Smiješno je govoriti o "iredentizmu" kada je to zaboravljeno i poništeno prije nekoliko desetljeća..., evo što smo sve učinili za naš rodni Zadar!

Gradski vijećnik Enio Meštrović uputio je medijima pismo "Luxardo paper" koje je Zadranin u egzilu Toni Concina prije nekoliko dana poslao gradonačelniku Branku Dukiću, a u vezi je s prijedlogom Meštrovića da se nagrada za životno djelo dodijeli Francu Luxardu čija je obitelj u Zadru izgradila tvornicu Maraschina, današnju Marasku.

Prevedeno pismo objavljujemo u cijelosti:

ŠTO JE LUXARDO GODINAMA UČINIO ZA ZARA-ZADAR

1 - Obitelj Luxardo aktivna je u Zadru od 1821. godine, stvarajući industriju koja je grad učinila poznatim u cijelom svijetu. Već oko 1860. “Maraschino Luxardo made in Zara” bio je u prodaji u Kini – Japanu – Rusiji i SAD-u.

2 – Prve glazbene aktivnosti u gradu organizirane su pod pokroviteljstvom “Società Filarmonica”, sa sjedištem u kući Luxardo u Calle del Sale i tamo su se održavali koncerti (1859.-1865.), sve dok nije izgrađeno kazalište,

3 – Godine 1874. Michelangelo Luxardo osniva prvi sportski klub u gradu /Società Ginnastica Zara/, koji je ujedno bio i prvi sportski klub u cijeloj Dalmaciji. U kasnijim godinama bio je i predsjednik kluba,

4 – Nekoliko Luxarda bili su predsjednici lokalne gospodarske komore i aktivni u gospodarskom razvoju grada. – Michelangelo, njegov brat Demetrio, njegov sin Nicolò također su bili članovi Gradskog vijeća.

5 – Godine 1913. Michelangelo Luxardo otvorio je u Brodarici (Barcagno) najveću i moderniju destileriju Austro-Ugarskog Carstva. (Ako će iduće godine Zadar tamo imati svoj prvi de-luxe hotel lanca Hyatt, i to je zasluga Michelangela Luxarda.)

6 – Stotine ljudi (žena i muškaraca) radilo je s Luxardom u ‘800. i ‘900. Dolazili su iz grada, predgrađa i obližnjih otoka. – Imali su korektan tretman, dobivali su prave plaće i često posebne bonuse. - Prvi put u povijesti žene su bile tretirane na istoj razini kao i muškarci.

7 – Višnje maraske stigle su iz nekoliko područja dalmatinske obale, uglavnom iz Vodica i Omiša, čime su poboljšale životni standard lokalnog stanovništva. Tridesetih godina Luxardo je dalje stvarao oko Zare (Smilčić, Is.Latinski, itd.) prve industrijske voćnjake maraske, donoseći znanje lokalnoj poljoprivredi i izvrsne prihode poljoprivrednicima.

8 – Škole (Bakmaz) i nekoliko crkava (Sv. Franjo, itd.) primale su dadžbine i stipendije od raznih članova obitelji Luxardo.

9 – Posljednje, ali ne i najmanje važno, kada je 1943.-44. Zadar bio praktički uništen anglo-američkim bombardiranjem, tvornica pogođena bombama i zatvorena, ljudi su se raštrkali u predgrađima u improviziranim situacijama, bez hrane i s malo nade, Pietro – jedini Luxardo koji je još uvijek u gradu – išao je okolo na starom biciklu da isporuči posljednju plaću svojim radnicima. Još ga se netko sjeća.

10 – Pietro i njegov brat Nicolò sa suprugom Biancom nestali su 1944. godine, a obitelj gotovo 80 godina nije uspjela otkriti što im se dogodilo. – Tek 2021. prof. Z. Begonja sa Sveučilišta u Zadru objavio je svoju knjigu “Okupacija Duha 1945.-55.”, a obitelj je obaviještena da su Pietro i Nicolò ubijeni u Zadru od strane OZNA-e 6. prosinca 1944. godine. A o Bianci još uvijek nema vijesti.

11 – Godine 1945. destileriju Luxardo i drugu imovinu zaplijenio je jugoslavenski režim i osnovao novi subjekt koji se počeo obraćati klijentima Luxarda diljem svijeta govoreći da su Luxardovi svi mrtvi (!) i da su oni jedini nasljednici u poslu. – Giorgio Luxardo, njegovi nećaci i njegov sin vodili su ih po sudovima diljem Europe i SAD-a 20 godina i dobili sve sporove.

12 – Od 2023. godine otvoren je multimedijalni MUZEJ Luxardo u Torreglii (Padova) i posvuda se spominje Zara/Zadar. Posjetitelja je 600/700 mjesečno i svi ponesu uspomene na grad, a na kraju će i osobno posjetiti Zadar. – Građani današnjeg Zadra već su dolazili u posjet i ostavljali prijateljske recenzije obitelji Luxardo.

ŠTO SU ZARATINI UČINILI ZA SVOJ RODNI GRAD

1970-1980: Kontinuirana pomoć (novčani prilozi, hrana i korisni materijali) osnivača udruge “Libero Comune di Zara in esilio”, dr. Rismondo i njegova supruga Maria, samostanu sv. Marije te ženama i djeci koja ovise o časnim sestrama. Putuje od Ancone do Zadra s autom punim hrane, izbjegavajući i ponekad se boreći s lokalnom carinom. – Dr. Rismondo je u tom razdoblju iz svog biltena poništio riječi “vratite nam našu Zaru” i proveo kampanju “Vratite se i razgovarajte s ljudima”.

1976: “Zaratine” osniva ženski klub (Madrinato). – Planiraju brigu o povijesnom dijelu zadarskog groblja. Njihov uspjeh je trenutačan i pronalaze potporu nekoliko stotina obitelji Zaratini u Italiji ili su emigrirali u Australiju i Kanadu. – 50 godina kasnije njihove su kćeri i dalje u akciji i surađuju s NASADI-jem. – Svi smo ponosni što znamo da je zadarsko groblje sada treće u Hrvatskoj po umjetničkoj vrijednosti, nakon zagrebačkog i varaždinskog.

Rujan 1991.: Zadar je pod napadom srpskih snaga, a gradonačelnik Livijanić šalje snažan apel na radiju i televiziji. – Tko se prvi javlja? – Udruga Zaratini, koja se još uvijek zove “Libero Comune di Zara in esilio” (imajte na umu…. nemaju namjeru tražiti natrag svoj rodni grad, samo pomoći!). Naime, samo nekoliko dana kasnije, izaslanstvo Zaratina stiže do Livijanića u luci Ancona s punim kontejnerom flaširane vode. – Voda se šalje u Zadar s njegovim motornim čamcem (Franco Luxardo i još nekoliko njih tog dana na službi u Anconi).

1991-92: Udruga koordinira prikupljanje najnužnijeg materijala (voda – hrana – lijekovi – odjeća – itd.) za Zadar, te – uz suradnju Crvenog križa i istaknutog građanina kao što je Libero Grubišić – u nekoliko mjeseci 43 kontejnera stižu u Zadar i pomažu stanovnicima da prežive. – Naime, Edda Katich, predsjednica Crvenog križa Veneto, opskrbljuje zadarsku bolnicu sanducima s lijekovima, a idućih će godina organizirati ljetne kampove za tamošnju djecu u Jesolu (Venecija) i na Appeninima.

Kasna jesen 1991.: benediktinke sv. Marije moraju napustiti Zadar kako bi izbjegle bombe i glad. Stižu do Ancone, praćeni nekoliko žena i djece. Nadbiskup Ancone organizira kolonu automobila, koja ih prebacuje u samostan svetog Danijela u Abano Terme (Padova). Nalazi se 3 km. iz Torreglie i Franco L. je tu da ih sve primi – predstavljajući sebe i cijelu Udrugu. Ostat će na sigurnom u St. Danielu nekoliko mjeseci, majka Benedikta Braun će ondje umrijeti, a tijekom božićnih slavlja nekoliko će Zaratina surađivati kako bi brojnoj djeci u samostanu učinili život ugodnijim.

2001.: Glavna skupština Udruge jednoglasno izglasava promjenu imena u “Associazione dei Dalmati Italiani nel Mondo”. Prijašnje ime ostaje na drugom mjestu zbog potrebe službenih dokumenata (banke, evidencije itd.).

2003.-2013.: Podružnica Udruge Padova aktivno sudjeluje u organizaciji „bratimljenja gradova“ Zadra i Padove, čija sveučilišta već intenzivno surađuju. Franco Luxardo dio je službenog izaslanstva koje prati gradonačelnika Giustina Destra u Zadar te 10 godina kasnije izaslanstva koje u Padovi prima Božidara Kalmetu, gradonačelnika Zadra i njegov tim (gđa. Šarić Frantin, dr. Leonard Marušić, g. Šime Erlić, g. Mario Pešut, g. Boris Antić i gđa Anita Martinović).

2006.: “Comunità degli Italiani” Zadar organizira događaj i izložbu o obitelji Luxardo. Franco Luxardo i 6 članova obitelji sudjeluju, s velikim brojem prisutnih, uključujući i neke predstavnike grada. Obiteljski portret Luxardo Narodnog muzeja restauriran je o trošku obitelji. – Ljudi su došli čak iz Šibenika. - Govori, novinski članci.

2007.: Franco Luxardo pozvan je na Sveučilište da detaljno predaje povijest svoje obitelji i njezine veze sa Zadrom; ovo se događa pred stotinama studenata i profesora. Mnogo pitanja i odgovora. Iznenađujući entuzijazam.

2011.: Donacija “Giorgio i Ada Luxardo”: Franco Luxardo i njegov brat Paolo daruju Odjelu za talijanistiku Sveučilišta u Zadru “Zbirku Ricciardi”, koja se sastoji od 100 svezaka talijanskih klasika (vrijednost 100.000 eura). Donacija je nazvana po njihovim roditeljima, oboje rođeni i odrasli u Zari. – Nazočni rektor Sveučilišta Ante Uglešić i talijanski veleposlanik u Zagrebu Pignatti. Puno tiska i TV u Zadru – članci u Italiji.

2020./21.: Narodni muzej lijepo je reorganizirao njegovu izložbu slika i soba se sada zove “Salotto Luxardo”, uključujući dva važna portreta obitelji Luxardo Tominza i Vlaha Bukovca i cijeli prostor s atraktivnim namještajem u “barocchetto veneziano” ”, izvorno u kući Luxardo.

U posljednjih 12 godina prisutnost “Zaratinija” i Franca Luxarda u gradu nije prestala. Da spomenemo: godišnji posjet organiziranih grupa “Zaratini” 5. svibnja i 2. studenoga, g. Toni Concina, predsjednik Udruge, sastanak sa zadarskim vlastima (2022. i 2023.). - Posljednje posjete Franca Luxarda obilježili su novinski i TV intervjui (RTL 2021. – Diadora 2022.) kao i sastanci u Narodnom muzeju (na kojem se razgovaralo o restauraciji još jednog portreta obitelji Luxardo) i u Matici Zadrana (2022.).

Još jednom, smiješno je govoriti o "iredentizmu", kada je to zaboravljeno i poništeno prije nekoliko desetljeća. Hrvatska je sada u Europi i na razne načine surađuje s Italijom. – “Zaratini” se samo nadaju da će taj duh ostati jak i na snazi i u njihovom rodnom gradu - stoji u pismu.