Suša je kod nas uobičajena i učestala klimatska pojava. S agronomskog stajališta suša je pojava kada biljka tijekom vegetacijske sezone nema na raspolaganju potrebnu količinu vode, što se posljedično odražava na rast i razvoj kulture, te smanjuje prinos. Ovisno o intenzitetu i duljini trajanja urodi raznih kultura mogu se smanjiti od 20 do 92 posto što rezultira elementarnu nepogodu. Nedostatak vode je najviše izražen u priobalnom dijelu, nešto je manji u istočnom, a najmanji u sjevernom dijelu Hrvatske.
U zadnjih tridesetak godina suša se u prosjeku javlja svake četvrte godine. U tim godinama evidentirane su prijave štete zbog suša u visini od 244 milijuna eura (2000. godine) do 347 milijuna eura (2012. godine). Od 2000. do 220. godine prijavljena je šteta od suše u visini 2 milijarde eura. Iz tih razloga na inicijativu lokalne i nacionalne politike i uz potporu stručne javnosti pokrenute su aktivnosti od strateškog planiranja, pripreme projekata do izgradnje infrastruktura s ciljem sustavne primjene navodnjavanja shodno potrebama i mogućnostima društva.
Navodnjavanje kao melioracijska mjera ima za cilj nadoknaditi nedostatak vode kako bi se osigurao biološki potencijal poljoprivredne kulture. Nedostatak vode u tlu za pojedine kulture osim klimatskih pokazatelja ovisi i o svojstvima tala, te razdoblju vegetacije. Tako se na primjer nedostatak vode u Vranskom polju, ovisno o kulturi u vegetacijskom razdoblju kreće od 104 mm (kupus, kelj) do 341 mm (paprika, krastavac) u prosječnoj godini, te od 173 mm za (kupus, kelj) do 463 mm (paprika, krastavac) u sušnoj godini.
Provedba NAPNAV 2005-2023
Nacionalni projekt navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama (NAPNAV), kojeg su izradili stručnjaci Agronomskog i Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prihvatila je Vlada RH u studenom 2005. godine kao strateški dokument kojim su uspostavljeni temelji sustavnog razvoja hidrotehničkih melioracija u RH. Dugoročni cilj ovog projekta je izgradnja infrastrukture i primjena uzgojne mjere navodnjavanja na 65.000 ha poljoprivrednog zemljišta odnosno 6 posto obradivog poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj. Kroz različite aktivnosti provedbe projekta obuhvaćeno je 113 lokacija, analizirane su mogućnosti razvoja navodnjavanja na skoro 160.000 ha poljoprivrednog zemljišta, a od 2005. do konca 2022. godine u realizaciju NAPNAV-a uloženo je 242.843.000 eura.
Projekt je financiran većim dijelom iz Državnog proračuna i iz izvornih sredstava Hrvatskih voda preko Plana upravljanja vodama, a od 2018. godine uglavnom preko Programa ruralnog razvoja RH za razdoblje 2014-2020.
Nakon detaljnih analiza tehničke izvedivosti i ekonomske isplativosti pokrenuto je 65 projekata na 41.246 ha procijenjene vrijednosti 577.117.000 eura. Do sada je kroz NAPNAV izgrađeno 28 novih sustava navodnjavanja (16.937 ha), a 9 sustava je djelomično ili potpuno sanirano (3.987 ha) što ukupno iznosi 20.924 ha poljoprivrednog zemljišta u što su uložena 148.413.077,60 eura. Pored toga kroz NAPNAV je izgrađen Dovodni melioracijski kanal za navodnjavanje Biđ-bosutskog polja vrijednosti 66.167.628,91 eura. Kanal s crpnom stanicom (5 m/s) na Savi predstavlja ključni hidrotehnički objekt za razvoj navodnjavanja na području Biđ-bosutskog polja.
U srpnju ove godine potpisan je ugovor o izgradnji još jednog sustava za navodnjavanje (Proširenje SN Gat u Osječko-baranjskoj županiji na 468 ha poljoprivrednog zemljišta). Vrijednost ugovorenih radova i stručnog nadzorna iznosi 3,31 milijuna eura s planiranim rokom završetka radova do konca 2024. godine.
Pripremljena su još tri projekta (Projekt zaštite od zaslanjenja tala i voda u dolini donje Neretve, SN Petrovija kod Umaga i SN Dalj u Osječko-baranjskoj županiji sa svim dozvolama i studijama (3.277 ha, vrijednosti 104.341.821,41 eura). U visokoj fazi pripreme su 23 projekta na dodatnih 16.577 ha, planske vrijednosti 250.000.000 eura.
Pored sustava javnog navodnjavanja, koji su financirani iz javnih sredstava, u Hrvatskoj su građeni i privatni sustavi navodnjavanja, prema stručnoj procjeni, na preko 16.000 ha zemljišta, pa se može zaključiti kako je danas u Hrvatskoj moguće navodnjavati preko 37.000 ha poljoprivrednog zemljišta što predstavlja skoro 3,5 posto obradivog poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj.
Stanje projekata na području Dalmacije
Sve četiri dalmatinske županije, a pogotovo priobalni dio i otoci, su izrazito deficitarni s vodom. Izuzetak su Sinjsko polje i dolina donje Neretve. Stoga su projekti izrazito zahtjevni s aspekta osiguranja vode za navodnjavanje. U većini slučajeva potrebno je planirati i graditi mikroakumulacije s geomembranama za osiguranje vodotjesnosti. Posljedično dolazi do relativno velikih investicijskih troškova te je izgradnja takvih akumulacija uvjetovana ekonomskom isplativošću.
Na području Dalmacije do sada je izgrađeno šest novih sustava javnog navodnjavanja (1.427 ha) u što je uloženo 22.273.000 eura od čega:
- četiri sustava u Zadarskoj županiji (SN Baštica 1. faza, SN Baštica 2. faza, SN Donja Baštica i SN Lišansko polje) na ukupno 818 ha poljoprivrednog zemljišta, vrijednosti preko 9.406.651 eura
- jedan sustav u Šibensko-kninskoj županiji (SN Donje polje-Jadrtovac) na 297 ha uglavnom vinograda, vrijednosti 9.661.000 eura
- jedan sustav u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u dolini donje Neretve (SN Glog, 312 ha, u koji je uloženo 3.205.000 eura).
Od navedenih šest sustava SN Baštica 1. faza financiran je iz nacionalnih sredstava (Državni proračun), a ostalih 5 sustava financirano je kroz Program ruralnog razvoja RH za razdoblje 2014.-2020.
Od 2005. do 2011. godine kroz NAPNAV je uloženo 2.906.000 eura u djelomičnu sanaciju postojećih sustava navodnjavanja (Vransko polje – Jankolovica, Sinjsko polje, Imotsko-bekijsko polje, Rastok i Donja Neretva) što je omogućilo nastavak korištenja postojećih melioracijskih sustava na 2.472 ha.
Planirane aktivnosti na provedbi NAPNAV-a u Dalmaciji do 2027.g.
U 2022. godini donesen je Strateški plan zajedničke poljoprivredne politike za razdoblje 2023.–2027. g. (SP ZPP 2023-2027) unutar kojeg su alocirana sredstva za financiranje sustava javnog navodnjavanja u visini 72 milijuna eura. Natječaj za potporu (dodjelu sredstava) Ministarstvo poljoprivrede planira za 2024. godinu. Uvjeti prihvatljivosti i iznosi financiranja ostaju isti kao i kod Programa ruralnog razvoja 2014-2020.
Kad govorimo o planovima Zadarska županija priprema dva velika projekta u Vranskom polju: SN Gorčine, 982 ha, planske vrijednosti 24.885.000 eura i SN Malo blato, 434 ha, planske vrijednosti 16.590.000 eura. Za svaki sustav predviđena je izgradnja mikro-akumulacije koje se pune iz sliva vodotoka Kotarka i Latelarnog kanala (mikroakumulacija Gorčine – 2.240.000 m3 i mikroakumulacija Malo blato – 1.300.000 m3 korisnog volumena)
Dubrovačko-neretvanska županija namjerava sljedeće godine prijaviti dva projekta na financiranje kroz SP ZPP 2023-2027: SN Koševo-Vrbovci (595 ha) planske vrijednosti 8.295.000 eura na području grada Metkovića i SN Čarsko polje na Korčuli (166 ha), planske vrijednosti 9.954.000 eura. Projekt na Korčuli oslanja se na vodu iz podzemlja koja bi se tijekom godine akumulirala u mikro-akumulaciju korisnog volumena 220.000 m3 i koristila za navodnjavanje tijekom vegetacijske sezone.
Splitsko-dalmatinska županija priprema projekt SN Bunina (108 ha) planske vrijednosti 2.488.000 eura
Pored toga Hrvatske vode su pripremile Projekt zaštite od zaslanjenja tala i voda u dolini donje Neretve. Realizacijom ovog projekta omogućit će se navodnjavanje polja na području grada Opuzena (1887 ha)
Upravljanje sustavima javnog navodnjavanja
Sustavi javnog navodnjavanja u nadležnosti su jedinica lokalne (regionalne) samouprave. Krajnji korisnici sustava sa županijama potpisuju ugovore o korištenju sustava, a županije godišnjim odlukama utvrđuju visinu naknade za navodnjavanje. Iz naknade za navodnjavanje županije pokrivaju operativni troškovi rada sustava, a to su: troškovi upravljanja, rada i održavanja. Kroz studije izvodljivosti koje Hrvatske vode pripremaju za svaki projekt procijenjeni su operativni troškovi rada, održavanja i upravljanja sustava.
Troškovi upravljanja i održavanja sustava su fiksni troškovi, naplaćuju se po površini proizvodne parcele (€/ha), a obveznici plaćanja fiksnih troškova su svi korisnici zemljišta unutar obuhvata sustava javnog navodnjavanja i kreću se između 50 i 130 €/ha ovisno o zahtjevnosti sustava.
Varijabilni troškovi su troškovi rada sustava (utrošak električne energije, naknada za korištenje voda) i kreću se od 5 do 15 centi/m3 potrošene vode koja se očitava na brojilu krajnjeg korisnika. Varijabilni troškovi ovise uglavnom o cijeni električne energije i visini dizanja vode na crpnoj stanici. Iznimka je SN Červar Porat-Bašarinka u Istarskoj županiji gdje se punjenje akumulacije oslanja na javnu vodoopskrbu u van vegetacijskom razdoblju od studenog do ožujka sljedeće godine, pa je varijabilni trošak koji uključuje i cijenu nabave vode preko 30 centi.
Županije mogu poslove upravljanja sustavima povjeriti licenciranim tvrtkama sukladno Zakonu o vodama ili javnim isporučiteljima vodnih usluga sukladno Zakonu o vodnim uslugama.
Korištenje sustava javnog navodnjavanja
U pripremu i realizaciju projekata navodnjavanja ulažu se znatna javna sredstva i država opravdano očekuje povrat ulaganja kroz stabilizaciju i konkurentnost poljoprivredne proizvodnje i povećanje produktivnosti. S druge strane zbog usitnjenosti poljoprivrednih parcela, visokih troškova ulaganja na parceli, dugog razdoblja povrata ulaganja, slabe poslovne povezanosti poljoprivrednika, nedostatka znanja i mehanizacije i loše demografske strukture krajnji korisnici i dalje uzgajaju kulture niske dohodovne vrijednosti i s oprezom i nepovjerenjem se odlučuju na korištenje sustava.
Iz analize korištenja izgrađenih sustava javnog navodnjavanja može se zaključiti kako se sustavi djelomično koriste, neki u većem a neki u manjem opsegu, ali je također zamjetno kako se stupanj korištenja iz godine u godinu povećava. Pozitivan primjer su sustavi javnog navodnjavanja u Virovitičko-podravskoj županiji.
