Poznati zadarski pedijatar primarijus dr. Darko Radmana (70) pravomoćno je osuđen na godinu dana bezuvjetnog zatvora zbog nesavjesnog liječenja kojim je u veljači 2015. skrivio smrt Roka Begonje, šestogodišnjeg dječaka iz Sv. Filipa i Jakova oboljelog od šarlaha. Ovo je prvi slučaj u Hrvatskoj da će neki liječnik zbog nesavjesnog liječenja koje je rezultiralo smrtnim ishodom morati na odsluženje zatvorske kazne.
Pravomoćnu presudu protiv dr. Radmana donio je Županijski sud u Slavonskom Brodu 24. kolovoza, a osim zatvorske kazne dr. Radman je dužan platiti sudski trošak vještačenja i pristupa vještaka na raspravu u ukupnom iznosu od 23.669 kuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti pod prijetnjom ovrhe. Također je dužan naknaditi nužne izdatke oštećenika i njegova zakonskog zastupnika te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika.
Predsjednik sudskog vijeća Mile Soldo, te članovi vijeća Slaven Vidmar i Mirjana Madunić, odbili su žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Zadru koje je tažilo strožu sankciju od minimalne kazne za zadarskog liječnika, ali i žalbu njegovog branitelja Milenka Škrleca, koji se pozvao na povredu kaznenog postupka i pogrešno utvrđeno činjenično stanje s prijedlog da sud drugog stupnja oslobodi dr. Radmana optužbe i suđenje vrati na početak. Sudsko vijeće drugog stupnja tako je u potpunosti potvrdilo presudu sutkinje Ane Zrilić donesenu 13. veljače prošle godine na Općinskom sudu u Zadru.
U pravomoćnoj presudi se ističe da prvostupanjski sud nije pogriješio kad je „na temelju nalaza i mišljenja Odbora za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu utvrdio da je optuženik kao doktor medicine pogriješio kada nije promijenio lijek djetetu sumamed u penicilinski ili cefalosporinski antibiotik i da nije hospitalizirao dijete Roka Begonju iako je za to imao indikacije”. Nadalje, dao je za pravo sutkinji Zrilić koja je utvrdila da su „liječničke pogreške optuženika u uzročno posljedičnoj vezi sa smrću djeteta Roka Begonje” jer bi se „hitnom hospitalizacijom 24 sata prije smrti djeteta i provođenjem pretraga utvrdila upala pluća i vjerojatno bi se spriječili širenje upale pluća i nastanak septičkog šoka i tako bi postojale realne šanse da se spriječi smrtni ishod”.
Nadalje, viši sud je potvrdio da je dr. Radman zanemario upozorenja majke i bake djeteta koje su mu tijekom pregleda rekle da Roko zbog šarlaha dva dana pije sumamed, da je dva dana povraćao, da se tuži da ne može hodati, da ga boli tijelo i da ga je stric zbog toga nosio od auta do ordinacije. Majka i baka također su mu ukazale da su Roku usnice i nokti plavi što ranije nije imao i da mu nisu mogli skinuti temperaturu unatoč tome što su davale sirup i čepiće. Pitale su doktora je li normalno da dijete ima tako plave nokte i usnice, na što im je dr. Radman odgovorio da je to „normalno zbog temperature”.
Drugostupanjski sud je dodatno potvrdio da je dr. Radman trebao bolesnika poslati na hospitalizaciju, a njegovu tezu da ga se ne može zbog toga teretiti, jer je dijete prije nego što je dovedeno njemu na pregled bilo dovedeno na odjel pedijatrije u bolnicu te da je dežurna sestra vidjela blijedoplavu kožu i modre usnice i nokte dijete bi sigurno bilo zadržano u bolnici, ocijenilo je neprihvatljivom.
Sud dodatno smatra da je dr. Radman postupio nesavjesno kao doktor medicine kada nije pitao pratnju je li Roko alergičan na penicilin i zašto mu nije propisana terapija penicilinskih ili cefalosporinskim antibiotikom, jer Roko nije bio alergičan na penicilin. Sutkinja Zrilić je opravdano zaključila da je dr. Radman „nesavjesno postupio, lakomisleno smatrajući da neće doći do komplikacija kada je samoinicijativno zaključio bez da je utvrdio razlog zašto je Roku Begonji propisan sumamed a ne penicilinski antibiotik ili cefalosporinski antibiotik”.
Dr. Radman je optužen da je kao dežurni pedijatar, 15. veljače 2015. godine, nakon što je dijete zbog pogoršanja zdravstvenoga stanja dovezeno u pedijatrijsku ambulantu Hitne pomoći u zadarskom Domu zdravlja, propustio obaviti hitni medicinski premještaj djeteta u Opću bolnicu Zadar na hospitalizaciju i pretrage. Propustio je i propisati mu prikladnu terapiju za liječenje šarlaha iako je znao da je dječaku dva dana ranije dijagnosticiran, da pije lijek "sumamed", da je febrilno, otežano diše, povraća, da ima problema s mokrenjem, s čime su ga upoznale majka i baka djeteta koje su bile u njegovoj pratnji.
U dežurnoj pedijatrijskoj ambulanti, unatoč vrlo teškom stanju, nad malenim Rokom nisu obavljene niti osnovne pretrage, poput krvi i urina, već je zajedno s roditeljima poslan kući s komadićem papira na kojemu je bio samo pečat liječnika i preporuka da nastave antibiotsku terapiju. U pet dana bolesti dječak je četiri puta bio u rukama pedijatara, na vratima dviju hitnih i jednom na Odjelu pedijatrije u Zadru. Ne samo da nitko od njih dječakovo stanje nije shvatio dovoljno ozbiljno da ga zadrži u bolnici, nego mu nisu napravljene čak ni obične pretrage.
Kako je izgledao prijem u pedijatrijskoj ambulanti, ispričao je za novine prije pet godine prijatelj obitelji Begonja koji je s njima prolazio tih pet dana agonije. Tamo su ih poslali s Odjela pedijatrije gdje su prvo tražili pomoć, ali je nisu dobili jer nisu imali uputnicu.
- Djetetu smo temperaturu sami mjerili u hodniku. Kad je toplomjer pokazao 37, medicinska sestra ga je slavodobitno pokazala svima u čekaonici, “evo vidite da nema temperaturu“. Ali, kako je Roko gorio, donijela je novi i taj je pokazao 39! Tada ih prima liječnik, inače primarijus, koji je bio dežurni pedijatar u ambulanti. Preslušao mu je pluća i rekao da je sve čisto, a kad su mu pokazali da mali dječak ima plave nokte, dio prstiju i usne, doktor je rekao kako je to sve “normalno za njegovo stanje“ i da mu kući nastave skidati temperaturu čepićima. Kad je baka pitala koliko čepića smiju staviti, primarijus im je odgovorio da “pročitaju uputstva na lijeku“! I dodao da nema straha za temperaturni šok jer je mali prošao kritičnu dob i neka antibiotik ne pije pet nego deset dana! I taj nalaz je napisao na nekakvom polupokidanom papiru. Nikakve pretrage, nikakvi nalazi, nije ih pitao ni za krv iz Biograda - ispričao je obiteljski prijatelj.