Nakon otvorenog pisma, mr.sc. Davor Njirić, vlasnik konzultantske tvrtke HotMar iz Dubrovnika, poslao nam je i apel upćen ministrici turizma i sporta Nikolini Brnjac kojoj predlaže kako najbrže može riješiti problem prodaje 'caffee to go', odnosno kako može olakšati ugostiteljima poslovanje pod pandemijskim uvjetima. Njegov apel prenosimo u cijelosti:
APEL MINISTRICI DA RIJEŠI PROBLEM „COFFEE TO GO“
Poštovana gospođo Brnjac,
Upućujem apel da Ministarstvo riješi ovaj problem. Nema dana kada mediji ne pitaju: „Zašto je nekim kafićima dozvoljena prodaja „coffee to go“, a drugima zabranjena?“ Na to pitanje možete odgovoriti samo Vi jer, kao ministrica potpisujete Pravilnik kojim su propisani uvjeti/pravila poslovanja ugostiteljskih objekata.
To se može riješiti samo jednom odredbom Pravilnika, kojom će se izjednačiti uvjeti/pravila poslovanja ugostitelja s trgovcima (pekarnicama, kioscima itd.), kao što sam predložio u Otvorenom pismu objavljenom na portalima: Zadarski hr, Turizmoteka i Hr turizam, 25. siječnja, 2021.god.
Želim naglasiti da ovaj prijedlog nema nikakve veze s pandemijom, odnosno mjerama za njeno suzbijanje, kao što je „lock down“, nego samo s potrebom da se propišu logične i jasne (nedvosmislene i precizne) odredbe Pravilnika, koje će se uvijek koristiti, jer su postojeće toliko nelogične, nejasne i isprepletene da stvaraju zabunu/nered u primjeni. Njih je trebalo promijeniti davno prije pandemije, odnosno moraju se kad-tad promijeniti.
Povod da Vam uputim ovaj apel je izjava g. Davora Božinovića, voditelja Nacionalnog stožera civilne zaštite i potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske: „Dozvola za prodaju kave za van praktički bi bila otvaranje kafića“. Objavljena na Novoj TV 28.01.2021. god.
To nije točno! Naime, činjenica je da inspektori u nadzoru nekim kafićima dozvoljavaju, a nekima zabranjuju prodavati „coffee to go“. To ne smiju raditi inspektori, to može eventualno propisati Ministarstvo jasnim odredbama Pravilnika. Dakle, prema tumačenju inspektora, a ne Ministarstva, postoje „kafići koji smiju“ i „kafići koji ne smiju“ prodavati „coffee to go“.
Pravilnikom nisu propisani uvjeti prema kojima se to određuje, a nisu ni odredbama mjera Stožera. Ako Stožer želi zabraniti prodaju „coffee to go“ u kafićima, onda se ta zabrana mora odnositi na sve kafiće.
Iz izjave g. Božinovića bi se dalo zaključiti da postoji zabrana svim kafićima, ali nije tako, jer inspektori, kao što sam rekao, to nekima dozvoljavaju.
Na temelju navedenog, lako je zaključiti da g. Božinović nije upoznat s ovim činjenicama. Ne može njemu biti sve poznato. Ne može se čelna osoba Nacionalnog stožera i potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske baviti problemom kafića i „coffee to go“.
Voditelj Nacionalnog stožera mora biti pravilno informiran. Takvi propusti ne doprinose ugledu Stožera koji ulaže ogromne napore da pandemiju drži pod kontrolom i zato zaslužuje puno razumijevanje i svako poštovanje.
Važno je napomenuti da Stožer donosi odluke o mjerama općenito, pa tako i onima u ugostiteljstvu, ali tekst tih mjera ne pišu epidemiolozi nego djelatnici Ministarstva, koji pripremaju i odredbe Pravilnika. Nevjerojatno je da čitava javnost govori o zbrci/neredu, a samo Ministarstvo to ne vidi. Kako je to moguće?
Molim Vas da mi se odgovori na ključno pitanje gdje je propisano kojim se kafićima dozvoljava prodaja „coffee to go““, a kojima se zabranjuje?
Analizom odredbi Pravilnika i mjera Stožera došao sam do nevjerojatnog zaključka da nigdje nije propisano da ugostiteljski objekti bilo koje vrste mogu/smiju, odnosno da im je dozvoljena prodaja „coffee to go“ na pragu. To može značiti samo jedno da svi ugostiteljski objekti ne smiju prodavati „coffee to go“!? Provjerite i uvjerite se sami.
Sve odredbe su nelogične, nejasne i isprepletene tako da vlada nevjerojatna zbrka. Pravilnikom je npr. propisano da objekti iz skupine „Restorani“ mogu prodavati samo jela dostavom na adresu kupca, a nije propisano da mogu prodavati bilo što (jela, pića i napitke) na kućnom pragu. U restoranu ne možemo ništa kupiti i odnijeti kući. Ni pizzu ne možemo kupiti u pizzeriji ponijeti. Ni slastice ne možemo kupiti u slastičarnici i ponijeti. Za kafiće nije propisano da bilo što na bilo koji način mogu prodavati. Zar sve to nije apsurdno/besmisleno?
Vama je bilo puno lakše u dva mjeseca riješiti mali „problem coffee to go“, nego ministru Mariću riješiti veliki „problem financiranja preživljavanja ugostitelja“, za koji treba puno više vremena i velika financijska sredstva.
Prodaja „coffee to go“ je „kap u moru“ problema ugostitelja. Rješenje ovog problema neće spasiti ugostitelje, ali će nekima ipak pomoći da barem malo ublaže tešku financijsku situaciju. Kad nemate prihoda i 1 kuna puno znači, kaže se „bolje išta nego ništa“. Jasno je da će rješenje ovog problema imati mali ukupni financijski učinak, ali će biti potvrda da Ministarstvo ima razumijevanja za probleme ugostitelja i da je spremno učinkovito rješavati ono što može riješiti.
Ako se nekome treba zabraniti prodaja „coffee to go“ onda su to trgovci prehranom koji ni krivi ni dužni, pored nesmanjenog prometa, ostvaruju ekstra profit na nevolji kafića. Nedvojbeno je, međutim, da treba hitno zabraniti prodaju „coffee to go“ bez računa, iz automata na javnim mjestima, jer se time javno na očigled financijske inspekcije krši Zakon o PDV-u. Što radi inspekcija kada ne obilazi kafiće? Pije kavu iz automata?
Poštovana ministrice, nemojte oklijevati, riješite ovaj mali problem i time pokažite razumijevanje za ugostitelje. Zaštitite ih od nelojalne konkurencije.
S poštovanjem,
Mr.sc. Davor Njirić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....