Preminuo Bruno Zorica Zulu, jedan od najkarizmatičnijih ratnika iz Domovinskog rata, na zadarskom području sudjelovao je u akciji Maslenica

Preminuo je umirovljeni zapovjednik legendarne bojne Frankopan Bruno Zorica Zulu, potvrđeno je to za Nacional.hr u srijedu.

Bruno Zorica rođen u Ivanić Gradu 20. veljače 1952., i  jedan je od karizmatičnijih ratnika iz Domovinskog rata, a zbog svojeg legionarskog iskustva sudjelovao u stvaranju specijalnih postrojbi HV-a.

U Francusku je došao nakon incidenta kojeg je izazvao tijekom Hrvatskog proljeća 1972. i u bijegu od tadašnjih vlasti utočište pronašao u Legiji stranaca. U Francuskoj je kao legionar bio do početka Domovinskog rata. 

Bruno Zorica Zulu borio se na brojnim ratištima u Hrvatskoj,  njegova postrojba činila je udarnu iglu ofenzivnih akcija Hrvatske vojske, a kruna je bila operacija Oluja. Umirovljen je krajem 1998. godine i otada živi u Ivanić Gradu.

Na Facebook stranici bojne Frankopan oprostili su se od umirovljenog zapovjednika.

“Kao otac vodio si nas kroz najveće oluje, siguran u konačnu pobjedu. Prvi si nosio križ kako bi nas ponosnim stazama naših predaka doveo časno i uzdignute glave na sam oltar domovine. Danas u 5 sati, nisi nas napustio, jer ti nikada nisi napuštao svoje dečke, kako si nas zvao – sinove. Danas mi imamo najjačeg anđela čuvara na nebu.

Sahrana Brune Zorica Zulu bit će u subotu 27. siječnja na gradskom groblju u Ivanić Gradu uz visoke vojne počasti u 14 sati. Obitelji i suborcima iskrena sućut i počivao u miru Božjem. Neka ti je laka Hrvatska grudu za koju si se borio do zadnjeg dana svoga života”, napisali su.

Goran Mehkek/Cropix

Bruno Zorica Zulu sudjelovao je u operaciji Maslenica na zadarskom području. O tome se prije šest godina prisjetio, danas pokojni, fotoreporter Slobodne Dalmacije Branislav Grgurović Cigo.

- Akcija Maslenica počela je iznenada, nitko nije ništa znao. Kad je postalo jasno da je Hrvatska vojska krenula u napad, novinarima je rečeno da moraju pričekati i da će na teren krenuti svi skupa autobusom iz Zadra. Ja sam iz dopisništva poslan na teren i odvezli su nas pored aerodroma prema Smokoviću. Tu smo se zaustavili. Još se pucalo, ratne operacije su trajale. Bili smo u pratnji HV-a, nas je vodio Željko Lončar koji je pri vojsci bio zadužen da nas vodi. U Smokoviću smo naišli na poginule srpske vojnike, bili su pokriveni dekama i ležali su po cesti. Sve je bilo užurbano, trčalo se amo-tamo, još uvijek su se svi skrivali iza zidova, zapravo to je bio pravi rat. Primijetio sam da su kuće u Smokoviću napuštene u brzini. Traktor pred kućom ostavljen je, imao si osjećaj, prije pet minuta, jer netko ga je pokušao izvući, ali nije bilo šanse. Vidjelo se da su stvari iznesene vani iz kuća, ali ih mještani nisu uspjeli pokupiti. Sve se to dogodilo brzo i pobjeglo se u strahu za život. Snimali smo sve to foto-filmovima, stara crno-bijela tehnika. Dva filma u džepu i dobro moraš odlučiti što ćeš napraviti i koliko – priča Cigo.

Iz Smokovića su krenuli dalje prema Murvici i Novigradu. Autobus je nekoliko puta stajao. Bio je nesigurno, išlo se na svoju odgovornost. Nitko za nikoga nije mogao odgovarati. Tuklo se na sve strane. Izlazili su nekoliko puta iz autobusa i skrivali se, bilo je fijuka granata i metaka.

- Vozač je rekao da će stati i da se sakrijemo, neki su ležali ispod autobusa, pogotovo kod Podgradine, ispod brda kojega je vojska gađala. U Novigradu je također bilo sve razrušeno, nigdje nikoga. I tu se pucalo, bilo je stranih novinara koji su se skrivali zajedno s nama. Vojska nas je pokušala sačuvati, da nitko ne strada. Iz Novigrada se pošlo prema Starigradu. Iz Starigrada su nas vozili brodom prema Masleničkome mostu s druge, sjeverne strane. Tamo smo susreli generala Mirka Norca. Moram reći da Norac nije bio baš sretan kad je vidio novinare. Pitao je što mi radimo tu u ratnoj zoni i u ljutnji je u jednom trenutku rekao da će nas sve pobacati u more. Ipak imali smo pratnju i došli smo do srušenog mosta gdje je vojska skinula srpsku i podigla hrvatsku zastavu. Vratili smo se potom u Starigrad gdje smo čekali brod. Tada je došao zapovjednik Bruno Zorica Zulu s tri stradala hrvatska vojnika koji su bili umotani u plastične vreće i ukrcani u brod. Malo smo popričali sa zapovjednikom, koji je bio strašno tužan zbog pogibije vojnika i morao je ići kod žena poginulih i reći im strašnu vijest... Tako je to izgledalo, vratili smo se u Vinjerac i nazad u Zadar. I dalje se pucalo. Žurili smo natrag jer je trebalo razviti film, napraviti fotografije, poslati ih što prije u novine – prisjetio se pok. Grgurović prvog dana Maslenice i zapovjednika Zulua.