Etnološki odjel Narodnog muzeja Zadar u četvrtak, 5. listopada, u Memorijalnoj zbirci Jozo Kljaković u 19 sati na adresi Rokov perivoj 4, Zagreb, otvara zajedničku izložbu Liturgijsko ruho i tapiserije Zbirke Tomljanović i sakralna umjetnost Zbirke Kljaković.
Suradnjom i povezivanjem dviju institucija u kulturi, Memorijalne zbirke Jozo Kljaković i Narodnog muzeja Zadar, ostvarena je razmjena u okviru izložbenog programa u Zadru i Zagrebu.
Na izložbi će se predstaviti dio umjetničke autorske Zbirke tkanja i tapiserija Ivana i Ane Tomljanović, uz crteže sakralne tematike Joze Kljakovića iz fundusa Memorijalne zbirke.
Ovim izložbenim projektom ostvarena je suradnja objedinjena u sakralnoj tematici kao rezultat kustoskog projekta kustosica i voditeljica zbirki Marije Šarić Ban (Narodni muzej Zadar, Etnološki odjel) i Lidije Fištrek (Memorijalna zbirka Jozo Kljaković, Zagreb).
Suradnjom i povezivanjem dviju institucija u kulturi, Memorijalne zbirke Jozo Kljaković i Narodnog muzeja Zadar, ostvarena je razmjena u okviru izložbenog programa u Zadru i Zagrebu. Gostujuća izložba Liturgijsko ruho i tapiserije Zbirke Tomljanović i sakralna umjetnost Zbirke Kljaković u Memorijalnoj zbirci Jozo Kljaković u Zagrebu objedinjena je u sakralnoj tematici iz fundusa obiju zbirki (Tomljanović-Kljaković).
Ovom izložbom i provedenim istraživanjem, autorice promiču stvaralaštvo Ane Tomljanović i Ivana Tomljanovića, kao i Joze Kljakovića, jednog od najvažnijih umjetnika 20. stoljeća. U okviru izložbe biti će izloženi crteži sakralne tematike Joze Kljakovića iz fundusa Memorijalne zbirke, kao što su Salonitanski mučenici, Tri sveca – skice za freske u crkvi sv. Martina u Vranjicu, i crtež Mrtvi Krist, iz prve polovice 20. stoljeća, uz prikaz svetaca na tapiserijama Ane Tomljanović i Ivana Tomljanovića, Zadarski poliptih 1 i San ranjenog Krista.
Izložena djela po svojim su motivima, sadržaju te namjeni sakralnog karaktera. Za ovu izložbu predstavljeni su radovi iz takozvanog Ciklusa kršćanske tematike koji su zajedničko djelo istaknutih zadarskih umjetnika Ivana Tomljanovića i Ane Tomljanović, dok je liturgijsko ruho Bijeli komplet djelo Ane (Anite) Tomljanović. Liturgijsko ruho u vlasništvu je Zadarske nadbiskupije za koju je i ostvareno, a posuđeno je za potrebe ove izložbe.
Ovim kustoskim projektom odlučile smo povezati i prikazati umjetnička djela iz zbirke Etnološkog odjela Narodnog muzeja Zadar i Memorijalne zbirke Jozo Kljaković koja prikazuju kršćansku tematiku na različitim medijima likovne umjetnosti – crtežima (olovka na papiru) Joze Kljakovića i tapiserijama i tekstilu (liturgijsko ruho) Ane Tomljanović i Ivana Tomljanovića. Spoj različitih umjetničkih medija i interpretacija motiva preuzetih iz Kršćanstva, koji su ujedno i veliko nadahnuće ovim umjetnicima, povezani su i objedinjeni u istom vremenskom okviru ovoga izložbenog projekta.
Sakralna umjetnost Memorijalne zbirke Kljaković – Lidija Fištrek
O Zbirci
Umjetnik Jozo Kljaković je Gradu Zagrebu 1969. godine darovao svoju kuću i izvjestan broj slika i crteža, biblioteku, te nekoliko komada pokućstva, s namjerom da nakon njegove smrti budu uređeni u Memorijalnu zbirku otvorenu za javnost (Darovni ugovor od 17. rujna 1969. godine). Memorijalna zbirka Jozo Kljaković nalazi se u kući Joze Kljakovića, koja površinom iznosi 233 m2, a stalni postav nalazi se u prizemlju kuće. Stalni postav dovršen je 2009. godine, a zauzima površinu od 70 m2 i raspoređen je u tri prostorije u okviru kojih su prezentirana djela Joze Kljakovića. U stalnom postavu predstavljeni su radovi ulja na platnu, te crteži i skice, uz povremene izložbe. Manji ambijentalni dio opremljen je namještajem, skulpturama umjetnikovih prijatelja, obiteljskim fotografijama i knjigama. Zbirka se do danas kontinuirano obnavlja i stručno obrađuje. Zbirka sadrži ukupno 387 inventarnih oznaka u programu M++ i obuhvaća 1034 predmeta, odnosno dvadeset i dva ulja na platnu, jedno ulje nepoznatog autora, pedeset i šest crteža i sedam skulptura, tri komada namještaja, knjige i ostalu građu. Samostalna zbirka – Memorijalna zbirka Jozo Kljaković u stalnom je nastajanju sa zadaćom prikupljanja, čuvanja i predstavljanja ostavštine Joze Kljakovića kao hrvatskog slikara, intelektualca i spisatelja. Dokumentacija o predmetima nije konačna, budući da je ona trajno otvoreni proces koji se sukcesivno dopunjuje i omogućuje istraživanja, kao i nove interpretacije u suvremenom kontekstu povremenih izložbi i događanja, uz aktivnu participaciju posjetitelja. Novim pristupima i metodama razvijaju se nove vrste posjetitelja koji aktivno sudjeluju u programima. Dobivanjem statusa muzejske djelatnosti unutar Centra za likovni odgoj Grada Zagreba, institucija 2021. godine postaje Samostalna zbirka – Memorijalna zbirka Jozo Kljaković i upisana je u Upisnik muzeja, galerija i zbirki Republike Hrvatske.
Sakralna umjetnost Joze Kljakovića
Memorijalna zbirka slikara Joze Kljakovića uz ostale umjetnine u fundusu, u zbirci crteža posjeduje 56 crteža, koji su uglavnom sakralne tematike. Većinom su to skice za freske u crkvi svetog Martina u Vranjicu, crkvi svetog Marka u Zagrebu, u Biskupiji kod Knina, te crkvi svetog Eustahija u Dobroti, u Boki Kotorskoj. Od crteža kršćanske tematike izdvojila bih crteže koji prikazuju biblijske motive vezane uz katolički blagdan Uskrs, koji su izloženi i obrađeni izložbom Sakralna tematika Joze Kljakovića – Uskrs (2022.)1 u Solinu, Zagrebu i Rimu. Jozo Kljaković u slikarskom je opusu uz
svjetovne, prikazivao i religijske, mitološke i nostalgične teme. Povezanost s religijom datira od slikareva rođenja u Solinu gdje je odrastao u izuzetno religijskom i patrijarhalnom okruženju. Tijekom odrastanja Jozo Kljaković ostaje i dalje vezan uz religiju, pa je tako 1943. godine nakon nemilih događaja, utočište i dugogodišnje prebivalište pronašao u Papinskom hrvatskom zavodu svetog Jeronima u Rimu. S toga ne čudi što je slikarski prikazao važne crkvene dostojanstvenike, biblijske prizore i kršćanske običaje.
Jozo Kljaković fasciniran povijesnim zbivanjima na hrvatskom tlu izrađuje brojne crteže, skice, freske i mozaike od kojih možemo izdvojiti mozaike koji se nalaze na pročelju Papinskog hrvatskog zavoda svetog Jeronima u Rimu – Krunjenje Zvonimira, Krist-Knez mira i Pokrštavanje Hrvata (1944.–1961.). Prikaz tema preuzetih iz kršćanske religije najbolje možemo vidjeti u ciklusu fresaka koje je Jozo Kljaković izradio za crkvu sv. Martina u Vranjicu (1927.–1928.). U prostoru crkve sv. Martina prikazani su salonitanski sveci, a na glavnom luku, utemeljitelji crkve sv. Petar i sv. Pavao, te sv. Ćiril i Metod. Za ovu izložbu izdvojili smo crteže pod nazivom Tri sveca (1927.–1928.), Dva sveca, sv. Pavao i sv. Petar (1927.–1928.) i Mrtvi Krist (1 pol. 20. stoljeća).
Crtež pod nazivom Tri sveca prikazuje sv. Venancija, sv. Jeronima i sv. Dujma, koji su važni sveci Rimokatoličke crkve, mučenici i zaštitnici. Sveti Venancije, svetac rimokatoličke crkve, bio je salonitanski biskup koji je šireći kršćansku vjeru umro mučeničkom smrću. Sveti Jeronim je kršćanski svetac, širitelj vjere, filozof, teolog, pustinjak, kršćanski naučitelj i zaštitnik Dalmacije. Sveti Dujam, također svetac rimokatoličke crkve, solinski biskup i mučenik, zaštitnik grada Splita i Splitsko-makarske nadbiskupije, smatran je učenikom apostola sv. Petra, zbog čega je Split u ranom srednjem vijeku postao metropolitansko područje.
Crtež pod nazivom Dva sveca prikazuje sv. Pavla i sv. Petra, apostole i mučenike koji predstavljaju svjedoke i uzore vjere preuzete od Krista.
Crtež Mrtvi Krist prikazuje Krista na odru nakon razapinjanja na križ. Tematika ovog crteža vrlo je često prikazivana u umjetnosti, s toga ne čudi da su za istom temom posegnuli i Ana i Ivo Tomljanović u izradi tapiserije također izložene na ovoj izložbi. Svi izloženi crteži Joze Kljakovića potvrđuju autorovo kvalitetno crtačko umijeće oblikovanja ljudskih figura. Umjetnički doprinos Joze Kljakovića nastajao je tijekom dužeg vremenskog perioda i nesumnjivo predstavlja velik obol likovnoj umjetnosti i Hrvatskoj kulturnoj baštini.
Crteži Joze Kljakovića s prikazom kršćanskih svetaca i zaštitnika gradova u Dalmaciji tematski se vežu uz tapiserije Ane Tomljanović i Ive Tomljanovića, što je osnovna nit koja povezuje ove autore. Ljubav prema religiji, Dalmaciji i ostavština koju baštine ove dvije zbirke zadužili su Hrvatski narod i kulturnu baštinu Republike Hrvatske.
O zbirci tkanja i tapiserija Ivana Tomljanovića i Ane Tomljanović – Marija Šarić Ban
Zbirka Tomljanović, uz 38 tapiserija, objedinjuje i 106 tkanih predmeta nastalih u periodu od kraja 1950-ih i tijekom 1960-ih godina, i zajedničko je djelo dvoje istaknutih zadarskih umjetnika, bračnog para Ane (Anite) Tomljanović i Ivana Tomljanovića, čiji je sustavni dugogodišnji zajednički rad na tapiseriji postao jedna od paradigmi hrvatske umjetnosti tkanja. Izložena djela po svojim su motivima, sadržaju te namjeni sakralnog karaktera. U sklopu ove izložbe predstavljeni su radovi: dvije tapiserije Zadarski poliptih 1 i San ranjenog Krista iz takozvanog Ciklusa kršćanske tematike, zajedničko djelo istaknutih zadarskih umjetnika Ivana Tomljanovića i Ane Tomljanović, dok je liturgijsko ruho Bijeli komplet djelo Ane (Anite) Tomljanović. Liturgijsko ruho je u vlasništvu Zadarske nadbiskupije za koju je i ostvareno, te je posuđeno za potrebe ove izložbe.
Vrijednost Zbirke temelji se prije svega na činjenici da se radi o velikom objedinjenom opusu umjetnika, bračnog para Ane (Anite) Tomljanović i Ivana Tomljanovića. Svakako treba istaknuti i likovnu vrijednost autorskog pristupa u mediju tapiserije, temeljenog na sinergiji prirodne palete boja vune u odnosu na geometrijsku, apstraktnu i figurativnu tematiku. Radi se o pristupu u kojem se autori poigravaju sa širokom paletom tonova i discipliniranog istraživanja onoga što je naizgled nalik jednostavnoj slici. Važno je istaknuti i sirovinu – vunu, čija je proizvodnja i primjena obilježila povijest odijevanja i tekstila hrvatskog i lokalnog područja sve do danas. Također treba istaknuti da su umjetnici, bračni par Tomljanović, sami tkali tapiserije, tj. prolazili cijelu fazu stvaranja od ideje do realizacije, dok danas suvremeni autori većinom daju tkati tapiserije prema svojim idejama (crtežima, slikama). Tehnološka osnova svih njihovih djela je klasična tehnika tkanja tapiserije, formirana na vertikalnom tkalačkom stanu, s uspravno napetim nitima osnove-tzv. haute lisse i tkana tehnikom point de tapisserie, vrlo srodnoj prastaroj tehnici klečanja, u kojoj se potka određene boje provlači rukom između dvije i dvije napete niti osnove u širini motiva te boje.
Umjetnici Ana i Ivan Tomljanović u stvaranju su polazili od ideje predstavljene u obliku crteža ili slike te je prenosili na kartone prema kojima su tkali. Sami su pripremali, sortirali vlakno i prikupljali vunu u sirovu obliku, prali je i davali na ručno predenje te poslije toga sortirali prema prirodnim nijansama stvarajući potrebnu paletu za tapiserije. Njihov stvaralački opus u mediju tapiserije možemo prema inspiraciji i likovnosti podijeliti u četiri tematske cjeline: prvu tematsku cjelinu Geometrijska forma i apstrakcija obilježava samostalni autorski rad Ane (Anite) Tomljanović u čemu joj u tehničkom dijelu pomaže suprug Ivan (u izradi kartona za tapiserije i tehničkoj pripremi vune). Autorica tapiseriji pristupa u klasičnom stilu u formatu plohe kao slici na zidu, što je prvotni oblik tapiserije. Geometrija kao polazište u tekstilnoj umjetnosti, posebice na ručno izrađenim tapiserijama, zahvalan je motiv s obzirom na ukrštavanje vertikalnih niti osnove i horizontalnih niti potke. No, autorica se ne zadržava
samo na pravilnom rasteru, već oslobođena diktata podloge oblikuje plohe i linije, kao da se radi o slikarskom mediju. U tim plohama ona veze svoje apstraktne ornamente, inspirirane prirodom i velebitskim kršem, u stilu hrvatskih umjetnika pedesetih i šezdesetih godina XX. st., poput kamenih struktura Otona Glihe. U drugoj tematskoj cjelini Realizam kao polazište u oblikovanju pejzaža i motiva grada, u svim kompozicijama ravnoteža je postignuta ravnomjernim i pravilnim izmjenjivanjem ploha, odnosno ponavljanjem kontrastnih tonaliteta svjetla i tame. Glavna karakteristika pojedinih djela u trećoj, Kršćanskoj tematici (koju predstavljamo ovom izložbom), je ujedinjenje likovnih elemenata (oblika tj. ploha u odnosu na obrisne linije tonova, perspektive) u jedinstvene cjeline. Jedinstvo je ostvareno njihovim skladnim odnosom, kao i odnosom likovnih elemenata s kompozicijskim načelima. U svim kompozicijama ravnoteža je postignuta ravnomjernim i pravilnim izmjenjivanjem ploha, odnosno ponavljanjem kontrastnih tonaliteta svjetla i tame. U četvrtoj tematskoj cjelini Portreti najviše do izražaja dolazi rad Ivana Tomljanovića.
Zadarski likovni umjetnici Ivan i Ana (Anita) Tomljanović velik su dio svog likovnog stvaralaštva posvetili radeći za potrebe Crkve diljem Hrvatske, posebice u Zadarskoj nadbiskupiji, djelujući kao slikari, skulptori i obnovitelji predmeta za liturgijsku uporabu: svetohraništa, krstionica, raspela ili misnog ruha. Gđa. Ana bila je vrsna u oblikovanju i tkanju misnog ruha, boromejki, dalmatika i antepedija. Mnoga njezina djela bila su predstavljena na izložbama crkvene umjetnosti u zemlji i inozemstvu i danas su sastavni dio crkvenih zbirki. Satkala je misna ruha svih boja i namjene, za katedralu u Zadru, katedralu u Senju i za crkvu sv. Šime u Zadru, tri boromejke (zelena, crvena i bijela) nalaze se u crkvi St. Margarethen Kirche u Berlinu, a jedna bijela kazula u crkvi sv. Marije Magdalene u Londonu. Gosp. Ivan Tomljanović je freskama oslikavao crkve diljem Hrvatske, izrađivao je reljefe za svetohraništa od srebra ili bakra, izradio je 14 postaja Križnog puta za župnu crkvu u Pagu, drvene kipove svetaca za crkvu sv. Marije Magdalene u Londonu (Wandsworth) i mnoge druge.
Tapiserija Zadarski poliptih 1 prikazuje svece koji su u formalnom ili prenesenom smislu vezani za Zadar. U sredini je Isus, zatim apostoli Petar i Pavao, kao temelji crkve, a potom zadarska zaštitnica mučenica sv. Anastazija (sv. Stošija) te znameniti zadarski biskup sv. Donat. Prikaz je riješen plošno s linearno izraženom stilizacijom i tonski usklađenim ispunama forme. Umjetnici su sakralnu tematiku interpretirali na suvremen način, a opet u potpuno klasičnoj izvedbi, skladno, jednostavno i jedinstveno. Poliptih je dan u vrlo izraženoj stilizaciji koja treba evocirati oblike i metode uprizorenja vezane za srednjovjekovne interpretacije, od predromaničkih i romaničkih reljefa, do stiliziranih srednjovjekovnih vezenih antependija.
Tapiserija San ranjenog Krista ističe se posebnošću prikaza, prikazuje usnulog Krista koji poslije sve muke smireno odmara ispod vinove loze. Tapiseriju odlikuje umjetnička sloboda u interpretaciji
klasičnog sakralnog prizora, posebnost ideje i unikatnost pristupa Isusovoj muci u plošnoj, linijskoj, stiliziranoj figurativnoj interpretaciji.
Liturgijsko ruho – Bijeli komplet
Za izložbu su izabrani tkani predmet tzv. Bijeli komplet: boromejka i dvije dalmatike s karakterističnim uzorcima
Karakteristično za umjetnički rad Ane (Anite) Tomljanović, u kojem je orijentirana na prirodne materijale i klasičnu tehniku tkanja, prepoznatljivost je njezina rukopisa koji odlikuje klasična jednostavnost i čista izvedba. Umjetnica je sama osmislila, oblikovala, projektirala i istkala navedene predmete. Umjetnosti tkanja kao mediju vlastita likovnog izražavanja Ana (Anita) Tomljanović prilazila je krajnje disciplinirano, sabrano i strpljivo, uvijek s punom sviješću o strogim unutrašnjim zakonitostima jednog od najstarijih i najelementarnijih oblika likovno-kreativnog aktiviteta, orijentirajući se na prirodne materijale, kao i na klasične tehnike tkanja. U izrazu klasična, jednostavna, čiste izvedbe i njeguje studioznu dekorativnost. Umjetničina estetska osnova u oblikovanju i projektiranju tkanih predmeta počiva na vizualnim efektima koji proizlaze iz same strukture lanenog tkanja koje ona svojim istančanim smislom oplemenjuje i decentno koloristički obogaćuje, te u tkanje uključuje svilene ili pak zlatne niti. Njezina tkanja u lanu ili svili strogo su strukturirana bez ornamentike, a temelje se na tradicionalnim lanenim tkanjima. Građena su strpljivo, red po red, pri čemu se u linearnoj gradaciji formiraju pruge različito upletene potke ili po istom principu motiv križa.
Njezino djelo možemo svrstati u jedno od najznačajnijih, oblikovno najkoherentnijih i tehnički najkonzekventnijih opusa na području umjetnosti tkanih tekstila (Travirka, 1983: 3).
Autorica koristi prirodne tonalitete lana, svile, pamuka ili vune za stvaranje vizualnih efekata iz same strukture lanena platna, decentno utkivajući zlatne i srebrne niti. U linearnoj grafici formira pruge ili pak utkane uzorke koji se naziru u istoj obojenosti. U kreiranju tekstila i projektiranju misne odjeće vidi se moderan pristupu izveden u svilenom tkanju ornamentalne, reljefne strukture. Ovaj doista originalno koncipiran komplet karakterizira stilizacija klasične misne odjeće u oblike koji naglašavaju vrlo specifičan modernitet. Ove misnice impresioniraju svojom jednostavnošću, tek poneka aplikacija tkanja druge ornamentalne strukture vizualno upotpunjuje misno ruho, naglašava vertikalu ili pak formira oblik križa. Misnice istovremeno asociraju na svečano tradicijsko narodno ruho, dok u nekim elementima dekoracije nose poneke karakteristike dekorativnog stila dvadesetih godina 20. st.
Umjetnost Anite Tomljanović ostvaruje se u doista različitim tkanim tvorevinama, a ljepota tih objekata, neovisno o motivu, obliku i dimenzijama, počiva u uvijek novoj avanturi građenja tkanih
tekstura, u traganju za njihovim unutrašnjim rasporedom, ritmom i harmonijom. Udahnjujući im novi smisao, dajući im novi oblik, ruka umjetnice preobražava ih u djelo čiste, gotovo organske ljepote. (Antun Travirka, iz predgovora kataloga izložbe Tapiserije – tkanje – retrospektiva, 1983. Zadar/Zagreb.)
Zbirka tkanja i tapiserija Ivana Tomljanovića i Ane Tomljanović predstavlja neizmjeran kulturno-umjetnički doprinos unutar nacionalne baštine.
Njihova prezentacija i promocija tapiserija (donacije) pridonosi valorizaciji tekstilne umjetničke tapiserije kao grane umjetnosti, koja se od devedesetih godina 20. stoljeća sve značajnije promiče kroz europske kulturne programe.