Intervju s Krunoslavom Capakom: ‘Teško je reći, ali ako baš hoćete, mislim da će se pandemija smiriti za dvije godine... Na ljeto će biti lakše‘

Docent doktor Krunoslav Capak istaknuti je član Nacionalnog stožera civilne zaštite Republike Hrvatske. Ugledni liječnik, fin, miran i staložen, energičan. Liječnik i znanstvenik. Supruga mu je inženjerka zračnog prometa. Imaju tri kćeri. Jedna je liječnica. Obitelj je stara zagrebačka, već 450 godina žive u Šestinama. Ravnatelj je Hrvatskog zavoda za javno zdravlje, piše Jutarnji.

Upravo je prošlo godinu dana od prvog slučaja pojave covida-19 u Hrvatskoj…

- Prvi slučaj u Hrvatskoj imali smo 25. veljače 2020. Bio je to povratnik s nogometne utakmice u Milanu. Naš čovjek. Imao je simptome i javio se sam u Zaraznu bolnicu. Nakon toga, do danas imali smo oko 239.254 dijagnosticiranih zaraženih. Danas je 27. veljače 2021…

Je li taj prvi preživio?

- Je.

Svi vi u Stožeru tada ste bili heroji nacije…

- Samo na početku. No, ubrzo su krenuli napadi na nas, na našu dosljednost i strogost. U studenom 2020. imali smo više od 4000 oboljelih dnevno. Popunili smo gotovo sve bolnice u Hrvatskoj. Upotrijebili sve respiratore koje smo tada imali. Bilo je oko 80, 90 umrlih dnevno od tog virusa. Nastao je strašan pritisak da mjere moramo pojačati. Pojačali smo ih. A, čim je trend zaraza počeo opadati, narod je tražio da se stroge mjere ublaže.

Mi smo popuštali mjere postupno. Ako bismo to učinili naglo - stvorili bismo kaos. Kaos je ipak nastao u studenome. Približavao se Božić… Nova godina, blagdani. Ljudi su željeli slaviti, falili su zagrljaji, poljupci, kuhano vino… A, virus je vrebao. Stožer je pobornik odluke da se kontinuirano prati i odlučuje treba li što popustiti ili ne. Jedini cilj takvih odluka je - zdravlje i život ljudi. Morali smo smanjiti mobilnost naroda, smanjiti broj kontakata, to smo mi epidemiolozi rekli.

Potom su Stožer i Vlada trebali odlučiti konkretno o određenom balansu između gospodarskih i društvenih i svi ostalih djelatnosti. Trebalo je smanjiti broj kontakata među ljudima. Ako im država ne može nadoknaditi ono što gube ne radeći, onda ih treba pustiti da rade, ali u epidemiološkom okviru koji bi činio rizik - manjim.

Pojavio se sad novi soj tog virusa…

- Da. Ima novih sojeva. Istovremeno nemamo dovoljno cjepiva. Europska unija je sklopila ugovore, ali nisu sva naručena cjepiva stigla.

Zašto?

- Farmaceutska industrija nas je sve prevarila. Prve, najvažnije, očekivane doze cjepiva su očito prodali nekome drugome. To je priznala i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen. Rekla je da je Unija previše vjerovala farmaceutskim industrijama.

Ugovori Unije i farmaceuta su potpisani, ali cjepivo nije stiglo u obećanoj količini. Dobili smo samo 16.800 doza Moderne… a naručili smo milijun doza! Pfizer smo dobili 100.000 do sada. Astra Zenece oko 40.000. Sve skupa tek nešto više od 200.000 doza. A, i to je kasnilo.

Koliko je ukupno ljudi umrlo od posljedica tog virusa? U svijetu i posebno u Hrvatskoj?

- U svijetu 2,5 milijuna, u Hrvatskoj malo više od pet tisuća ljudi. U godinu dana.

Koliko je kod nas umiralo ljudi, prosječno godišnje, prije tog virusa?

- Prije pandemije u prosjeku oko 52 tisuće ljudi godišnje. To je oko tisuću tjedno, ili oko 140 ljudi dnevno. To je bilo normalno. Više ljudi umire zimi nego ljeti. Imali smo višak smrti u listopadu, studenom i prosincu zbog covida- 19. Tako da je bilo oko 56 tisuća umrlih u posljednjih godinu dana.

To je ukupan godišnji broj s turistima, gostima i svim onima koji ne žive u Hrvatskoj. To je na sreću umjeren broj. Ipak, ostat će taj višak smrtnosti. Mislim da smo dobro vodili tu zdravstvenu katastrofu. Ne hvalim Stožer, to je činjenica.

Kako ste vi proveli posljednju godinu? Najteže je bilo prije Božića?

- Da i ne. Bilo je puno teških situacija, posebno za nas epidemiologe.

Jeste li uopće očekivali da će se nešto takvo dogoditi?

- Ne, nismo. Mi epidemiolozi znamo da se ponekad mogu pojaviti velike epidemije. Naročito epidemije gripe. Imali smo epidemije SARS-a i MERS-a, pa ebolu, koja nije došla do nas.

Vi ste liječnik, specijalist epidemiologije?

- Točno… i subspecijalist zdravstvene ekologije. Bavio sam se u svojoj karijeri - utjecajem okoliša na zdravlje. A sad već petnaest godina radim u upravi Hrvatskog zavoda za javno zdravlje. Posljednjih pet godina sam ravnatelj Zavoda.

Zagreb je zdrav grad za život ljudi?

- Zagreb je prilično "zelen grad" u odnosu na druge naše gradove. Nije previše zagađen, a nije ni cijela Hrvatska. Imamo tek veliki problem s odlagalištima otpada. Nismo riješili pitanje reciklaže kako treba, niti odlaganje. Zagađeni su nam gradovi u kojima imamo jake industrije i rafinerije. Imamo onečišćenja zraka isključivo od prometa. U Rijeci je rafinerija, ona u Bosanskom Brodu je preko granice, ali zagađuje zrak i kod nas. Imamo petrokemijsku industriju u Kutini.

Pitali ste me kako sam prošao prošlu godinu? Godina 2020. počela mi je dobro, jer mi se rodila treća unuka u Americi, u Teksasu. Bio sam kod kćeri u Americi. Već prije povratka u Hrvatsku, u Americi, čuo sam što se dogodilo u Wuhanu. Kao epidemiolog pratim medicinska izvješća u svijetu. Kina je posljednjih godina ostvarila puno poslovnih veza u svijetu. No nisam očekivao da će se tako brzo proširiti taj virus. Kad sam se vratio u siječnju 2020. u Zagreb, već sljedeći dan sam razgovarao telefonom sa Stellom Kyriakides, psihologinjom, povjerenicom EU za zdravstvo.

Ona je s Cipra. Razgovarali smo, tada ministar Kujundžić, i ja s njom. Rekla nam je da će virus iz Vuhana neminovno doći u Europu. Kazala nam je da prvenstveno moramo spriječiti paniku i da se pripremimo za ozbiljan epidemiološki rad. Naravno, učinili smo to.

Pa ja ni danas ne osjećam veliku paniku kod nas u vezi s covidom. Veća je panika strah od potresa…

- Nakon razgovora s gospođom Kyriakides, počela mi je najnapornija godina u životu. Bio sam u ratu, u svim zdravstvenim krizama, u poplavama… ali ovo je bilo strašno. I, još je. Epidemiologa ima kod nas malo, a uslijedio je ogroman posao. Odgovornost. Nemoć. Radili smo po petnaest sati svakodnevno.

Jeste li vi osobno zdravi?

- Ma, jesam zdrav, ali 2019. godine imao sam ugradnju stentova u srce. Inače, nemam niti jedan rizični faktor - osim stresa. Ne pušim, nemam visoki tlak, nemam lipide u krvi…

Je li se nešto pogoršalo u toj, vama posebno napornoj, protekloj godini?

- Možda. Prošli tjedan sam bio u "Magdaleni" pa su mi ugradili četvrti stent. Znate, taj moj posao izaziva ogroman stres. Strašan pritisak na čitav organizam.

Mediji vam pomažu?

- Da, pomažu. Na početku. Kasnije su počeli medijski napadi. Što god napravimo, u najboljoj namjeri, jedan dio medija će biti i pisati protiv Stožera. Čak se i izmišljene vijesti objavljuju. Fake news. Počeo je rat informacijama. To se zove - "infodemija" Pandemija informacija. Pročitao sam neki dan da glavni švedski epidemiolog ima policijsku pratnju, jer mu prijete - smrću. I mi pojedinci iz Stožera primali smo prijetnje smrću.

Psihopati?

- Naravno. Bilo je jako teških trenutaka. Na primjer kad je virus probio u zdravstveni sustav: prvi slučaj bio je u bolnici Rebro u Zagrebu, pa onda u socijalnoj ustanovi u Splitu. Puno je ljudi tada umrlo.

Koliko je liječnika umrlo u Hrvatskoj od covida?

- 21 liječnik. Troje od njih su aktivno radili, a ostali su bili u mirovini, i neki radili. Pa umrli.

U susjednoj Italiji je umrlo 346 liječnika.

- Mi smo imali 2551 oboljelog liječnika. Uz njih je oboljelo 10.703 zdravstvenih djelatnika, medicinske sestre, bolničari i svi oni koji rade u zdravstvenim ustanovama. Ukupno 46 umrlih djelatnika u zdravstvu. To su ljudi koji su žrtvovali život za sve nas u Hrvatskoj. Heroji.

Vi ste svakodnevno blizu covid-19. Kako se čuvate?

- Ima puno onih koji su bliže covidu od mene. To su medicinske sestre i liječnici koji neposredno njeguju oboljele. Štitimo tako da - doslovno poštujemo mjere. Ipak, morao sam dva puta u samoizolaciju. Dogodilo se kad smo imali jedan edukacijski skup. Došla je osoba koja nije znala da je zaražena. Bilo smo u maloj prostoriji, vani je bila kiša, prostor zatvoren. Svi sudionici su potom morali u izolaciju.

Drugi slučaj je kad se jedan moj kolega i prijatelj, zdravstveni djelatnik, ne znajući da je zaražen, družio s nama jedan sat. Imali smo maske, ali jedan sat u zatvorenom prostoru je puno vremena. Dvojica smo morali u samoizolaciju. Ne mislim da sam najizloženiji, ali jesam izložen zbog brojnih službenih kontakata koje sam morao imati, jer tada je Hrvatska predsjedala Europskom unijom. Uz to sam pratio ministra Beroša na svim sastancima.

Oko Božića, lani, došlo je do nesloge u Stožeru, pisali su mediji…

- Gledajte, ne trebate nikakvu neslogu, ako imate zločeste medije. Neprofesionalne. Iskreno, mi dakako, uvijek diskutiramo i ta diskusija zna biti i oštra. Ali, mi smo izvrsni kolege, sjajno se slažemo, našli smo se, kliknuli smo i odlično surađujemo. Nema nesloge. Ne znam da je ikakvih prijepora bilo među nama.

Spavate li uredno i i dobro?

- Jako dobro spavam. Spavam bez ikakvih umirujućih farmaceutskih sredstava.

Riskirate li život na tom poslu?

- Spadam u rizičnu skupinu zbog srčane bolesti koju imam. Ipak, ne razmišljam o tome… Ne znam kako bih ja završio da obolim od covida. Bilo je i većih opasnosti u mom životu. Vjerujte mi. Mislim da nisam puno više izložen opasnosti od drugih članova Stožera.

Kako će Stožer organizirati predstojeću turističku sezonu?

- 25 posto BDP-a, dakle ukupnog prihoda Hrvatske dolazi iz turizma. Stoga naši potezi moraju biti usmjereni, osim zaštiti zdravlja, prema dobroj turističkoj sezoni. Moramo zadržati brojke zaraženosti na niskoj razini dok ne dođe proljeće. Ako to uspijemo, bit će svima lakše ovo ljeto. Tu je još i faktor cijepljenja: naručili smo više od šest milijuna doza cjepiva nadajući se da ćemo uspjeti cijepiti barem 50 posto naše populacije.

Potpuni kolektivni imunitet, za što svjetski epidemiolozi procjenjuju da treba cijepiti 70 posto populacije - jest optimum. No, mislim da je već 50 posto izvrstan omjer. Važno je smanjiti transmisiju zaraze, odnosno širenje bolesti. To ćemo postići samo cijepljenjem. Pa onda živjeti normalno. Turistima, stranim i domaćim, moramo omogućiti sređenu epidemiološku situaciju. To je cilj.

Kako djeluju ti novi, mutirajući virusi, novi sojevi covida?

- Imamo sada tri soja koji su dobili ime "UK", "brazilski" i "južnoafrički". Puno brži u prijenosu zaraze. Ali, nema dokaza da izazivaju težu bolest. Možda će trebati napraviti i nova cjepiva za te nove sojeve.

Možemo li mi napraviti cjepivo protiv covida? Imamo sjajne liječnike, epidemiologe…

- "Ruđer Bošković" nema kapaciteta za proizvodnju cjepiva. Imali smo vrhunski Imunološki zavod koji je proizvodio cjepiva i serume smatrane najboljima u svijetu. Sve je to stalo početkom ovog milenija zbog problema u poslovanju, tranziciji i potreba velikih ulaganja. Tako smo izgubili licencu za proizvodnju cjepiva.

Jedan od prioriteta naše Vlade je revitaliziranje Imunološkog zavoda i povratak naših cjepiva na svjetsko tržište. Dakle, mogli bismo… Znanja imamo. Potres je dosta oštetio Imunološki, što traži nova velika ulaganja. Imunološki ima zemlju u vlasništvu u Brezju kraj Samobora. Namjera je tamo napraviti novu zgradu i novu proizvodnju.

Kakva je suradnja s politikom?

- Što se tiče covida - odlična. Odluke donosi načelnik Stožera u suradnji s Vladom. Ja ne donosim te odluke. Zadužen sam u Stožeru za epidemiološko mišljenje i za izradu epidemioloških okvira.

Načelnik Stožera je ministar Davor Božinović?

- Da. Izvrstan je. Kad bismo mi, epidemiolozi, rekli što treba učiniti, od premijera Plenkovića i ministra Božinovića nikad nismo doživjeli suprotno mišljenje. "Ako vi kažete da treba, onda tako treba biti", uvijek bi rekli. Suradnja zdravstvenih stručnjaka i Vlade je izvrsna i bit će. To je bitno u situaciji u kojoj jesmo.

Zašto su naši ljudi toliko skloni kršiti mjere koje čuvaju njih i njihove obitelji?

- Gledajte, mi pripadamo takozvanom mediteranskom bazenu. Volimo tražiti rupe u zakonu i u pravilima. Sretni smo kad ih nađemo. To je u mentalitetu našeg naroda. I, svatko misli - "neće baš mene", sve dok ne doživi nešto drugačije. Na početku pandemije sretao sam ljude koji su mi govorili: "Vi, Božinović i Capak izmislili ste covid. Nema covida".

Sad više to ne govore, jer činjenice govore da tog virusa, nažalost, ima i da ubija ljude. Ipak, neki i dalje negiraju da je to ozbiljna bolest. Mnogi, pogotovo mladi, misle da je to neka obična gripa bez posljedica. A, umiru i mladi. Naravno, najviše je starijih. Kod nas je prosjek umrlih onih oko 79, 80 godina. No, svi smo u opasnosti. To je našim ljudima jako teško objasniti.

Koje cjepivo primiti? Možete li to reći?

- Ne mogu. Sva su dobra. Nisu sva potpuno jednaka, ali sva djeluju. Postižu cilj. Sva tri koja su na našem tržištu, Moderna, Pfizer i Astra Zeneca, sasvim sigurno štite 100% od teških oblika bolesti, hospitalizacije i smrti. To je najvažnije. Naručili smo šest milijuna doza, a kao što znate ne cijepe se djeca ni mlađi od 18 godina, jer za njih ta cjepiva nisu registrirana. Svakako ćemo imati dovoljno cjepiva, čak i više od potrebnoga. Ali - kada? Jedini je problem što bismo mi trebali cijepiti što prije što više naših ljudi. Sad još nemamo dovoljne količine.

U zadnjih 2000 godina koliko se, u povijesti, dogodilo ovakvih pandemija?

- Jako puno. Naš čovjek, koji se zove Mirko Dražem Grmek, znanstvenik, povjesničar medicine, rođen u Rijeci, napisao je knjigu "Bolesti u osvit Zapadne civilizacije". Postavio je teoriju koja se zove "Grmekova teorija patocenoze" u kojoj je utvrdio da je količina infekta u svijetu uvijek ista samo, se prelijevaju razne vrste bolesti. Nekad je bila prva tuberkuloza, antraks je bio problem na početku civilizacije, pa kuga koja je s Istoka došla u Europu u dva navrata. Kugu prenosi takozvana štakorska buha.

U 7. stoljeću bila je Justinijanova kuga pa u 13. stoljeću crna smrt koja je vladala više desetljeća i ubila 50 milijuna ljudi. To je tada bilo pola stanovništva Europe. To su bile najteže pandemije. Kasnije je došla skarlatina, pa kolera i iznova tuberkuloza. Uz to, kroz čitavu povijest imamo - gripu. Ljudi ranije nisu mnogo putovali svijetom. Danas se gripa proširi u šest dana po čitavoj zemaljskoj kugli. Ljudi putuju i razmjenjuju viruse. Nekad se putovalo od Zagreba do Berlina konjskom zapregom dvadeset dana. Danas - zrakoplovom sat i pol.

Jesu li Kinezi u Wuhanu stvarno jeli šišmiše?

- Mislim da Kinezi jedu šišmiše, jedu puno toga što mi ne možemo ni zamisliti. Tajne njihove kuhinje su nevjerojatne. Gledao sam neke dokumentarce o kineskoj kuhinji. Žohari, škorpioni... Vjerujem uz neke jake začine. Obožavaju jesti zmije. Poslastica. I u Africi jedu zmije. Mi jedemo jegulje, što je vrsta zmije. Na kineskom placu se prodaju živi miševi i štakori. Usput da vam velim, jelo koje se tamo radi od šišmiša zove se - pamiki. Tako da znate ako odete u Wuhan…

U Wuhanu su, čitamo, suzbili covid. Ljudi su na ulicama, veseli… Kako su to uspjeli?

- Strahovito strogom disciplinom i prisilnom karantenom. Tamo kad si u izolaciji gledaš televiziju i odmaraš se, ne ideš u dućan i šetnju. Karantena je iza zaključanih vrata koja ti je policija zaključala. Ljudi nisu mogli van. Uz to, dezinficijensima su toliko špricali da su pobili sve mikroorganizme koji postoje na ovom svijetu. Trebat će da se taj okoliš oporavi možda deset, pa i više godina. Turisti s istoka u Europu dolaze s maskama, na licu, obavezno. Tako je bilo i prije pandemije. Tamo je drugačiji mentalitet, drugačija kultura, disciplina i poslušnost iznad svega. Tako su uspjeli. Nemaju više slučajeva zaraze.

Koliko vas ima u Stožeru?

- 25 nas je članova. Jezgru Stožera čini četvero: ministar Božinović, ministar Beroš, doktorica Markotić i doktor Capak.

Kako je doktorica Markotić?

- Ona je dobro, ali joj majka trpi težak teret, nakon tih napada zbog cijepljenja. Važno je reći da je dobila zaista ogromnu podršku, pismenu i telefonom. Mnogo ljudi cijeni i voli njezinu kćer doktoricu Alemku.

Kad će nam doći neki novac od Europske unije, za oporavak od covida?

- Prvi novac od Unije dolazi ovo ljeto. Baš za oporavak od covida. Nadamo se tome. Bit će to prvih 800 milijuna eura. U srpnju i kolovozu 2021.

Koje vrline mora imati liječnik?

- Jednom riječju izvrsnost: znanje, vještinu profesije, empatiju i razumijevanje pacijenata. Komunikacija s bolesnicima je nužna. Komunikativnost je bitna. Moja kći, liječnica u Teksasu, pala je na ispitu nostrifikacije doktorske diplome u Americi - iz komunikacije. Jer, mi na Medicinskom fakultetu taj predmet nemamo. Ona je to nekoliko tjedana učila i položila. Mi ne.

Lijekovi? Farmaceutika je biznis?

- Lijekovi, naravno, pomažu bolesniku. Ali, istina je: farmaceutika je ogroman biznis. Farmaceutska industrija drma svijetom. Pa vidite sada ovu situaciju s cjepivima… trgovanje cjepivima i lijekovima, a u Africi djeca umiru od malarije i od gladi…

Što vas odmara?

- Boravak u prirodi, druženje s obitelji i glazba. U mladosti sam svirao tamburicu u folklornom ansamblu,a moja supruga je plesala.

Ljubav?

- Ljubav je pokretač svega. Moja supruga i ja smo 35 godina u braku i imamo tri kćeri i tri unuka. To je moj život, kad svučem bijeli mantil i masku. I rukavice.

Kad stvarno mislite da će završiti pandemija covida?

- Siguran sam da će nam na početku ljeta biti puno lakše. Nepredvidljiva je točna prognoza. Ipak, ako baš hoćete, mislim da će se pandemija smiriti za dvije godine.

Doktore, što znači riječ Capak? Vaše prezime…

- To je češka riječ. Znači - kapa. Štiti vas od nepogoda…