Ovršna 'pravda' je spora, ali dostižna. Punu snagu te novohrvatske devize osjetio je ovih dana Stipan Rašić (68) iz Vukšića.
Snagom ovrhe, ovršnika i ovrhovoditelja ostao je bez "agrice", male, stare freze kopačice kojom je rahlio zemlju na svom obiteljskom poljoprivrednom imanju na kojemu uz povrtnjak i vinograd brine i o 10 magaraca, šest krava i nešto drugog blaga.
Što se našem Stipanu dogodilo kad je ostao bez freze (motokultivator IMT 506 Agria) kojoj je procijenjena vrijednost – 7000 kuna?
U ratu je bio dragovoljac i prognanik iz okupiranog Vukšića, a kad je rat završio, dok je čekao obnovu srušenog imanja, koristio je, kao i drugi njegovi sumještani, jednu kuću srpskog izbjeglice iz Benkovca.
Prijavio je svoj boravak mada je u kući boravio rijetko, a i sustanari su se mijenjali. Bilo je to 97. ili 98. godine, račune je malo plaćao, malo nije, pa je ostao dug od nekoliko tisuća kuna za koji Stipan tvrdi da ga nije napravio jer nije potrošio struju za koju ga je teretila "Elektra" Zadar.
Trebalo je proći gotovo 20 godina i trebalo je dočekati donošenje Ovršnog zakona da "Elektra" dođe na svoje. Postupak je pokrenut, ovrhovoditelj je jednog dana pokucao Stipanu na vrata s nalogom da se naplati stari, već zaboravljeni dug, a naš je Stipan ponudio staru frezu. Jeste da mu treba, ali se i vraga od duga treba riješiti.
Sad se Stipanova freza prodaje. U utorak je u zadarskom dnevnom listu na četvrtini stranice "Elektra" Zadar objavila oglas za prodaju Stipanove freze.
Sad, oglas stoji kojih tisuću i nešto kuna, ali nema veze, dug se mora namiriti i "agrica" prodati mada je neizvjesno da će prodaja i uspjeti – na Njuškalu je cijena polovne freze istog modela oko 5000 kn.
A naš Stipan na sve kaže:
- Ma, sve je to mafija. Ne daju raditi onome tko hoće. Bar da sam napravio taj dug, ali kome ćeš reći. Najbolje da se prijavim kao socijalni slučaj i da ništa ne radim, onda bi mi sve bilo oprošteno.