Više od godinu dana teško bolesni ratni invalid iz Debeljaka pokraj Zadra, 68-godišnji Mladen Strenja, ne prima svoje dvije invalidnine. Prvu, kao civilna žrtva rata, ostvario je još 1974. godine nakon što je kao jedanaestogodišnji dječak u obiteljskom dvorištu stradao od bombe zaostale od Drugog svjetskog rata, a drugu, vojnu, kao branitelj u postrojbi za specijalne namjene nakon ranjavanja u Lovskoj 1991. godine.
No, odlukom Ureda državne uprave u Zadru od 25. veljače prošle godine, obje te invalidnine, civilnu od 1300 kuna i vojnu od 240 kuna, Strenja više ne dobiva.
Zašto?
Objašnjenje koje je dobio prilično je jednostavno - zakonom ima pravo samo na jednu invalidninu i kad se već nije želio odlučiti koja će to biti, privremeno je ostao bez obje. Iako jednostavno, objašnjenje koje je dobio također je - nezakonito!
Takav odgovor Strenja je dobio od Anke Slonjšak, pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, koja je, nakon što je analizirala njegov predmet i ukidanje invalidnina, od Sektora za inspekciju državne uprave tražila poništenje nezakonitih rješenja zbog kršenja stečenih prava. Najkraće rečeno, ono što pravobraniteljica analizira na četiri stranice jest da je oba prava na svoje invalidnine Strenja stekao davno prije nego se taj zakon donio i kako mu se ona ne smiju retroaktivno ukidati. No, unatoč tome, Strenji njegova prava nisu vraćena već ih mora tražiti sudskim putem, i to tužbom koju je podnio Upravnom sudu. Prvo ročište sazvano je tek za 7. srpnja.
- To je još najmanje šest mjeseci bez invalidnine! Očajan sam, nemam druge riječi za stanje koje prolazim. Je li moguće da me moja država, za koju sam se borio na ratištu skupa sa sinom i bio ranjen u glavu, sada diskriminira zato što sam kao civilni invalid išao u rat? Odakle im pravo da mi ukidaju ono što sam stekao kao dijete ili da me tjeraju da biram između dvije invalidnine? Nikome to nisam ukrao niti sam zbog toga povlašten, oba puta sam teško stradao. Ovo mi je hvala što sam se borio, meni i ovakvima poput mene koje upropaštavaju iz dana u dan. Je li vam sada jasnije zašto nam se branitelji ubijaju. Baš zbog ovakvih nepravdi i toga da im se oduzima ono što su zaradili na ratištu, nitko nam to nije poklonio - očajan je Strenja, koji od dana kada je doneseno rješenje o ukidanju invalidnina pokušava doći do bilo koga u institucijama koje skrbe o braniteljima kako bi mu se pomoglo.
Međutim, uzalud.
- Do ministra ne možete nego do njegove tajnice koja vam kaže kako morate pisati molbu. Pitao sam ih jesu li oni meni slali molbu kad je trebalo ići u rat. Imamo odbor za veterane za koji se pitam čija prava zastupa i za koga se bori. Za mene sigurno ništa nisu napravili. Iskreno, dođe mi da pobacam sva ova odlikovanja koja imam, ionako od njih nemamo ništa. Sve su nam ukinuli i dignuli ruke od nas - govori Strenja.
On je teško bolestan, a zbog reumatskog astritisa i teško pokretan pa hoda pomoću štake. Dnevno mu treba cijela kutija lijekova, injekcije, a nedavno je i bio hospitaliziran dvadeset dana. Supruga mu je teški šećeraš, dnevno na inuzinu i tabletama i oduzetih 1540 kuna invalidnine puno im znači. No, kaže Strenja, još gore od toga pada mu nepravda i oduzimanje prava po kojima bi svugdje drugdje bio veteran i heroj koji je kao invalid otišao u rat i tamo ponovno doživio istu sudbinu.
A ovdje svoja prava mora braniti sudskom tužbom...
Slonjšak: Nezakonita odluka
U izvještaju pravobraniteljice za osobe s invaliditetom Anke Slonjšak o slučaju Strenja stoji kako se zakon na koji se "prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo pozivaju u svojim spornim odlukama ne može odnositi na status Mladena Strenje jer isti nije postojao u trenutku ostvarivanja prava. A kako su oba rješenje temeljem kojih je Strenja stekao svoje statuse pravomoćna te nema zakonskih pretpostavki za njihovo ukidanje, što znači da je ovakva sporna odluka nezakonita. Pogotovo ako se uzme u obzir da je Mladen Strenja svoje statuse pravomoćno ostvario još prije petnaest godina.