Osam godina od incidenta u Zatvoru u Zadru, Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu (ELJSP) dosudio je novčanu odštetu bivšem zatvoreniku koji je podnio tužbu protiv države navodeći kako su ga 31.svibnja 2015. godine pretukli zatvorski čuvari.
Zadranin rođen 1978.godine tužio je državu putem zagrebačke odvjetnice Lidije Horvat smatrajući kako nije provedena djelotvorna istraga o njegovom slučaju, čime su mu povrijeđena ljudska prava. Kako je u međuvremenu, 18. siječnja 2019. preminuo, postupak na sudu nastavila je njegova majka.
- Njega više nema, a ja nemam snage to više komentirati. Već sam starijja žena, ne mogu o tome govoriti - rekla je kratko majka Zadranina nakon što je donesena konačna presuda ELJSP-a koji je zaključio kako se Općinsko državno odvjetništvo u Zadru nije potrudilo ocijeniti jesu li Zadranina zatvorski čuvari doista zlostavljali.
U svoj presudi u korist bivšeg zatvorenika ELJSP je ponovio kako je zaštita od zlostavljanja apsolutna, te se ne može se opravdati nepristojnošću zatvorenika ili posjedovanjem nedopuštenih tvari u ćeliji.
Zadranin je 2010. godine zbog preprodaje 19,41 grama heroina dio petogodišnje kazne izdržavao u Zatvoru u Zadru.
Prema njegovoj priči, spornog dana, 31. svibnja 2015.godine, kad su čuvari oko 10 sati ujutro ušli u ćeliju on i njegov cimer mrvili su tabletu. Čuvar M.P. pretražio ga je, no nije ništa pronašao. Čuvar G.T. ga je zatim odveo u spremište alata gdje ga je počeo ispitivati o tabletama, ali, kada jepočeo odgovarati, G.T. ga je udario, a zatim su ga šamarali i G.T. i M.P. Htio je posegnuti za čekićem kako bi ih prestrašio, ali su ga čuvari srušili na pod i vezali, pri čemu je zadobio ozljede koljena i lakta. Potom je stigao čuvar M.B. i pridružio se G.T.-u i M.P.-u u udaranju šakama i nogama. Ta trojica čuvara nastavila su ga udarati nogama oko tri do četiri minute. Zatim su ga posjeli na stolicu, skinuli mu lisice i započeli razgovarati s njim o incidentu. Rekao im je da je počeo bježati jer su ga ošamarili deset puta. Pokušao je dohvatiti čekić kako bi prestrašio čuvare, kako bi ga prestali udarati.
U liječničkom nalazu na dan incidenta zabilježeno je da je zadobio lakše tjelesne ozljede u obračunu šakama: oguljotine na lijevoj strani čela i lijevom obrazu, crveni otisak na potiljku i desnoj strani leđa, hematom od pet centimetara na desnoj nadlaktici, nagnječenje od dva centimetra na prsima, oguljootinu na desnom koljenu, te nagnječenje na lijevom koljenu.
Nakon interne istrage u zatvoru čuvar G.T. proglašen je krivim za lakšu povredu radne obveze jer je izvršio pretragu bez obavijesti dežurnog čuvara i smjestio zatvorenika u prostoriju punu opasnih predmeta pogodnih za napad. Za to je primio pisanu opomenu.
Tvrdeći kako domaća tijela nisu pokrenula neovisnu istragu na vlastitu inicijativu čim su saznala za mogućnost da je bio zlostavljan, Zadranin je 13. studenoga 2015. podnio i kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, no prijava je odbačena uz obrazloženje kako nema dovoljno dokaza da su ga zatvorski čuvari zlostavljali. Obrazložili su kako je nedvojbeno da su zatvorski čuvari postupili suprotno internim propisima o postupanju kada su ga odveli u spremište.
Naveli su kako su, međutim, sva trojica zanijekala udaranje šakama ili nogama. G.T. i M.P. suglasili su se da je Zadranin udario G.T.-a po ruci i da je pokušao dohvatiti čekić. On je sam pak priznao da je pokušao dohvatiti čekić, iako je tvrdio da je to učinio zato što su ga čuvari počeli udarati.
U svakom slučaju, kako su naveli u obrazloženju, taj postupak je izazvao reakciju G.T.-a i M.P.-a, koji su ga srušili na pod i vezali, pri čemu je mogao zadobiti lakše tjelesne ozljede dokumentirane u liječničkom nalazu. Njegov cimer iz ćelije D.M. nije vidio incident, već je samo rekao da je čuo komešanje, viku i nešto što je zvučalo kao šamar.
ELJSP je analizom slučaja primijetio da se Državno odvjetništvo nije potrudilo ocijeniti jesu li Zadranina zatvorski čuvari doista ošamarili prije nego što je posegnuo za čekićem, već su samo zaključili da je posegnuvši za čekićem, izazvao reakciju zatvorskih čuvara.
Naveli su kako je jedina istraga uporabe sile provedena unutar zatvora, te da Državno odvjetništvo nije ispitalo R.Š.-a, dežurnog čuvara koji bi mogao pojasniti što mu je Zadranin točno rekao neposredno nakon incidenta kada je primijetio crvenilo na licu. Isto tako, naveo je ESLJP. nije pribavljeno nikakvo vještačenje kako bi se utvrdio uzrok ozljeda, odnosno je li moguće da šamar ne ostavi nikakav trag na licu ako prođu dva sata između incidenta i liječničkog pregleda. Iako je policija obavila razgovor s liječnicima u prosincu 2015., Državnom odvjetništvu je, navodi se u presudi ELJSP-a trebalo još jedanaest mjeseci da provede daljnje istražne radnje, bez ikakvog opravdanja za takvu stanku.
Naglasili su zahtjev profesionalnosti i visoke razine kompetentnosti službenika odgovornih za provedbu zakona i njihovu obvezu da izbjegnu očite rizike po život i fizički integritet osoba pod njihovom kontrolom.
Zaključili su kako je u ovom slučaju zatvorenika došlo do povrede postupovnog aspekta Konvencije o ljudskim pravima prema kojem se nitko ne smije podvrgnuti mučenju ni nečovječnom, ili ponižavajućem postupanju ili kazni.
Majci Zadranina dosuđen je iznos od 2.500,00 eura na ime naknade nematerijalne štete, te 3.000,00 eura za sudske troškove.
- Sud smatra vrijednim pažnje napomenuti da se u rješenju o odbačaju podnositeljeve kaznene prijave samo navodi da nema dovoljno dokaza da su ga zatvorski čuvari zlostavljali, bez posebnog razmatranja onoga što se dogodilo prije nego što je podnositelj posegnuo za čekićem i što se dogodilo nakon toga. Iz istog proizlazi da Državno odvjetništvo nije ispitalo je li sila korištena protiv podnositelja zahtjeva bila strogo nužna i/ili prekomjerna – navodi se u obrazloženju Europskog suda za ljudska prava.