Horor u rodilištu: zbog liječničkog nemara pri porodu je preminula Majina zdrava beba. ‘Svoje dijete sam prvi put vidjela u kapelici!‘

Rodilja Maja Simić Simeunović podijelila je strašno iskustvo iz jednog beogradskog rodilišta, gdje je njena agonija u porođajnim bolovima završena rođenjem mrtvog djeteta. Izvještaj obdukcije pokazuje da se zdravo dijete ugušilo u plodnoj vodi zbog neadekvatne njege za vrijeme porođaja, rekla je ona za srbijanski portal Mondo.

Majina druga trudnoća bila je uredna, vođena privatno kod "jednog od najboljih liječnika u Srbiji". Došla je na zakazanu indukciju, došlo je do brojnih komplikacija, napravljen je carski rez nakon nekoliko sati, ali je beba rođena mrtva. Pokušaji reanimacije djeteta trajali su 45 minuta - uzalud. 

- Ja sam 31. siječnja krenula na porođaj koji je trebao biti induciran jer sam za pet dana prekoračila termin. Moj izabrani liječnik, kod kojeg sam privatno vodila trudnoću, rekao mi je da dođem ujutro kako bismo izvršili pripreme. Posljednju pripremu i preglede koji se inače rade prije poroda, ultrazvuk, brisevi i sve to, odradili smo 12. siječnja. Nakon toga sam samo radila CTG, srčane otkucaje bebe. Doktor me 28. siječnja pitao kada smo radili posljednji ultrazvuk, rekla sam mu prije dva tjedna. Pitao je kako se osjećam, rekla sam da samo želim roditi. Ovo mi je druga trudnoća, bila je korektna, imala sam hiperemezu i inzulinsku rezistenciju i gestacijski dijabetes u obje. To je doprinijelo povećanju moje tjelesne težine u osmom mjesecu. On je rekao, 'ništa, dobro, dođi 31. siječnja na inducirani porod. Ja sam ga pitala mogu li ga nazvati ako se što dogodi, on je rekao 'naravno'. Došla sam u ponedjeljak, prijem u bolnicu nije baš ugodan sve dok ne saznaju tko vam je doktor, onda promijene priču - ispričala je Maja, koja ne želi otkriti ime liječnika sve dok ne krene postupak protiv njega.

Maja Simić Simeunović svoje potresno iskustvo podijelila je na televiziji

Screenshot

- Ima više liječnika koji imaju neke svoje timove, ne mogu reći klanove, ali se točno zna koji doktor radi s kojom sestrom, s kojim anesteziologom... Izlaze, viču na vas na prijemu, trudnice same nose svoje torbe. Ako ste došli na porod sa stomakom do zuba, vi ste teški sami sebi, a još nosite i torbe... Forsiraju vas s jednog mjesta na drugo - opisuje ona.

Nakon što su je odveli u rodilište i odradili rutinske pretrage, doktor je Maju, prepričava ona, pregledao vaginalno jer je razmišljao o tome da porod odgodi za još jedan dan.

- Tada rekao, možemo već danas. Nakon uobičajenih priprema i ultrazvuka, ušla sam u salu, priključena sam na indukciju, probušen mi je vodenjak... Doktor dođe i prođe s vremena na vrijeme. Stažist je ustanovio da imam višak plodove vode i bio je zapanjen. Došao je doktor i rekao da ga pozovem čim osjetim jake bolove, zaista jake i nepodnošljive, i da će mi anesteziolog dati epidural. To se i dogodilo oko 12 sati. On je bio opušten, uvjeravao me da smo gotovi za sat vremena, super je, sve ide kako treba... I ja sam onda bila opuštena. Međutim, oko 12 sam već bila otvorena deset 'prstiju', kako se to kaže. Doktor je rekao da vidi glavicu, napinjala sam se, a on je napravio je 'Clemensov zahvat', legao mi je na stomak i gurao bebu. Onda je isto učinio i stažist, i ništa - rekla je ona i dodala kako joj je rečeno da taj zahvat ne bi trebalo raditi dvaput.

"Trebali su znati da nešto nije u redu"

Maja je iz razgovora s liječnicom koja ju je kasnije operirala doznala da nakon prvog spomenutog zahvata liječnicima postaje očito da je bebu nemoguće izgurati vani.

- Doktor je rekao, 'ma dobro, treba još vremena da se beba spusti'. Ja sam na CTG-u vidjela da je srce u redu, bila sam smirena. Nakon toga, vidim da se doktor uznemirio, kaže da mu ističe smjena, morat će otići 'zbog Covid mjera'. Ali pokraj mene je bila jedna gospođa, čija je liječnica u istoj smjeni cijelo vrijeme bila tu. I poslije smjene ju je porodila. A moj doktor je tijekom primopredaje smjene doveo drugog i upoznao me s njim. On me zatim pregledao i nakon toga ga više nisam vidjela. Primalja je bila tu, ali meni je izgleda popuštao epidural, i osjećala sam trudove. Bolovi su bili zastrašujući, trudovi neprekidni, babica mi je rekla da se ne napinjem i više puta mi rekla da se okrenem na stranu. Ja sam rekla da više ne mogu, bilo je kao da me netko noževima bode u trbuh. Ona je odlazila, dolazila, ja sam dozivala i babice i sestre da vide zašto imam tolike bolove. Primalja dolazi i kaže, 'ma dobro, samo se nemoj naprezati', pitam 'kako, više ne mogu izdržati'. Već sam ispuštala, ne vriskove, ne znam kakve neartikulirane zvuke. Moja babica je prešla kod druge rodilje, odjednom dolazi druga primalja jer bebi opadaju otkucaji srca, ona sluša moj trbuh. Svi su se uznemirili, prošlo je 14 sati, toliko o doktorovoj priči da smo brzo gotovi. Došao je drugi doktor i pregledao me vaginalno i shvatio da sam i dalje otvorena, ali da beba nije spuštena, ja vidim da se on uznemirio. Odmah je zvao upraviteljicu, ona je došla, pitao je što da rade, sjećam se da sam rekla 'nikako vakuum'. Ona je rekla, hitno u salu, carski rez - prisjeća se Maja.

"Sjeci je više!"

- Donose mi tamo papire da potpišem, prebacuju me na krevet. Posljednje čega se sjećam iz sale kad su mi dali opću anesteziju jest da je doktor bio uplašen, neki ženski glas je rekao 'sjeci je više'! Pozvana je liječnica koja je divna žena, ona mi i dan-danas daje podršku, stvorila se u 14.27, u 14.31 su izvadili dijete koje je već bilo preminulo. U šok sobi mi je rekla da su 45 minuta pokušavali reanimaciju. Obdukcija je pokazala da je s djetetom sve bilo u redu, ali se ugušilo u plodnoj vodi zbog, da kažem, neadekvatne brige i kontrole - rekla je ona.

Opisala je i trenutke nakon buđenja iz opće anestezije.

- Prvo čega se sjećam iz šok sobe je da sam se tresla, pitala sam gdje je beba. Oko mene čitav konzilij, liječnici, sestre, pedijatri. Rekli su mi da je beba preminula. Počela sam plakati. Sve me je živo boljelo. Rekli su mi da sam zadobila tri rupture materice, dvije poprečne u slovu T na prednjoj strani, jednu na zadnjoj. I hematom na lijevoj strani veličine dvije šake. I ništa, rekli su mi, 'zaista tragedija, ne znamo kako se ovo moglo dogoditi'. Mog supruga je drugi doktor dvaput molio da identificira dijete. Ja se, nažalost, nisam bila sposobna pomaknuti, i rekla sam da nisam u stanju. Sutradan su donijeli da potpišem da sam odbila vidjeti dijete. Ja sam tražila da ga vidim, ali su mi rekli da je odneseno na obdukciju. Dijete sam prvi put 12. veljače vidjela u kapeli u Deligradskoj, i tada sam doživjela živčani slom, i sljedećeg dana na sahrani isto. I željela bih da nijedna majka kroz ovo ne mora proći - zaključila je Maja.

Liječnik kojeg ne želi imenovati dolazio ju je posjetiti, iako je rekla da ga ne želi vidjeti. 

- Zvao me je taj doktor, 'jao koja tragedija, baš mi je žao, nisam trebao otići'. Ja sam inzistirala tijekom cijele trudnoće da bude carski rez, on je rekao da je prvi bio težak, ali da će s drugom bebom ići lakše. 'Vjerojatno ćete roditi i prije termina'. Kaže da nije vjerovao što su mu javili, da je sve bilo kako treba... Primalja je došla kao da mi se ispriča, ništa nisam komentirala. Drugi liječnik više nije dolazio, osim na dan otpust, 4. veljače, kada mi se i on ispričao i rekao da, eto, ne može vjerovati što se dogodilo - rekla je Maja.

Nasilje je moguće iskorijeniti prijavama

Odvjetnica za medicinsko pravo Jelena Stanković rekla je da akušersko nasilje može da bude iskorijenjeno jedino prijavljivanjem slučajeva.

- Sve to predstavlja akušersko nasilje, koje bi majke i trudnice uvijek trebale prijavljivati nadležnim institucijama. Zdranstvenoj inspekciji, pravobranitelju i drugim institucijama u okviru zdravstvenog sustava. Ne treba šutjeti, žene moraju progovoriti jer ćemo na taj način možda doći u situaciju da ovakvih priča više ne bude - rekla je odvjetnica za Mondo.