Ovo je njegova strana priče:
- Moj sin je zbog posla platio susjedi da mu pričuva kćerku nekoliko dana. To je netko prijavio i Centar za socijalni rad u Osijeku ju je oduzeo. Imali su namjeru dati je na usvajanje. Morao sam to spriječiti. Gledao sam u njeno lice puno suza. Pokušao sam joj objasniti da je ne mogu odvesti. Plakala je i molila: "Djede, djede, molim te ne ostavljaj me!" Tad sam je odlučio odvesti u Srbiju!, započeo je priču.
Čovjek o kojem ovih dana naveliko pišu mediji ima hrvatsko i srpsko državljanstvo, rođen je u Srbiji, a osmogodišnju unuku odveo je iz Doma za djecu u Osijeku, u koji je bila smještena prema odluci Centra za socijalni rad. Njenim je roditeljima prije 19 mjeseci oduzeto pravo za skrb, piše Kurir.
- Otišao sam kod unuke u posjetu i prvi put nakon godinu dana su mi dozvolili da je izvedem iz doma. Bila je sretna što smo izašli, odveo sam je u McDonald‘s i u igraonicu. Pitala me je hoćemo li poslije ići kući. Pokušavao sam joj objasniti da ne možemo. Ona je toliko plakala, molila me je da ju ne vraćam tamo. Tad sam donio odluku, prisjeća se Veršegi.
- Učinio sam što sam učinio, ostavio sam u Hrvatskoj i kuću i posao samo kako bi moja unuka bila sretna. Dijete me je tijekom svake posjete pitalo: "Djede, kada idemo kući?" Stalno sam joj govorio: "Drugi put." Nisam mogao više gledati njezinu nesreću i odlučio sam je odvesti zbog njenog dobra. Kada sam prešao granicu Srbije, javio sam domu da je dijete sa mnom, da ne brinu i da se više neće vraćati za Hrvatsku. Nazivaju me otmičarem! Rekao je Veršegi.
Nakon tog poziva, Veršegi je prijavljen za kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece. Županijski sud mu je odredio istražni zatvor, međutim, hrvatska policija mu još nije ušla u trag. Policija je putem međunarodne suradnje saznala lokaciju na kojoj se dijete nalazi sa svojom majkom, a majka djevojčice je javnosti poručila da se ne planiraju vraćati u Hrvatsku.
- Unuka je pored majke, gdje joj je i mjesto. Viđam je svakog vikenda i uživamo, šetamo, a kupio sam joj i telefon. Ovdje je postala drugo dijete, konačno je sretna. Upisali smo je i u školu, malo ima problema s ćirilicom, ali i to će naučiti - priča ponosni djed.
Spomenuta djevojčica rodila se u Srbiji, a nakon razvoda braka njenih roditelja, skrbništvo nad djetetom pripalo je ocu, sinu Miroslava Veršegija. On je dijete prije četiri godine sa sobom poveo u Hrvatsku, gdje se zaposlio.
- Sin je zbog posla nju na čuvanje ostavio susjedi za 2.500 kuna, odnosno 330 eura, koja ju je čuvala šest dana i sve je bilo u redu. Međutim, to je netko prijavio Centru za socijalni rad koji je mom sinu oduzeo dijete i smjestio ga u dom. Dijete je godinu i po dana provelo u domu kad su je odlučili dati na usvajanje. Sin je zbog toga prijetio socijalnoj radnici, zbog čega je odležao sedam mjeseci u zatvoru i ne može napustiti zemlju - objašnjava Miroslav, koji je rekao da nikada ne bi dozvolio da njegova unuka završi na posvajanju.
Miroslav Veršegi rekao jer da ga je policija provjeravala u Srbiji te da je inspektor u kratkom razgovoru s njim shvatio da je s čovjekom sve u redu. Institucije u Hrvatskoj tražile su povratak djevojčice preko Haške konvencije o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece.
- CZR u Osijeku je podnio zahtjev da se dijete vrati. Obraćao sam se i konzulu RH dok je bila u domu da se dijete vrati u Srbiju. Predao sam zahtjev i da se dijete da meni na usvajanje kao najbližem srodniku, na što se socijalna radnica usprotivila - jer kod mene postoje potencijalni rizici. Vjerujem da su je već namijenili nekoj obitelji u zamjenu za novac. Rečeno mi je i da je unuka dvojni državljanin i da se, dok je u Hrvatskoj, na nju odnose hrvatski zakoni. Pisao sam prije 15 dana i srpskom ministarstvu pravde da zaštite dijete i da ostane ovdje. Pisao sam i predsjedniku Vučiću, objasnio sam o čemu se radi i zamolio ga da zaštiti nedužno dijete, koje je i srpski državljanin. Dijete se ne može vratiti, ona nije osuđenica da mora odslužiti kaznu. Ona ne želi tamo, već svojoj kući! Hrvati želi natjerati naše državne organe da prisile dijete, zaključio je za kraj razočarani Miroslav.