Zgrada nekadašnjeg Doma jugoslavenske narodne armije (JNA) na Poluotoku u Zadru, u tadašnjim čvrstim rukama vojske, je Zadranima i javnosti bila kudikamo otvorenija i dostupnija od današnjeg Doma županije. Prisjećamo se tog vremena, točnije korištenja tog prostora, zgrade i velikog vrta, s obzirom na otvorene rasprave u javnosti treba li zgrada Doma županije, nakon što do kraja godine bude ispražnjena, pripasti Zadarskoj nadbiskupiji za potrebe arhivske i ostale građe.
- Tamo sam imao maturalni ples, na prvom katu, cijela naša generacija. To je bilo 1973. godine – kaže nam poznati zadarski fotograf Zvonko Kucelin, koji je 80-ih godina, kao fotograf Narodnog lista, dolazio fotografirati maturalne plesove koji su se tamo održavali svake godine.
- U tom prekrasnom vrtu sam pet godina svirao u bendu, električnu gitaru. Govorim o ljetnom dobu, ples je bio svaku večer ljeti. Naša grupa zvala se „Cirusi“, pjevala je Marina Tomašević, pa Željka Ročić Marinović… Ona danas pjeva duhovnu glazbu. Punih pet godina sam svirao, bilo je to od 1979. nadalje – prisjeća se liječnik Dražen Grgurović, nekadašnji dogradonačelnik Zadra (HDZ).
Veliki broj Zadrana sjeća se, iz još ranijeg perioda, plesova „u Domu JNA“, koji su se održavali u samoj zgradi, a ljeti u velikom vrtu.
Taj vrt, od osnivanja županijske uprave i useljenja u tu zgradu 1993. godine, građanima je potpuno nedostupan.
Punih 29 godina služi kao parkiralište za djelatnike županijske uprave.
Jednako kao i zgrada. Mijenjali su se župani, svi su bili iz HDZ-a kao i aktualni Božidar Longin, a dvaput otvorena vrata (samo dvorišta) u sjećanju su ostala samo za vrijeme župana Šime Prtenjače koji je kasnih 90-ih u vrtu dvije godine zaredom priredio večernje primanje kao dio proslave Dana županije. Na primanje, se, dakako, dolazilo samo s pozivnicama i bilo je predviđeno samo za uglednike.
Naši stariji sugrađani opisuju kako su u Dom JNA na plesove odlazili 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća.
- To smo jako voljeli, dobro pamtim veliku lijepu garderobu za kapute lijevo od ulaza, preko puta nje veliko ogledalo i uz njega stepenice za kat, gdje je bio ples i, dakako, „živa“ glazba. Gore se za ples koristilo više velikih prostorija. Sve je bilo vrlo otmjeno, rekla bih, elegantno. Subotom smo redovito tamo odlazili na ples, a ljeti još češće, u prekrasan vrt. Bar smo imali gdje zaplesati, u parovima – kazala je nam je naša starija sugrađanka. Dr. Dražen Grgurović ističe da mu je od svih proteklih desetljeća najviše žao da nije uređen barem povišeni dio vrta, terasa koja se nalazi lijevo od velikih ulaznih željeznih vrata u cijeli kompleks.
- Ta uzvisina, sva u kamenu, spektakularno je mjesto. To je pozicija sa koje se pruža sigurno najljepši pogled na cijelom Jadranu. Vjerujem da će barem taj dio biti javan, kao mjesto gdje se ljudi sastaju, gdje se može popiti kava. Općenito, nadam se da će taj prostor i ta zgrada ostati na upotrebu Zadranima i onima koji vole Zadar. To nije prostor ni za čiju arhivsku građu, tako ni crkvenu – kazao je dr. Grgurović.
Ravnatelj zadarskog Hrvatskog narodnog kazališta Renato Švorinić također je svirao u bendu na terasi „Doma JNA“ (zdanja izgrađenog za vrijeme Austro-ugarske vladavine u Zadru). Svirao je bas gitaru u bendu u kojem su bila „dva vojna lica, a ostalo civili“.
- Pamtim koncerte grupa koje su dolazile, osobno najviše koncert grupe Leb i sol. To je bio pravi spektakl za nas. Dakako, svoje koncerte tu su imali i drugi izvođači i grupe, primjerice Novi fosili – kazao je Švorinić.
Osim gimnazijalaca, prostorije zgrade tadašnjeg Doma JNA koristili su u tim vremenima i osnovnoškolci, koji su u unutrašnjem prostoru imali razne priredbe i nastupe školskih zborova. U publici su mahom bili njihovi roditelji.