Na nedavnom Danu autohtonih sorti i nagrađivanih ulja Zadarske županije, veliko zanimanje izazvalo je predstavljanje autohtonih sorti Sjeverne Dalmacije.
Uz vodeće oblicu, lastovku, drobnicu i krvavicu, doc. dr. sc. Šime Marcelić diplomirani inženjer agronomije na Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru, predstavio je i udomaćene, ali i samonikle gospodarski vrijedne samonikle masline od kojih mnoge u rasadničkoj proizvodnji ne postoje te ih proizvođači prilikom podizanja nasada nisu u mogućnosti koristiti.
Posjetiteljima su u sklopu Dana autohtonih sorti Sjeverne Dalmacije prezentirane autohtone sorte: oblica, lastovka, krvavica, drobnice, puljke, oštrica i karbunčele. Zatim i vrlo vrijedne lokalne sorte (ekotipovi) koje su proširene na malom području diljem Zadarske županije: Plavica - Pakoštane, Plavica – Biograd na moru, Krupna drobnica – Biograd na moru. Drobnica – Belafuža, Preška puljka – Mario, Peljuzica – Sukošan, Puljizica – Kali, Peljušica (Pašman), Sitna grabučela (morajolo), Vladina maslina – Lukoran, Tvrđaka – (Lukoran), Slivnjača, Drobnica babić, Trstenka – Bibinje i Starka iz Novigrada. Dr. Marcelić i Dražen Travica prezentirali su i samonikle masline koje su neprocjenjivo genetsko bogatstvo unutar samog roda Olea: Samonikle - Bili brig 1. 2. i 3., Samonikla – Preko (Noršin), Samonikla - Preko (Marijo), Samonikla – Preko (Matacin), Samonikla – Preko (grabučela), Samonikla maslina - sitna, Samonikla Juško Završće, Samonikla - Domaća, Samonikla (Kali), samonikla (Lukoran 2) i Rudanka.
Kako su nastale samonikle masline i što one znače za suvremeno maslinarstvo?
- Samonikle masline kako i sama riječ kaže, nastaju nicanjem iz koštice odnosno, sjemena ploda masline. Kako se sjeme nalazi u tvrdom oklopu (endokarpu) potrebno je mehaničko oštećenje tog tvrdog dijela kako bi se oslobodilo sjeme koje će nesmetano klijati, u prirodi često to rade ptice ili druge životinje koje se hrane plodom masline. Stoga veliki broj samoniklih maslina može se pronaći po zapuštenim maslinicima na otocima i malim otočićima gdje se gnijezde galebovi.
U pravilu takve masline daju sitan plod s niskom količinom ulja te zbog toga nisu interesantne za samu proizvodnju (iako se intenzivno istražuju radi farmakoloških i nutritivnih vrijednosti). Ali jedan mali dio tih maslina u kojem su prevladali ‘pitomi‘ geni nad ‘divljim‘ genima, može dati krupan plod što kao takvo postaje interesantno u daljnjoj proizvodnji ulja ili stolnih maslina.
Na koji način su uspjele opstati na našem području?
- Za opstanak samoniklih maslina nije potreban čovjek, to je prirodni ciklus kojim se maslina razmnožava i širi pomoću životinja koje se hrane plodom masline. Tu dolazimo do jedne zanimljivosti za maslinu, naime zalihe ulja koje se nakupljaju u mezokarpu masline (mesu ploda) ne služe za ishranu sjemena prilikom nicanja nego su visokoenergetski plodvi zapravo mamac pticama koje se hrane plodom u zimskom periodu i tako šire sjeme na velike udaljenosti. Taj dio ploda je privukao i čovjeka koji je onda u najranije fazama razvoja civilizacije skupljao i koristio plodove za ishranu, a poslije ulje za razne namjene od rasvjete do hrane. Maslinovo ulje je ‘slobodno‘ u mezokarpu pa su ljudi mogli na jednostavan (mehanički postupak) izdvojiti ulje iz ploda što je dovelo do ranog pripitomljavanja masline i korištenje njenih plodva.
Jesu li otpornije na vremenske utjecaje i štetnike od introduciranih?
- Svaka samonikla maslina je genetski jedinstvena i to je velika populacija različitih genotipova, a time i otpornosti na abiotske i biotske utjecaje. Možemo reći da samo jedan mali dio ime pojedine karakteristike otpornosti prema suši ili određenim štetnicima te ima redovitu rodnost. Među populacijom, maslinari su takve zanimljive tipove izdvoji poput Preške puljke itd., i najčešće cijepljenjem širili u svojim maslinicima. Glavni kriterij koji uzimaju za širenje tih jedinki su rodnost i otpornost na paunovo oko i sušu koji su u našem području na otocima glavni ograničavajući faktori visokog prinosa masline.
Na koji ih način maslinari mogu koristiti?
- Kako smo već rekli u starim i obnovljenim otočnim maslinicima ali i u zaleđu, te sorte se šire cijepljenjem na postojeća stabla i na divlje samonikle masline koje nemaju dobre karakteristike ploda. Tako su Lunske masline na otoku Pagu ili primjerice masline na Braču, koje su divlje u pravilu precijepljene na pitome sorte poput oblice i ostale… Cijepljenje ili navrtanje je zahvat koje se na postojeća stabla implementira (cijepi) druga sorta masline. Postoje nekoliko tehnika cijepljenja masline a najčešće su pod koru, kosi rez, isječak ili pup, raskol itd…
Koje su prednosti cijepljenja masline?
- Prvenstveno kad se maslina cijepi ili navrne, ona se pomladi odnosno obnovi jer za taj postupak potrebno je ukloniti dio krošnje odnosno granu na koju će te cijepiti maslinu.
To izaziva niz pozitivnih efekata kod brzog rasta, bolje rodnosti, krupniji ploda, snižavanje krošnje koje često otiđu van kontrole maslinara u visinu ili širinu.
Uz sve to ako se uvedu sorte koje su otporne na paunovo oko ili neke druge štetnike kroz nekoliko godina dobiva se redovitija rodnost koja je rezultat i bolje oplodnje i pomlađivanja stabala. Sve to je vremenski kraći je put u odnosu na sadnju novih maslina jer se iskoristi potencijal starog korijena.
Koje bi sorte maslina preporučili našim maslinarima za uzgoj s obzirom na klimatske promjene, je li čuvenoj oblici definitivno „odzvonilo”?
- Oblica je naša najproširenija sorta masline, koja je prije bila dominanta radi niza razloga koje mi danas nismo svjesni te ih često zanemarujemo, ali i ne poznajemo. Bit ću slobodan i navesti samo neke razloge. Prije dok se ona više sadila, maslina se rijetko uzgajala kao monokultura. Ovisno o području bila je u konsolidaciji s vinovom lozom i drugim voćkama (smokva, bajam, rogač), a tlo se često održavalo ispašom stoke (ovaca ili magaraca) i ručnom obradom i pokrovnim usjevima poput (žita ili grahorica). Nadalje masline su se rijetko brale više su se kupile iz poda (tla), a pokupiti sitan plod i krupni u zimskom predio nije bilo isto. U sve to, maslina je bila samo dio poljoprivreda uz žito, lozu, smokve, maraske koje su nosile najveću vrijednost. Stoga se sadila na rubnim, terasastim terenima niskog boniteta, a takvi tereni su u pravilu prozračni i dobro osunčani.
Danas, suprotno svemu navedenom, maslina je posađena u duboka tla gdje se prije sadilo povrće i vinova loza, u kotline sa gustom sklopu, na terenima gdje nema prozračnosti i gdje je visoka vlaga zraka često praćena visokom podzemnom vodom. U tim uvjetima oblica je pokazala dvije svoje najgore mane: osjetljivost na paunovo oko i maslininu muhu. To u konačnici s nepovoljnim uvjetima uzgoja rezultira neredovitu rodnost. Te karakteristike njene su bile potisnute zbog potpuno različitog prisuta u uzgoji masline nekad i danas.
Stoga možemo zaključit da nije krivac samo sorta nego maslinar koji sadi krivu sortu na krivo područje. Stoga je bitno prije sadnje dobro promisliti koje sorte saditi. Kod nas u takvim uvjetima dobrog tla pokazale su se dobro introducirane sorte leccino i pendolino, ali i istarske sorte istarska bjelica, rošinjiola i žižolera, ne zaostaju ni sorte levantika i lastovka s juga. Teško je generalno dati savjet dok se na vidi teren i tlo na terenu jer svaka sorta ima svoje mane i vrline.
Kod nas se, unatoč znatnom napretku u maslinarstvu, još uvijek vode rasprave da li u sušnom razdoblju masline navodnjavati ili ne, pa čak i da li potapati masline u more ili iz maslinika odmah nositi plod na preradu? Što mislite o tome?
- Što se tiče navodnjavanja, maslina je potrebno navodnjavati umjereno kada se javi deficit vode u tlu, a posebno u prvim fazama rasta i razvoja ploda. Količina vode i potrebe zavise prvenstveno o kapacitetu tla za vodu koje je kod nas jako heterogeno čak i na malom području, stoga nema uniformnog rješenja za naše područje. Imamo mjesta gdje se maslina mora navodnjavati i prije same cvatnje u proljeće, a ima mjesta gdje ne treba maslinu navodnjavati tijekom cijelog perioda. Stoga ti dolazi do pojave raznih teorija jer maslinari često na problem gledaju iz vlastitih primjera. Naravno da je jednim djelom i poželjne visoka temperatura u ljeti kao bi smanjila pritisak maslinine muhe i time osigurala zdrav plod u berbi stoga i posti pučka poslovica: „Suho ljeto - mokre bačve“. Što se tiče čuvanja plodova u moru do prerade stav struke je jasan i tu ne treba previše trošiti riječi na to svi su svjesni što se dobiva i gubi ovim načinom skladištenja plodova. Ono što bih želio napomenuti, to je, da se taj trend mijenja, i da sve manje ljudi drži masline u moru, a i oni koji čuvaju plodve u moru do prerade, to rade puno kraće nego kako je to bilo uobičajeno i po dva - tri mjeseca. Rezultat tome je veći broj uljara, napredak u berbi i lakša manipulacija s plodom, ali i svijest sve većeg broja ljudi da gorko i pikantno ulje znači zdravo ulje.
Doktorirali ste na temu utjecaja folijarne primjene sumpora i dušika na mineralni sastav lista, prirod i morfologiju ploda masline te kvalitativna svojstva maslinova ulja. Do kakvih ste, ukratko, saznanja došli u tome.
- Zahvaljujući mentoru dr. sc. Igoru Paskoviću sa Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču koji je proveo projektu Fhytofarmol, a u kojem se istraživa utjecaj folijarne gnojidbe na fenolni sastava masline, proveli smo dvogodišnji poljski pokus sa folijarnom primjenom sumpora (kao biljno hrnjivo) uz dodatak dušika. Naime, malo se znalo o utjecaju sumpora na radman i kvalitetu maslinovog ulja, tek je bilo nekoliko dostupnih radova na tu temu. S druge strane, poznato je u ishrani bilja kako sumpor povećava radman ulja kod drugih uljarica primjerice uljane repice, soje i suncokreta, ali kod masline to još nije bilo utvrđeno u ovim fenofazama rasta ploda. Rezultati su pokazali posebno u prvoj godini da folijarni tretman tijekom ljeta može povećati radman ulja u odnosu na netretirane masline i to na dvi sorte istarska bjelica i leccino. Istodobno nije bilo drastičnog utjecaj na smanjenje osnovnih kemijskih pokazatelja kvalitete maslinovog ulja, sastava masivnih kiseli i ukupni fenolni profil. Jedno riječi utvrđeno je da se može povećati radman ulja, a istodobno da to ne treba rezultirati smanjenjem kvalitete, što je slučaj kod dušika koji u većim količinama izaziva smanjenje fenola, a time i nutritivnu vrijednost samog ulja.
Što je s rezidbom maslina, izgleda da oko te teme caruje neznanje i nespretnost naših maslinara, što se onda odražava i na sam urod?
- Rezidba maslina, više neko kod bilo koje druge voćne vrste je bogata brojnim načinima i teorijama. Često samoprozvani stručnjaci bez poznavanja rasta i razvoja masline te njene fiziologije iznose razne kontradiktorne teorije o rezidbi, tako da idu od jedne do druge krajnosti. Oni često stavljaju naglasak u rezidbi na nebitnim stvarima, poput prepoznavanja rodne i nerodne grane odnosno vodopije. Sve to miče fokus s glavnog cilja rezidbe, a to je održavanje uzgojnog oblika, kontrola rodne površine i smanjenje dominacije vrha. Sve to dobodi do najčešćeg problema u održavanju i rezidbi masline a to je da imamo prekomjerni broj primarnih grana u nepovoljnom kutu rasta. Što za posljedicu ima ‘bježanje‘ kvalitetne rodne površine u visinu i sa strane što često izaziva spajanje susjednih krošnji stabala. Kao rezultat toga imamo praznu ‘golu‘ sredinu bez roda i spojene susjedne krošnje koje u konačnici trebamo jakim rezom vraćati nazad prema bazi stabla. To posljedično izaziva, burnu reakciju i porast grana u pravilu koje su slabo rodne zbog svoje velike bujnosti. Ukratko rješenje je uzgojni oblik poput polikonične vaze (višestožaste vaze) odnosno onima uzgojnim oblicima koji prate te principe: četiri primarne grane koje su pod kutom od 45 stupnjeva, izoliranim vrhom, sekundarnim granama koji izlaze iz primarnih u povoljnom položaju (rastu grana) itd...
Mnogi su ovih pravila i svjesni, ali malo njih ima hrabrosti takvu rezidbu provesti u vlastitim masleniku. Stoga oni koji su svjesni problema rezidbe i želje saznati više o obnovi i rezidbi masline moći će prijaviti se na tečaj rezidbe koji počinje ovu jeseni u Zadru, a detalji o tečaju biti će dostupni uskoro na stranici: „Škola rezidbe masline“.
Je li zadarsko maslinarstvo došlo do svog limita, može li se još širiti, što je s rastom cijena maslinovog ulja, jesu li one realne?
- Mislim da nije, jer visoko kvalitetnog ulja ljeti često nedostaje, posebice na otocima, a pogotovo nakon slabo rodne godine koja je bila lani. Postoji jedan dio proizvođača koji ima određene viškove ulja ali to je rezultat njihovog slabog angažmana u promociji i prodaj proizvoda. Mjesta za napredak definitivno ima primjeni pune agrotehnike od zaštite, navodnjavanja i rezidbe kao i primjeni novih dostupnih digitalnih alata za praćenje štetnih organizama i potreba za navodnjavanjem. Uz to sve navedeno na otocima ima veliki dio zapuštenih maslenika koji bi se mogli privesti svrsi kroz integrirani pristup. Što se tiče same cijene ulja, ona je definirana tržištem i dostupnim količinama samog proizvoda (Ponuda i potražnja), stoga sama ta cijena govori o stanju koje je na tržištu. Cijene ulja su van mog fokusa rada, pa ne bih volio detaljno elaborati trenutnu situaciju na tržištu.
Pokrenuli ste Webimar odnosno Online seminar u maslinarstvu. Povod je bio sve veća zainteresiranost mladih hobista i profesionalaca za uzgoj i zaštitu maslina. Je li Webinar opravdao očekivanja?
- Definitivno je opravdao očekivanja, ako pitamo polaznike koji imaju pozitivna iskustva i koji su kroz individualni odnos mogli brzo i efikasno riješiti svoje nastale probleme bez velikog gubitka vremena. Posebno za one kojima maslinarstvo nije u primarna djelatnost, nemaju puno vremena ulaziti u problematiku te žele jasne i konkretne te provjerene informacije o načnu održavanja maslinika. Kroz ovakvi vid edukacije koji će u budućnosti biti cjelogodišnji (od jeseni 2025. godine) maslinari mogu iznijeti konkretne svoje probleme i opažanja koji se onda obrađuju na idućem online seminaru.
