Goran Vlah je jedini hrvatski istrebljivač ušiju. U emisiji "Novi dan" N1 televizije govorio je o svome neobičnom poslu.
Vlah kaže da je u Hrvatskoj između 20 do 25 posto konstantno zaražene djece, a u glavnom gradu je to više, oko 30 posto, dok je u Dubrovniku najgore stanje, oko 40 posto.
Zašto se o tome ne govori? “Nekada su uši bile zarazna bolest i moralo se boriti protiv njih. S EU-om su prebačene u parazite. To ništa ne znači ni roditeljima ni ušima, ali to više nije problem sustava”, kaže Vlah za N1.
“Liječnik opće prakse nema veze s ušima i on ne može pomoći. On može reći da uzmete šampon. Upute na šamponima nisu dobro napisane. Šamponima se bori protiv ušiju, a ne gnjida. Roditelj pročita i pomisli da je dovoljno jednom prati i da je problem riješen, a nije”, kaže.
majke u većoj opasnosti od očeva
Vlah govori da se ovim poslom počeo baviti jer su njegova djeca dobila uši. Da nije bilo toga, kaže, ne bi se time bavio.
“Moji tretmani kratko traju. Od 15 minuta do dva sata. Preko dva sata mora biti zaista duga kosa puna svačega”, govori.
“Kako mi ljudi pristupaju? Kad dođe voda do grla. Svatko misli da to može sam riješiti, a kad nešto traje nekoliko tjedana ili mjeseci, kad postanu očajni, onda zovu”, govori.
“Kad uš dođe na glavu, prva tri tjedna nije zarazna. Roditelj će gnjide primijetiti nakon četvrtog tjedna. Majke će uši pokupiti u 80 slučajeva, očevi u 10”, govori objašnjavajući da uši vole kosu. “Brat i sestra ili se grle ili se mlate. Farbanje, blajhanje, peglanje ne pale. Današnje farbe nemaju amonijaka, a on je otrov koji ubija uši”, govori Vlah za N1.
“Imamo četveročlanu obitelj i svi imaju duge kose, imaju uši oko dva mjeseca. Dolazi im netko prespavati i može i spavati s ušljivom osobom u krevetu, šansa da se zarazi ako nije bilo kontakta kose su oko 3 posto”, objašnjava.
stidne uši na životu održavaju Studenti
Vlah kaže da postoje tri vrste ušiju: uši glave, tijela i stidne uši.
“Stidne uši su s ovih teritorija istrebljene 50-ih godina prošlog stoljeća. Najviše ih ima u studentskoj populaciji. To je kukac koji se hrani ljudima, a zadržava se na krevetima”, objašnjava.
“Dobar dio ljudi misli da uš nastaje. Na ovom planetu ništa ne nastaje samo od sebe, pa ni uš. Uvijek treba doći od nekoga da bismo je dobili. Ljudi se prepadnu da se ne peru pa se pitaju odakle su ih dobili. Ali kad se uši pojave, nije bitno tko ih je donio nego način borbe. Netko tko nije vidio uši, neće ih prepoznati. Kad se pojave, moraju se tretirati svi klinci u kolektivu, baš svi, to je početak borbe protiv ušiju”, kaže.
Vlah kaže da ga zovu za savjete, ali da on ne može doći u školu pregledati djecu jer nije osoba iz sustava. “S nekim školama imamo odličnu suradnju, a s nekima nemamo”, govori.
“Uši su počele razvijati otpornost na insekticide u šamponima. Da bismo se riješili ušiju, moramo s glave odstraniti sve uši, nažalost, to šamponi više ne rade”, zaključio je Goran Vlah, izvještava N1.
