Zadarski pomorci čekaju povratak kući: „Svi smo dobro! Steglo nam se grlo kada smo prošli kraj Otranta, ali plovimo i čekamo otvaranje zračnih luka”

Na brodu „Zoilo” zadarske Tankerske plovidbe je sve u redu, svi smo dobro!

Tako je, negdje s Mediterana, obiteljima 22 člana posade poručio kapetan Gordan Baždarić nadajući se da bi pomorci u svibnju mogli stići kući. Ali, kako će i kada iskrcaj i ukrcaj biti organizirani, tek treba vidjeti i to je, osim razumljivog straha od koronavirusa, ono što trenutno najviše muči sve pomorce.

-Na brodu nismo imali nikakvih zdravstvenih problema, a cijelu ovu situaciju pratimo, iz Tankerske plovidbe nas svakodnevno izvještavaju. U brodskoj smo karanteni i provodimo sve propisane mjere zaštite, kaže kapetan Baždarić.

- I čekate smjenu. Ugovori su vam već pri kraju?

- Časnici imaju ugovore na tri plus jedan mjesec, a posada šest plus jedan i trenutno nas je sedam kojima su ugovori istekli. Na brodu sam već pet mjeseci, a članovi posade su tu i po sedam mjeseci. S druge strane, neke naše kolege čekaju na ukrcaj više od šest mjeseci, tim je ljudima već ugrožena egzistencija. Ne možemo ništa napraviti, čeka se odluka o pokretanju međunarodnih zračnih linija bez kojih smjenu nije moguće organizirati. A svaka zemlja pojedinačno odlučuje kada će otvoriti zračni promet. Što se nas tiče, čekamo odluku Tankerske i Ministarstva pomorstva. Sada se najavljuje da bi Istanbul mogao otvoriti zračnu luku za 10-15 dana, ali je pitanje hoćemo li mi tada biti negdje blizu. Ali, dobro, ako ne bude Istanbul, bit će neka od narednih luka, bit ćemo mi spremni za to.

- Zaštitna sredstva ste dobili?

- Odmah nakon Wuhana, još u prosincu, iz Tankerske su nas upozorili da se opskrbimo medicinskim materijalom, pa smo nabavili maske, zaštitne rukavice, kombinezone i lijekove, sve preko stacionara u Roterdamu. Svakim dolaskom u neku luku uzimamo dodatna sredstva, jer se jednokratne rukavice i maske koje dajemo posjetiteljima bacaju.

- Posjetitelji prolaze „antikorona” proceduru?

- Prije ulaska na brod mjeri im se temperatura. Mi praktično nemamo doticaja sa svijetom, a jedina potencijalna opasnost je dolazak svakog posjetitelja na brod. A njih je minimalan broj. U Portoriku su nam na brod ušla svega dva čovjeka, s kombinezonima i potpuno opremljeni. Plovili smo od Afrike i Europe, do Ekvadora, pa za Kolumbiju i Portoriko, a sada smo na putu za Crno more gdje imamo ukrcaj tereta. Svuda lučkim vlastima dostavljamo dokumentaciju o zdravstvenom stanju naših ljudi, a oni nama svih njihovih ljudi koji će doći na brod. Maksimalno smo zaštićeni, držimo se uputa naše kompanije i Svjetske zdravstvene organizacije. Jedino je pri plovidbi kroz Panamski kanal veći broj ljudi ulazio na brod, ali to se tamo jednostavno ne može izbjeći. Samo smo tu osjetili malo straha.

- Trenutno ste blizu Jadrana?

- Naši su brodovi svuda po svijetu, a „Zoilo” je trenutno najbliži Europi. Dugo nisam plovio Mediteranom i mogu vam reći da mi je bilo teško gledati prema Otrantu na putu prema Crnom moru. Bili smo tako blizu, a tako daleko.

- Steglo vam se grlo?

- Da, ali ne možemo iz ove kože, moramo ostati koncentrirani na posao i čuvanje zdravlja svih naših pomoraca. Treba vidjeti kako će to ići s testiranjima prije ukrcaja i poslije iskrcaja, vidjet ćemo što će biti dogovoreno. Treba biti strpljiv, ja sam optimist i vjerujem da će sve dobro završiti, samo treba biti oprezan. Nama će dodatna otežavajuća okolnost biti i to što po iskrcaju moramo biti 14 dana u izolaciji pa opet ne možemo vidjeti svoje obitelji. Teško je biti kući, a ne biti sa svojima, ali i to će proći. Važno je samo sačuvati ljude i njihovo zdravlje.