Sanitarni čvor, izmjena nogostupa i nabavka novih 26 vozila, dio je plana Liburnije za ulaganje koje bi dobili potpuno besplatno!

Autobusni kolodvor Zadar konkurirat će za obnovu u okviru Operativnog fonda Europske unije konkurentnost i kohezija 2014. - 2020. koja bi se financirala u iznosu od 85 posto, a ostalo iz državnog proračuna. Riječ je o projektu kojim bi se obnavljali svi kolodvori u državi, a osim zadarskog, na našem području program bi obuhvatio benkovački i biogradski kolodvor za kojega postoji plan da se izmjesti iz centra grada bliže Jadranskoj magistrali.

- Kao što je najavio pomoćnik ministra prometa Josip bilaver, mi ćemo konkurirati za sredstva iz tog fonda jer mislimo da je to dobra prilika da obnovimo kolodvor. To bi nam znatno olakšalo poslovanje jer mi to inače sve iz vlastitih sredstava obnavljamo i držimo kolodvor u jednom visokom stupnju funkcionalnosti. Ipak, uvijek može bolje. Mi bi željeli promijeniti kockasto popločenje kolodvora koje je prepuno odbačenih žvakaćih guma koje jednostavno ne možemo očistiti ni na koje načine, pa bi ovim željeli izmijeniti taj nogostup na peronima nekakvim drugim materijalima koji bi bili pogodniji za održavanje – kaže direktor Liburnije Edvin Šimonov.

Već se daleko odmaklo s planom nabavke novih 26 autobusa za koje se priprema natječaj i to za gradske i prigradske linije. Na taj bi način Liburnija značajno obnovila svoju "flotu", a s obnovom autobusnog kolodvora dobio bi se značajan "vjetar u leđa" za zadarsku autobusnu tvrtku i za sam kolodvor koji je u usporedbi s kolodvorima u Splitu ili Šibeniku pa čak i drugim u Hrvatrskoj, znatno bolje uređen i održavan još od njegova otvaranja krajem 80-tih godina kad ga je u okviru tadašnjeg modela javno-privatnog partnerstva izgradio SAS pod vodstvom legendarnog direktora Stanislava Antića. Više od tridesetak godina kasnije, kolodvor se još uvijek "dobro drži" najviše zahvaljujući odgovornom upravljanju i održavanju. Naravno, nije sve idealno...

- Crna točka nam je javni zahod, to iskreno kažem. Čak i kad se nešto idealno zamisli, to ne ispadne uvijek dobro u praksi. Taj se wc nalazi na etaži niže, kamere su po prirodi stvari tu nedostupne i među korisnicima uvijek ima takvih zbog kojih se tamo događaju velika oštećenja. Kad bih vam zbrojio koliko smo u deset godina potrošili na špine, razbijene sanitarije... bili bi to ogromni iznosi. Nismo zadovoljni sa stanjem tog zahoda, mi, niti naši korisnici, ali nemoguće ga je u takvim uvjetima održavati na željenoj razini. Zato nam je namjera potpuno ga obnoviti iz tog programa, a postoje razmišljanja čak i da ga se premjesti na razinu perona, mada na gornjoj etaži ne raspolažemo s dovoljno prostora za tako velik sanitarni čvor. U svakom slučaju mi ćemo ga temeljito obnoviti, to je sigurno. Ono što je specifično za naš kolodvor je da je dosta poslovnih prostora u privatnom vlasništvu, pa nije lako uvijek dogovarati održavanje, čistoću i red. To je ipak otegnota okolnost, jer dosta prostora i mijenja vlasnike pa se nekoliko puta preprodavaju. Kolodvor kao cjelina i sve što pripada kolodvoru prema pravilniku o kategorizaciji pripada Liburniji, a poslovni prostori na peronima su nebitni s aspekta kolodvora, bitni su samo putnicima – kaže Šimunov dodajući kako je optimističan u pogledu Operativnog fonda, ali i po prirodi oprezan, pa dok se ulaganje ne dogodi, ne želi se istrčavati i uzimati ga zdravo za gotovo.

Velike su kontrole projekta, dokumentacija mora biti sto posto usklađena, tu je i javna nabava i tek kad se sve to uskladi, što je velik posao, može se računati na realizaciju ulaganja. Trenutno je sve to na razini ideja i potreba, a tek će se izraditi troškovnici i projekti i onda po tom modelu tražiti sredstva, koja bi se potom, postoji nada, i dobila čime bi zadarski kolodvor doslovno zasjao.