Državni arhiv u Zadru priređuje predavanje prof. dr. sc. Tihomila Maštrovića o austrijskoj književnici hrvatskoga podrijetla Pauli pl. Preradović (Beč, 1887. – Beč, 1951.), unuci hrvatskog pjesnika Petra Preradovića (1818. – 1872.).
U četvrtak, 8. veljače u 18 sati, u Čitaonici Državnog arhiva u Zadru, prof. dr. sc. Tihomil Maštrović iz Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti održat će predavanje „Vječno šume vode oko Lukorana...” (hrvatske teme u književnom opusu Paule pl. Preradović)
Austrijska književnica hrvatskoga podrijetla Paula pl. Preradović (Beč, 1887. – Beč, 1951.), unuka je hrvatskog pjesnika Petra Preradovića (1818. – 1872.). Njezin otac Dušan Preradović, sin velikoga hrvatskog književnika, bio je mornarički časnik u austrougarskoj vojsci a pisao je i članke iz povijesti. Kao hrvatski rodoljub u tom je duhu odgajao i svoju kćer Paulu. U svojim književnim djelima ona će često posizati za temama vezanim uz hrvatsku povijest i prirodne ljepote Hrvatske, osobito njezine jadranske obale. Štoviše, može se tvrditi da su gotovo sva Paulina prozna djela, a i neka pjesnička, uzeta iz hrvatske prošlosti.
Kada su joj bile dvije godine došla je s roditeljima u Pulu i ondje je naučila oba jezika. U tome je hrvatskom gradu boravila punih dvadeset godina (od 1889. do 1901. i od 1905. do 1913.). U mladosti proputovala je cijelu hrvatsku obalu i ti su je dojmovi pratili cijeli život.
Paula pl. Preradović objavila je nekoliko zbirki poezije (ističu se zbirke Südlicher Sommer: Gedichte (Ljeto na jugu), München, 1929. i Dalmatinische Sonette (Dalmatinski soneti), Berlin – Wien – Leipzig, 1933., te proze. Najpoznatija je kao autorica teksta aktualne austrijske državne himne Land der Berge, Land am Strome (Gorovita zemljo, zemljo na rijeci).
Romansirano biografsko djelo Pave i Pero, o velikoj ljubavi svoga djeda Petra Preradovića i njegove nesretne supruge zadarske plemkinje Pavice de Ponte, Paula je napisala na temelju pisama što ih je Petar razmijenio s Pavicom. Početak i svršetak romana stoji u znaku pjesnikove ličnosti, a posebice su lijepo opisani događaji što su mladi par vezali u ljetnikovcu zadarske obitelji de Ponte u Lukoranu na otoku Ugljanu, mjestu gdje je bard hrvatskoga pjesništva, prema predaji, napisao svoje prve pjesme na hrvatskom jeziku. Roman počinje i završava poglavljem Vječno šume vode oko Lukorana, asocirajući arkadijsko mjesto sreće i zadovoljstva, zazivajući mjesto ljubavi Pave i Pere, mjesto gdje on, beskrajno osamljen nakon njezine tragične smrti pokušava naći nadu, tim više jer je i njegova pjesnička lira, što se prvotno oglasila upravo u toj oazi mira zaprijetila da zauvijek zamukne, ali isto tako asocirajući prolaznost zemaljskih stvari, ispraznost i ništavnost tzv. pjesničke slave, nasuprot čudesnoj nedodirljivosti vječne ljepote.