Gdje su sada, što rade, na kraju jesu li i nakon 26 godina živi najbitniji ljudi koji su vodili i proveli vojno-redarstvenu akciju "Oluja", kojom je oslobođen cijeli prostor srpske paradržave, tzv. Krajine?
Taj novinarski posao išao je teže nego što je autor mislio jer se tijekom istraživanja pokazalo da malo tko od sudionika "Oluje" zna gdje se sada nalazi netko drugi – osim njegovih direktnih suboraca ili zapovjednika. Zato smo se iznazivali brojeva i brojeva, ali nije nam krivo jer evo mislimo da smo u dobrom dijelu uspjeli otkriti gdje su junaci našeg doba sada.
Čak šest ključnih osoba koje su osmislile "Oluju" i činile njezin najuži operativni stožer preminulo je, jer je većina njih objektivno i imala poprilično godina kad se akcija rađala i stvarala.
Od Šuška do Stipetića
Gojko Šušak, ministar obrane, preminuo je tri godine nakon "Oluje", 3. svibnja 1998., u KB-u Dubrava od posljedica bolesti, a godinu kasnije i hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, koji je sa svojim suradnicima i osmislio ovu akciju.
General Zvonimir Červenko, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH, imenovan uoči "Oluje", preminuo je u veljači 2001. godine, a jedanaest godina kasnije u ožujku 2012. iznenada je umro i general Imra Agotić, zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, koje je u "Oluji" imalo značajnu ulogu. General Ivan Basarac, zapovjednik ZP-a Zagreb, umro je u lipnju 2007. godine, a njegov nasljednik (nakon što je u tijeku akcije smijenjen zbog zastoja u napredovanju) general Petar Stipetić umro je u ožujku 2018. godine.
Iako zapovjednik Sedme gardijske brigade "Pume", general Ivan Korade, u osmišljavanju akcije "Oluja" nije bio u samom organizacijskom vrhu (zapovjednik Zbornog područja Split i napadajnog pravca gdje se njegova postrojba kretala bio je Ante Gotovina), on je sa svojim Varaždincima imao nemjerljivu ulogu u oslobađanju Knina. Nažalost, tako časno i viteško ponašanje nije zadržao i u miru, pa je 2008. u Velikoj Veterničkoj i Vitešincu ubio petero nedužnih ljudi, a na kraju i sebe.
Od ljudi koji su bili u samom organizacijskom vrhu operacije "Oluja" čak se njih nekoliko bavi ili se bavilo poduzetništvom.
Zapovjednik Zbornog područja Split general Ante Gotovina suvlasnik je firme "Pelagos net farma" d.o.o., koja se već više od sedam godina uspješno bavi uzgojem i prodajom tuna, a u taj je biznis general krenuo zajedno sa svojim prijateljem Milanom Mandićem, suvlasnikom firme "Jadran tuna" iz Biograda, i njihovi su poslovi isprepleteni. Osamdeset posto proizvoda izvoze na strano tržište, a zapošljavaju sedamdesetak zaposlenih s prosječnom plaćom od 5500 kuna.
Prihodi "Pelagosa" (podaci iz 2019.) skočili su čak 34 posto, dosegnuvši 74 milijuna kuna. Porasla je i čista dobit, i to sa 7,1 na 7,9 milijuna kuna.
Pomoćnik načelnika Glavnog stožera u operaciji "Oluja" general Pavao Miljavac također je bio u biznisu, ali je prije sedam-osam godina sve prepustio sinu.
– Moja se obitelj već pet generacija bavi proizvodnjom i preradom drva, pa sam tako i ja bio angažiran u našoj firmi "Carpinus" d.o.o., koju sada vodi moj sin Dubravko. Sjedište nam je na Laništu u Zagrebu, a tvornica u Novigradu na Dobri. Ja sam u zadnjih par godina uistinu aktivni umirovljenik i ne bavim se više ovim poslom – rekao nam je general Miljavac.
Krstičevićev posao
Damir Krstičević, zapovjednik Četvrte gardijske brigade, koja je izvršila glavne napade na srpske snage u oslobađanju Knina, i dalje se bavi informatičkom djelatnošću. Krstičevića i sada povezuju s firmom KING ICT, koja je osnovana 1998. godine kao dio M SAN Grupacije, dok smo u biografskim podacima članova Vlade na njezinoj web-stranici našli podatak kako je Krstičević prije nego što je preuzeo resor obrane bio u M SAN Grupi i KING ICT-ju.
Od 2001. do 2009. godine predsjedao je Nadzornim odborom M SAN Grupe, od 2007. do 2015. godine bio je član Nadzornog odbora KING ICT-ja, a od 2009. do 2015. godine zamjenik predsjednika Nadzornog odbora M SAN Grupe. Stipo Matić vlasnik je M SAN Grupe i KING ICT-ja, a u sklopu njegova poslovnog carstva djeluju i M SAN Nekretnine, u kojima, prema podacima iz tadašnje imovinske kartice, radi Sanja Krstičević, njegova supruga.
Zapovjednik Zapovjednog područja Gospić u "Oluji" je bio Mirko Norac, koji je lipnju 2004. osuđen na dugogodišnju kaznu zatvora zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Uvjetno je oslobođen 2011. te se od 2015. bavi privatnim poduzetništvom. U Zagrebu je osnovao zaštitarsku tvrtku "Noky security", koja se u jakoj konkurenciji održala na tržištu, a čak bilježi i dobar rast.
Od čelnih ljudi akcije "Oluja" koji su u mirovini treba svakako spomenuti generala Vinka Vrbanca, koji je bio pomoćnik načelnika GS OSRH, admirala Davora Domazet Lošu, načelnika Obavještajne uprave, generala Luku Džanka, zapovjednika Zbornog područja Bjelovar, generala Miljenka Crnjca, zapovjednika Zbornog područja Karlovac, generala Mladena Markača, zapovjednika specijalnih postrojbi MUP-a. Neki od njih dobrog su zdravlja, a neki su, nažalost, već godinama teško bolesni i prikovani za krevet.
Ovom prilikom spomenut ćemo i zapovjednike postrojbi koje su oslobodile Knin, a neke od njih prešle su cijelo područje od BiH preko Dalmacije da bi to ostvarile.
Osim spomenutih Četvrte i Sedme gardijske brigade, u akciji oslobođenja Knina sudjelovale su 84. gardijska bojna "Termiti" iz Zadra, pod zapovjedništvom sada umirovljenog pukovnika Ivice Arbanasa, i 81. gardijska bojna "Kumovi" iz Virovitice pod zapovjedništvom stožernog brigadira Renata Romića, koji je također u mirovini.
Brigade i pukovnije
U akciji su vrlo aktivnu ulogu imale i pričuvne postrojbe: 112. brigada iz Zadra pod zapovjedništvom pukovnika Ivana Ivkovića, 144. zagrebačka brigada pod zapovjedništvom brigadira Vlade Čondića, kao i ročna 113. pješačka brigada Šibenika pod zapovjedništvom brigadira Danijela Kotlara, te 114. brigada pod zapovjedništvom pukovnika Marka Skeje.
U akciji "Oluja" u smjeru Knina aktivnu je ulogu imalo i šest domobranskih pukovnija. Sedma domobranska iz Zadra pod zapovjedništvom pukovnika Danijela Telesmanića, Petnaesta domobranska pukovnija pod zapovjedništvom brigadira Tihomira Budanka i bojnika Selimira Vukšića (taman su izvršili primopredaju dužnosti), 134. domobranska pukovnija pod zapovjedništvom pukovnika Josipa Čerine, 142. domobranska pukovnija Drniš pod zapovjedništvom pukovnika Željka Nakića, Šesta domobranska pukovnija iz Splita pod zapovjedništvom pukovnika Mirka Klarića, i 126. domobranska pukovnija iz Sinja pod zapovjedništvom pukovnika Ante Podruga.
Topničku potporu akciji su davala dva topnička divizijuna, i to 14. topnički divizijun iz Šibenika pod zapovjedništvom pukovnika Slavka Vlahova, i 20. topnički divizion pod zapovjedništvom bojnika Bruna Milina, kao i 11. divizion za protuoklopnu borbu pod zapovjedništvom pukovnika Dragana Brkljače.
Svoj doprinos akciji su davali podstožerne postrojbe Zbornog područja Split, i to 40 inženjerijska bojna pod zapovjedništvom bojnika Ante Malenice, 72. bojna Vojne policije pod zapovjedništvom pukovnika Mihaela Budimira, 264. izvidničko-diverzantska satnija pod zapovjedništvom satnika Antonija Roce, kao i Izvidničko-diverzantska satnija Glavnog stožera HV-a pod zapovjedništvom satnika Ivice Dekalića, 254. satnija veze pod zapovjedništvom pukovnika Ivana Landeke, kao i Satnija taktičkih snajperista, koju je vodio satnik Draženko Pervan.
Potporu akciji davale su i postrojbe protuzračne obrane, i to 204. topničko-raketna brigada pod zapovjedništvom brigadira Milana Perkovića, 467. bojna PZO-a pod zapovjedništvom natporučnika Josipa Petanija, Protuoklopna raketna skupina Zbornog područja Split pod zapovjedništvom pukovnika Željana Morovića, a potporu "Oluji" pružale su i logističke brigade, i to 306. brigada pod zapovjedništvom bojnika Ivana Pavića i 307. brigada pod zapovjedništvom brigadira Željka Dilbera, kao i Središnjice elektronskog djelovanja (prisluškivali su sve razgovore krajiških generala i vodstva), koje je vodio brigadir Mile Budiša.
Zapovjednici HVO-a
Radi lakšeg razumijevanja akcije, bitno je naglasiti da su uz generala Gotovinu zapovjedništvo Zbornog područja Split činili njegov zamjenik general Rahim Ademi te general Ljubo Ćesić Rojs, čiji su bageri prethodno prokrčili Dinaru, general Rajko Rakić i brigadni general Ivan Zelić te još neki drugi. Formirano je više operativnih grupa iz kojih proistječu sve ove nabrojene brigade i postrojbe, a to su Operativna grupa Sinj i Jug, koju je vodio stožerni brigadir Ante Kotromanović, Operativna grupa Šibenik, koju je vodio brigadir Ivan Vukić Nipper, Operativna grupa Zadar i Zapad, koju je vodio general pukovnik Mladen Fuzul, te još dvije operativne grupe na čijem su čelu bili generali Željko Glasnović i Slaven Zdilar.
U akciji su sudjelovale i postrojbe Hrvatskog vijeća obrane, koje su bile raspoređene od Grahova do Kupreških vrata, i to Prvi hrvatski gardijski zdrug pod zapovjedništvom generala Milljenka Filipovića, te Prva brigada HVO-a pod zapovijedanjem stožernog brigadira Ante Luburića, Druga brigada HVO-a pod zapovjedništvom generala Stanka Sopte te Treća gardijska brigada HVO-a pod komadnom generala Ilije Nakića. Treba spomenuti i Specijalnu postrobu MUP-a Herceg-Bosne, kojom je zapovijedao general Zlatan Mijo Jelić.
Valja spomenuti svakako (a to se često izostavlja) i pričuvnu 141. splitsku brigadu pod zapovjedništvom pukovnika Nediljka Sirića, koja nije išla na Knin, ali je petnaest njezinih pripadnika poginulo na prijevoju Derale (iz Grahova prema Knininu) kada su se suprotstavili pokušaju poraženih srpskih snaga da vrate izgubljene položaje kad je Knin već pao.
Za neke od ovih hrabrih ljudi javnost itekako zna, a mnogi su u dubokoj mirovini te su aktivni kroz braniteljske udruge ili pišu knjige, kao general Ademi, ili su političari.
Ivica Vukić donedavno je bio državni tajnik u Ministarstvu branitelja, general bojnik Slaven Zdilar aktualni je glavni inspektor obrane, general Fuzul još je uvijek aktivan u sustavu obrane, gdje se nalazi na mjestu zapovjednika za potporu pri Glavnom stožeru, Vlado Čondić bio je šef Personalne uprave Glavnog stožera, a sada se bavi poljoprivredom, Zlatan Mijo Jelić živi u Zagrebu i na meti je bosanskohercegovačkog pravosuđa...
Snalažljivi i izvan bojišta
Prije mjesec dana je u 82. godini umro najstariji zapovjednik u našoj vojsci, pukovnik Danijel Telesmanić, kojega su baš zbog toga suborci zvali Did. Nakon rata je bio vijećnik HDZ-a u Zadru i omiljeno lice zadarske djece, koja su obožavala njegovu slastičarnicu. I Danijel Kotlar okušao se u politici kao zadarski dožupan iz redova HSP-a, a saborske je klupe napustio i Željko Glasnović.
Posebna je priča uspješni Tihomir Budanko, koji je već nekoliko mandata načelnik svoje rodne općine Promina. Josip Čerina u međuvremenu je doktorirao i sada je šef Centra za razminiranje Jug u Zadru.
Ante Kotromanović bio je ministar obrane u mandatu SDP-a, radio je u "Croduxu", čiji je vlasnik umirovljeni general Čermak, ali se ne zna je li još tamo otkad je "Crodux" prodan.
Mihael Budimir na zagrebačkom Jarunu drži restoran "Jarunski dvori", u koji često svraćaju njegovi suborci, kao što je Ante Gotovina, ali i bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Pukovnik Marko Skejo ima firmu "Alas – Za dom" koja se bavi proizvodnjom betona, ali neki nam izvori govore da je i on sve bliže pravoj mirovini.
Iz priče je vidljivo da junaci "Oluje" nisu bili snalažljivi samo s puškom u ruci, nego i u rukovanju miješalicama, informatičkim programima, minama, prodaji svojeg korporacijskog znanja, a neki kojima je svega toga bilo dosta otišli su u zasluženu mirovinu.