Puste ulice, prazni restorani, napuštene galerije i muzeji, ali kaos u trgovinama. Gradovima patrolira vojska, policija megafonima tjera ljude u kuće. Redovi pred trgovinama dugi, traži se da između ljudi u njima bude metar razdaljine.
Tako su izgledala prva 24 sata u crvenoj zoni, nezapamćenoj karanteni za 60 milijuna Talijana, od kojih je dosad od koronavirusa oboljelo više od 10 tisuća ljudi, a umrlo njih 631 - piše Jutarnji.hr.
Nacija pod ključem, izvještavaju mediji, život u Italiji je stao.
Virus se širi tolikom brzinom da su liječnici primorani odlučivati o tome kome će uopće dati priliku na pretrpanim odjelima intenzivne njege.
Pred milanskom Piazzom del Doumo samo golubovi, pišu talijanski novinari, prazne su i španjolske stube u Rimu, pust je vatikanski trg Svetog Petra.
Za Jutarnji list 12 Hrvata koji u Italiji žive ili rade opisali su dosad nezapamćene mjere i kako im izgleda život u nacionalnoj karanteni.
- Ne izlazimo iz kuća, osim na posao, putovanja su zabranjena osim ako nisu hitna, a to se prvo mora dokazati. Nema ni sprovoda ni vjenčanja. Iza 18 sati ništa ne radi. Svi sportski događaji i koncerti su otkazani - kažu nam.
Hrvatica Nada M., koja se trenutno nalazi u Veneciji, kaže da je grad u komatoznom stanju. Ulicama inače kolaju rijeke ljudi, a sad su puste. Mnogi se, kaže, sjećaju 1969. godine, kada je virus iz Kine, nazvan još i svemirski, ubio oko 5000 građana, a zarazio ih gotovo 20 milijuna. Riječ je o H3N2 virusu, koji je krenuo iz Hong Konga.
Turisti pobjegli
- Turisti su pobjegli, a mi se trudimo naviknuti na karantenu. Za odlazak na posao treba certifikat. To malo ljudi na ulicama ne hoda s maskama, ali drže se na distanci. Iza 18 sati sve je zatvoreno. I slavni kafić Florian na Piazzi S. Marco je zatvoren. Vaporettom kroz kanale idu samo oni radno angažirani. Gondole spavaju jer nemaju koga prevoziti - kaže Nada M., dodajući kako se Venecija još nije oporavila od poplave zimus.
- Poduzetnici u strahu od financijskih gubitaka na vratima svojih dućana izvjesili su natpise da su zatvoreni zbog restauracije, a ne zbog koronavirusa - kaže.
Rok Stipčević, član košarkaškog kluba Fortituda iz Bologne, opisuje faze u kojima se širila karantena.
- Prvo su izolirali manja sela, ljudi su panično pustošili dućane i stvarali zalihe, zatim je pala Lombardija i sada smo na vrhuncu - kaže i dodaje da ovakvo nešto još nije doživio.
- Možda se može usporediti da je to kao kad je kod nas počinjao rat. Nisam opterećen, ali prekjučer mi se rodila beba, a sada ne znam da li da dolazim u Hrvatsku ili ne. Ne znam je li to sebično od mene, budući da mogu biti potencijalni prijenosnik. Ni u Italiji ni u Hrvatskoj u medijima nema cjelovitih informacija. Nalaže se samoizolacija, a ljudi ne znaju u potpunosti što to znači i onda na svoju ruku odu u kućnu samoizolaciju. To znači da ste u kući s maskom i da s ukućanima smijete pričati na razdaljini od metra, i to 15 minuta u jednom navratu - objašnjava Stipčević i dodaje da je Bologna praznija, ali da život i dalje teče. Zaštitari u dućanima reguliraju redove i razmještaju ljude na blagajni na metar udaljenosti - kaže Stipčević, u čijem klubu ni sami ne znaju kako dalje postupati.
- Jedan suigrač iz Amerike je na svoju ruku otišao doma i to je zapravo samovoljni raskid ugovora.
Hrvoje Perić, hrvatski reprezentativac i član košarkaškog kluba Pallacanestro Trieste, kaže da u Trstu vlada ogromna panika.
- Kaotično je, ljudi su u panici. Dućani su prazni, ujutro nema voća, povrća, fali mesa. Ljudi se pripremaju na izolaciju, stvaraju velike zalihe, ovo je prava karantena - kaže. U njegovom klubu nema treninga do daljnjeg.
- Ne smijemo u dvoranu, ne smijemo trenirati, a ne puštaju nas doma. Donosit će nam hranu ako se nismo stigli opskrbiti - objašnjava.
Kapetan Andrija Šimić, riječki poduzetnik koji s obitelji živi u talijanskom Viareggiu, 9. ožujka trebao se zbog poslovnih obaveza vratiti na Kvarner.
- Odgodio sam put do daljnjega. Po prvom planu obitelj mi je do lipnja trebala biti u Italiji zbog škole i posla koji ima moja supruga, i nakon toga su trebali doći u Hrvatsku. Sada je situacija poprilično drugačija - priča Šimić, koji se bavi yachtingom. Kaže nam da im se život praktički promijenio u danu.
- Dakle, iz kuće izlazimo isključivo u najvećoj potrebi. Djeca nemaju nastavu, supruga je učiteljica, pa je i ona doma. Zadatke za školu dobivamo preko WhatsAppa. Nema treninga, nema izvannastavnih aktivnosti, druženja s prijateljima, odlazaka u park i na igrališta. Djeci to najteže pada - priča Šimić.
Ratno stanje
- Ispred marketa su velike gužve. U istom trenutku u marketu može biti 40 ljudi. Kad jedan izađe, drugi može ući. Ljudi kupuju kao da je ratno stanje. Mi imamo hrane, u kupovinu ćemo ići kada nam ponestane. Ne želimo paničariti - opisuje Šimić i dodaje da su talijanske vlasti najodgovornije za katastrofalno stanje u Italiji.
- Mi smo u Viareggiu imali veliki karneval krajem veljače. Više desetaka tisuća ljudi iz cijele Italije bilo je na karnevalu, bilo je stranih turista. Nije im palo napamet da to otkažu. Sada smo u izolaciji - kaže Šimić. Zemlja je očito u izolaciju ušla nepripremljena.
- Nikoga tko poznaje Talijane kaos s koronavirusom ne čudi. Svi dramatiziraju, ali istodobno se ponašaju kao da se sve to događa nekom drugom. Njihov je odnos prema Covidu-19 kao prema ratu u Bejrutu - objašnjava Natalija Carraresi, marketinška menadžerica LVMH-a, koja više od deset godina živi u Firenci. Dodaje da je trenutno cijela Italija u crvenom, ali “nebo je i dalje plavo” pa tako zrakoplovi lete bez ograničenja!?
- Kad je u Lombardiji proglašena karantena, na autocesti prema jugu u trenu su nastale neopisive gužve - ističe i dodaje da ona trenutno radi isključivo “preko stakla” jer je tvrtka odlučila da se radi od kuće, sastanci idu preko Skypea i nema ni odlazaka kod dobavljača. No, i dalje su gotovo svakodnevni primjeri “zanemarivanja discipline”.
Neodgovorni ljudi
- Baš je jučer prisilno zatvoren jedan od tzv. društvenih klubova ovdje u Firenci, koji po naputku vlasti u tom trenutku nije trebao raditi. Ipak, lijepo je vrijeme i desetak umirovljenika odlučilo je zaigrati biljar. I prošlog su vikenda, unatoč preporukama zdravstvenih vlasti, u Milanu svi kafići bili puni. Koji metar od sugovornika? - pita se Natalija. Ispričala nam je i zanimljivost iz susjednog grada Prata, inače veličine Splita, u kojem živi najveća zajednica Kineza u Italiji.
- Oni su se organizirali u trenu već ranije. Karantena za sve, djecu nisu puštali u školu i zdravi su. Ne žele imati posla s nediscipliniranim Talijanima kako ih ne bi zarazili koronavirusom. Mrtvo-hladno kažu - mi smo zdravi, mi smo se zaštitili, nemojte nam dolaziti - kaže.
Silvia Bonin je umjetnica i modna dizajnerica. Predaje grafičku umjetnost u srednjoj školi u Vicenzi i ima kćer Zevu od šest i pol godina koja je na jesen krenula u prvi razred osnovne škole. Svoj život na sjeveru Italije opisuje kao život u zatvoru. Predaje isključivo online. Moraju imati i dozvole kako bi otišli u dućan koji je dalje od njihovog mjesta boravišta.
- Na početku se nas nekoliko mama organiziralo, pa bi jedna čuvala po nekoliko djece, no kako se koronavirus sada širi, izbjegavamo da se djeca uopće druže, da budu u kontaktu jedni s drugima. Izgled Vicenze i okolice je potpuno nadrealan. Na ulicama je tek nekoliko automobila, uglavnom kamiona koji moraju nešto dostaviti i to je to - nastavlja naša sugovornica. Odbojkašica Ema Strunjak, koja živi u Perugi nedaleko od Rima, kaže nam da je sve otkazano, ali treniraju i dalje.
- Dvorane su još otvorene, no preporučuje se da se nakon posla odmah ide kući. Dućani su otvoreni, a uputa je da u kupnju ne odlazi cijela obitelj, nego, ako je to moguće, jedna osoba - objašnjava Ema, koja je u Italiju otišla u rujnu prošle godine.
- Kina, kazališta, škole i fakulteti, sve je zatvoreno. Ipak, ne može se reći da su ulice puste i da je panika osjetna. Štoviše, na vijestima se ljude potiče da odu van, prošetaju parkom, samo treba izbjegavati direktni i bliski kontakt - opisuje nam Ema. Boško Šutalo, hrvatski U-21 reprezentativac i dojučerašnji stoper Osijeka, je prije malo više od mjesec dana realizirao transfer u talijanskog prvoligaša i sudionika Lige prvaka, Atalantu iz Bergama. Utakmice Serije A već se od ranije igraju bez gledatelja, a Atalanta je već jednu utakmicu morala i odgoditi.
- Panike nema, ali strah postoji. Trgovine su pune i zasad ništa ne nedostaje. Primijetio sam da na ulicama nije takva gužva kao inače, a sada su donijeli pravilo da nitko ne smije izlaziti bez nekog certifikata - rekao je nogometaš, dodajući da im je klub dao niz instrukcija.
- U klupski kamp mogu dolaziti samo igrači i zaposlenici kluba, pri čemu nas po dolasku liječnik pregledava posebnim uređajem. Zasad nema restrikcija i normalno se trenira - rekao je Šutalo, s kojim je u Bergamu i njegov brat, koji se zajedno s njim trebao vratiti u Hrvatsku uoči susreta U-21 reprezentacije Hrvatske protiv Škotske i Litve.
- Trebali smo se zajedno vratiti, ali sada ne znam hoću li uopće moći doći na okupljanje reprezentacije. Ako ne budem išao ja, onda će i brat ostati sa mnom - rekao je Šutalo. Kroz karantenu prolazi i Rodolfo Prebilić, umirovljeni reanimacijski anesteziolog.
- Smijem napuštati, kuću ali pod određenim uvjetima. Mogu otići u kupovinu, u najbliži supermarket, ali izbjegavam kontakt s ljudima i ne rukujem se ni s najdražim prijateljima. Premještanja su dopuštena, ali samo za važne potrebe i uz obrazac koji sam ovjeravam. Ovaj mjesec nećemo moći ići u kino ili u restoran. Međutim, trgovine i ljekarne su dobro opskrbljene i nema opasnosti od nestašice. Ta se žrtva mora učiniti. Problem predstavljaju jedinice intenzivne njege koje u Lombardiji imaju ograničen broj kreveta - kratko nam objašnjava.
Osobna odgovornost
Da je stanje zabrinjavajuće ističe i hrvatska galeristica sa stalnom venecijanskom adresom Živa Kraus.
- Zatvoreni su svi muzeji i galerije, a Venecijansko bijenale je odgođeno. Naglašena je borba protiv virusa jer bolnice nisu ekipirane i opremljene da na intenzivnu njegu prime toliko ljudi - kaže Kraus.Njena poznata galerija Ikona ne radi.
- Ovo je prvi put u 40 godina da sam zatvorila galeriju, nikada mi se to ranije nije dogodilo. No, to je stvar osobne odgovornosti. Naredba je da svi budu u kući - zaključuje.
Ratko Rudić, najveći trener u povijesti loptačkih sportova, u žarištu je pošasti, gdje trenira danas najveći vaterpolski klub Pro Recco. Premda je tako i premda su vijesti iz Italije alarmantne, Rudić ne paničari. - Nikako nije dobro, restrikcije su maksimalne, proglašen je maksimalni ‘alarm’, no ja osobno ne paničarim. Oni koji mogu rade online, ljudi uopće ne izlaze bez potrebe, osim zbog zadovoljavanja najosnovnijih potreba. Kad je vaterpolo u pitanju, bazeni ne rade- kaže.
Zvonimira Anna Brajdić živi i radi na relaciji Genova - Torino.
- Nitko se ne bi smio kretati u grupama većim od troje ljudi. Svi izbjegavaju bliski kontakt, u vlaku i uredu. Radnici nose maske, a na poslu im se mjeri temperatura. Granica je 37,5. Ako imate problema, zovete tzv. “zeleni telefon” i po vas dođu zdravstveni radnici - objašnjava.