Invazija Rusije na Ukrajinu dovest će do velikih poremećaja na europskom i svjetskom tržištu poljoprivrednih prehrambenih proizvoda.
Sigurno će utjecati na velik porast cijena dijela žitarica i uljarica, a neće biti iznenađenje ako zbog skupoće i nemogućnosti supstitucije uobičajenog uvoza iz te države atribuirane europskom žitnicom u pojedinim afričkim zemljama zavlada glad i dođe do izbijanja nemira.
Ne treba biti prorok da bi se već danas s velikom sigurnošću mogli predvidjeti poremećaji na tržištu ratarskih proizvoda izazvani ratom u Ukrajini. Na pragu smo proljeća, godišnjeg doba u kojemu je dan ratarima prekratak. Jer ovo je vrijeme u godini kada se ore, sije i sadi da bi se od polovice ljeta pa do kasne jeseni mogli ubirati plodovi.
Stalno treba podsjećati da je Ukrajina vodeća zemlja Europe po obradivim poljoprivrednim površinama, da je prvi svjetski izvoznik suncokretova ulja i suncokreta, druga je u svijetu po proizvodnji i četvrta po izvozu ječma, treći je svjetski proizvođač i četvrti najveći izvoznik kukuruza, najveći je svjetski proizvođač krumpira, prvi je svjetski proizvođač raži i osma je u svijetu po izvozu pšenice...
Rokovi istječu
Od svih nabrojenih žitarica, uljarica i krumpira za tekuću vegetativnu sezonu ukrajinski ratari u zemlju su prošle jeseni ubacili samo raž i pšenicu, te dio ječma, onaj ozimi. Za sve drugo agrotehnički rokovi istječu ili su na pragu. Sjetva jarog ječma mora se privoditi kraju. Taj posao ukrajinski ratari, na koje otpada 70 posto poljoprivredne proizvodnje u državi, sigurno ne mogu obaviti uobičajeno kvalitetno i u planiranim opsezima jer se između pripreme i izvedbe sjetve s jedne strane i obrane od ruske invazije te izravne oružane zaštite života bira ovo drugo.
U travnju stižu agrotehnički rokovi sijanja suncokreta, sadnje krumpira, slijede rokovi sijanja kukuruza i soje, a onda poslije kratke pauze stiže žetva ječma, pšenice, raži...
O kakvim se ratarskim prostranstvima u Ukrajini radi, ilustrirat ćemo proizvodnim površinama pod kukuruzom i usporedbom s Hrvatskom. U Ukrajini se tom najvažnijom ratarskom kulturom zasije 5 milijuna hektara. U Hrvatskoj, kod čijih je ratara kukuruz zastupljen s oko 40 posto, pod tom kulturom nađe se u pravilu oko 250 tisuća hektara. Dakle, cijelih 20 puta manje. U Hrvatskoj se godišnje proizvede oko 2 milijuna, a u Ukrajini 45-50 milijuna kilograma toga žutog zlata. Ti odnosi su u proizvodnji ječma, raži, pšenice, a da se ne govori o suncokretu i krumpirima, gdje su još veći u korist Ukrajine.
Kada bi se danas okončala ruska invazija, ukrajinski ratari teško bi pohvatali optimalne, pa čak i malo zakasnjele agrotehničke rokove za uobičajene proljetne poslove. Zbog dosadašnjeg zla koje im je nanijela ruska soldateska, već su na cijelom ozemlju Ukrajine nastali poremećaji koji se neće moći otkloniti preko noći. S druge strane, iz istog razloga, ruske invazije, naročito zbog napada na ukrajinske crnomorske luke, prekinut je izvoz iz prošlogodišnje ukrajinske berbe i žetve. Potvrđeno je da su brojni silosi diljem Ukrajine još napunjeni žitaricama i(li) uljaricama bili meta agresora.
Ako se Putin ne zaustavi, proljetna sjetva na području Ukrajine bit će vrlo "sakata", a što će biti sa žetvom pšenice, raži i ozimog ječma, nitko sa sigurnošću ne može reći.
Smanjeni prinosi
Što u kontekstu ovakvih neprilika u europskoj žitnici Ukrajini treba očekivati u Hrvatskoj? Kada su u pitanju glavne žitarice i uljarice, Hrvatska je samodostatna, proizvodi puno više od vlastitih potreba. Pšenica je zasijana na uobičajenim površinama, jesenas s još povoljnim cijenama umjetnoga gnojiva, sjemena i zaštitnih sredstava. Najvažnije krušarice bit će dostatno za hrvatske potrebe, koje se kreću oko 400 tisuća tona, ali i za izvoz koji je posljednjih godina sve veći.
Taj optimizam opada kada je riječ o ovoproljetnoj sjetvi jer, po tvrdnji hrvatskih ratara, ovo će biti najskuplja sjetva na ovim prostorima. U odnosu na prošlu godinu cijena plavog dizela je udvostručena, cijene mineralnih gnojiva odletjele su u nebo, veće su dva-tri puta i stalno rastu, a porasle su značajno i cijene sjemenja i zaštitnih sredstava.
Zato će se dogoditi da će oranice u započetoj vegetativnoj sezoni ostati gladne, jer novca za umjetno gnojivo u optimalnim količinama jednostavno nema, umjesto sjemena sijat će se ubrano u prošlogodišnjoj žetvi, zaštitna sredstva će se preskakati koliko god to bude moguće. To će sve skupa rezultirati smanjenim prinosima. U svakom slučaju, naši će ratari i u ovakvim okolnostima proizvesti dovoljno da bi zadovoljili hrvatske potrebe.
Jedino je nepoznato koju cijenu će potrošači morati platiti. Cijena će biti puno, puno veća od sadašnje, ali očekujući velike potrese na tržištu u širem okruženju zbog poremećaja koje će u drugoj polovici ove godine izazvati manjak ratarskih proizvoda iz Ukrajine, za cijenu će malo tko pitati. Bit će važno samo da ima.