Kako izgleda borba s novom vrstom koronavirusa osobe koja je u rizičnoj skupini, dakle starija je od 65 godina, ima povišen krvni tlak i slabiju funkciju pluća?
To najbolje zna gospodin Tomo Živković (69) iz Slavonskog Broda koji je ožujku bio u Turskoj, a sa sobom je, pretpostavlja, kao “suvenir” donio virus SARS-CoV-2 koji uzrokuje bolest COVID-19.ž- Supruga i ja smo u listopadu prošle godine uplatili taj put u Tursku. I kad se počelo događati ovo sve s koronom mislili smo da će odgoditi put, ali nisu. Naime, tada se govorilo da u Turskoj nema oboljelih. I 16. ožujka smo sletjeli u Istanbul. Nakon sedam dana vratili smo se u Zagreb.
Na aerodromu su nas pitali gdje smo bili, a kako Turska nije bila na popisu zemalja zahvaćenih novim virusom, nisu nam ni dali neke mjere zaštite. Ali supruga i ja smo se ipak dogovorili da ćemo paziti i da se nećemo previše družiti s ljudima. Međutim, ja imam svoj OPG i raditi se mora, tako da sam radio u polju, bio u trgovini, išao po gnojivo... Jedne večeri sam došao kući i osjetio neku neobičnu slabost, ali odmahnuo sam rukom - govori nam gospodin Tomo, navodeći da je dan poslije posijao i ječam.
- Došao sam doma i opet slabost neka, ali ovaj put jača nego dan prije. Računam u sebi kako mi je žena imala jaču prehladu nekoliko dana prije, a u autobusu sam i sjedio do jedne žene koja je kašljala, pa sam mislio da sam i ja možda uhvatio neku virozu. Nije bilo kašlja, nije bilo ni povraćanja ni proljeva, ništa osim te neke neobične slabosti i temperature. Korona mi nije padala na pamet u prvi mah, ali kako sam gledao vijesti, nešto u meni mi nije dalo mira i nazovem ja epidemiologa, krasan čovjek.
I ljubazno mi kaže da dođem sutra u šator u kojem se obavlja testiranje. I dođem ja u dogovoreno vrijeme, umetnu mi neki štapić u nos i duboko u grlo. Jako je kratko trajalo, i nije bio neugodan postupak. Cijeli taj dan isto baš nekakva malaksalost, ali ništa strašno. Polako sam gubio tek...
Već dan poslije u osam sati ujutro nazove me epidemiolog i kaže mi: Gospodine Živkoviću, vaš test je pozitivan. Nije mi bilo svejedno, znam da sam stariji i da sam u rizičnoj skupini, a čuo sam i da mlađe i zdravije od mene bolest odnosi na drugi svijet - kaže nam taj Slavonac ličkih korijena.
- Rekli su mi da ne žele ništa riskirati pa Hitna pomoć dolazi po mene i vode me na zarazni odjel bolnice u Slavonskom Brodu. Što ću, mora se slušati šta mi kažu. Pokupili su me u dogovoreno vrijeme. Kad sam ih vidio u onim skafanderima, zaštitnim naočalama, maskama, nije mi bilo lako. Veliki strah od nepoznatog, od bolesti, od toga jesam li koga nehotice zarazio i je li mi došao kraj... Znao sam da je na zaraznom odjelu već jedan pacijent i nadao sam se da nas neće staviti zajedno u sobu, jer su mi se u glavi vrtjeli svakakvi scenariji. Strah se pojačavao jer su i liječnici rekli da jako malo znaju o tom virusu.
Pa mi je padalo na pamet - što ako ja imam jedan soj koji je drukčiji od njegovog, pa pokupim i taj?! Ili on pokupi moj? Je li virus mutirao? A čitao sam i da se ne zna može li se osoba dva puta zaraziti. I uvedu mene u sobu, gleda mene čovjek, gledam ja njega, obojica prepadnuti. Ko dva mala miša. Ali skompali smo se brzo - kaže nam Živković, navodeći da je njegova agonija tek počinjala.
- Temperatura se počela penjati čak i do 39, pa su mi je spuštali paracetamolom. Sve mi je teže bilo disati. Kao da mi je netko legao na prsa, a ja, ma koliko se trudio, ne mogu dovoljno udahnuti. Gadan neki osjećaj nemoći, iščekivanja najgoreg, te pitanja hoću li skončati ovako. Ali srećom, pozitivac sam po naravi pa sam sebe bodrio da će biti sve u redu. Liječnici su mi ponudili da bi mogli probati s lijekom protiv malarije jer da je nekim pacijentima pomogao, a ja sam u skupini rizičnih po godinama i za nas je korona opasna, pa će, ako se ja slažem, pokušati i sa mnom s tim lijekom. Dali su mi papir da potpišem, a na drugoj strani su bile sve moguće nuspojave.
Rekli su mi da razmislim, ja sam se konzultirao i s nekim drugim liječnicima koji su rekli da nema zapreke. I onda sam rekao - može. I uzeo sam te tablete, nikakvih nuspojava nisam imao, baš nikakvih - kaže nam Živković, koji je uvjeren da mu je taj lijek, kao i briga svih medicinara na Infektologiji, pomogao.
Pitali smo ga je li se bojao za život.
- Ja sam inače racionalan i neustrašiv čovjek. Ali jedan dan mi je bilo tako teško dolaziti do daha, uhvatila me jaka slabost i muka, da sam mislio gotovo je. Baš grozan osjećaj. I još uz to danima nisam jeo, gadila mi se sva hrana. Mislio sam - to je to, ali već dan nakon toga mi je bilo malo bolje, dan poslije još mrvicu bolje i, eto, dan po dan stanje se popravljalo. Ali morate se bodriti, sami sebi govoriti da još nije vrijeme za umrijeti, ne smijete potonuti i odustati od života.
No ni u toj najgoroj fazi me nisu boljeli mišići, nije mi se mantalo, nisam kašljao. Ali drugi su imali drukčije simptome. Nakon što su otpustili mog prvog cimera došao mi je drugi. Mlad, a jako krupan čovjek. Njega je uhvatila strašna temperatura i drhtavica, tresao se kao šiba. Pa sam ga bodrio, već sam znao proceduru pa sam mu olakšao da prebrodi strah, pomogao mu davati tablete - kaže Živković, kojega je nešto mučilo više i od same bolesti.
- Uvukao mi se strah da nisam nekoga nehotice zarazio. I srećom nisam. Čak ni ženu. Svi moji kontakti su zdravi. Mislim da je to bilo zbog toga što nisam išao previše među ljude nakon što sam se vratio iz Turske, iako sam hodao po dućanima, išao u polje, sretao ljude. Neki su ljudi u mom susjedstvu gunđali radi moje bolesti, ali nisam ja kriv što sam pokupio virus u zemlji u koju je tada bilo dopušteno ići. Kao da mi je bila namjera zaraziti se?!
Ali ne želim se baviti tim zlim jezicima, moji prijatelji i susjedi koji su mi važni su mi se javili, zaželjeli brzo ozdravljenje i to mi je najvažnije. Inače, epidemiolog je bio kao detektiv, sve me ispitao, svaki moj kontakt. Bio je jako profesionalan. A i drugi liječnici, sestre, tehničari, farmaceuti na Infektivnoj klinici u Slavonskom Brodu, nemam apsolutno nikakvu zamjerku. Nisam očekivao da će biti toliko dobri, profesionalni. Ja se ne bojim i rekao bih da nešto nije u redu bilo, ali je sve zaista bilo odlično - kaže Živković, koji je trenutno u samoizolaciji.
Na gornjem katu obiteljske kuće odvojen je od sviju. Još mora proći nekoliko dana, pa će biti i službeno zdrav.
- Zato imam poruku za one koji su u samoizolaciji i izlaze vani i riskiraju tuđe živote da bi išli na kavu i lakirali nokte. Sve ih treba žestoko kazniti, jer znati da možda nosiš virus i da zbog svog komoda nekome ugasiš život, to je za najveću osudu - zaključuje Živković.