- Tirkizna je, nije plava. Na svom izvoru je tirkizna, velika kao jezero, kao da nije izvor rijeke. Kao jezero, zavučeno… Na gotovo pola kilometra nadmorske visine, iako izgleda kao da se spuštate, i to u zemlju vilenjaka… - zapričao se Dušan Ćopić, gledajući nas iz male kućice smještene na početku staze koja vodi do izvora rijeke Une.
Tko se odluči zavući u šumu i proći klizavim stazama, nizbrdo pa strmo, do izvora Une, Dušan naplati ulaznicu. Dvadeset kuna.
Nije puno. Znači, nema ljudi?
- Kako će ih biti… Znate li da više od 70 posto njih misli da Una izvire u Bosni? Ovdje nabasaju, a onda ostanu zapanjeni bogatstvom i ljepotom. Tek rijetki znaju za izvor i ciljano ovdje dolaze - kaže Ćopić.
Ali ovdje nema ničega… ni za okrjepu, ni neki suvenir, nemate ni vi u toj kućici?
- Naravno da nemam, ja sam čuvar. Za ostalo nemojte mene pitati…
Staza je, od Ćopićeve drvene kućice pa do izvora Une, duga nešto više od 500 metara. Ima dva vidikovca. Huk rijeke se čuje, ali s vidikovca se rijeka ne vidi. Ni s prvog, ni s drugog, iako su oba dobro isturena u odnosu na stazu. Una se ne vidi, jer se raslinje oko nje razbujalo, sve je zaraslo... Bujna vegetacija i silne grane zaklonile su bilo kakav pogled.
Stazom po kojoj su dijelom postavljene drvene podloge, ponegdje i stepenice, i uz koju je napravljen i rukohvat, opasno je proći. Drvo je, naime, dotrajalo i istrunulo na puno mjesta, ali ono što ledi krv u žilama na uskoj stazi su željezne šipke koje su ostale stršati na mjestu gdje su nekada „držale“ drvo. Negdje samo vire iz kamena ili ostatka drva nekoliko centimetara, tamo gdje drvo još nije potpuno istrunulo, ali negdje stoje same, strše iz zemlje u koju su dobro zabijene. Staza je uska. Skliska. Padnete li, ne možete izbjeći pogibeljne željezne šiljke, visoke 20-ak centimetara i promjera oko dva centimetra. Samo je pitanje kojim dijelom tijela ćete se „dočekati“ na ruzinavu šipku, ona probija sigurno i opasnost je velika.
Jedinstven izvor
Putem srećemo izletnike. Vode djecu. Komentiramo, na stranom jeziku, pogibeljnost staze, čiji je potpuni antipod njezin završetak. Dolaskom na izvor Une, peti najdublji (do sada izmjereni) riječni izvor na svijetu, i pogledom na nju uistinu se zaboravi na pogibeljnost staze. Prizor je nestvaran. Kako Ćopić reče, kao zemlja vilenjaka. Osim ogromnog tirkiznog jezera, što Unu čini jedinstvenom po veličini izvora, okruženog strmim visokim liticama, ne postoji ništa drugo. Barem na prvi pogled. Tko se umije na izvoru Une, ostaje, kažu, vječno (duhom) mlad. Umivamo se. Voda ima osam stupnjeva i miriše. Bistra do nevjerice. Zaronili su ronioci u taj tirkizni izvor. Posljednji ronilac došao je do dubine od 248 metara, ali – dno nije dosegnuo. Gdje je, koliko je izvor dubok? Za sada se vodi kao peti po dubini na cijelom svijetu. Bojom, položajem, okruglim mirnim jezerom, okolnom šumom, endemskim vrstama i liticama, izvor Une osvaja.
Hidrološki spomenik prirode je od 1968. godine.
To je ta čarolija smještena između naselja Neteka i Donja Suvaja. U općini je Gračac. Uz to, tik je uz prometnicu. Mjesta za parkiranje ima, od parkirališta do staze koja vodi do vrela Une je nekoliko metara.
Zašto je onda staza zapuštena, pogibeljna i neuređena, a Una nevidljiva s vidikovca?
- Zadarska županija bila je nositelj projekta „Una - Spring of Life“. Posegnulo se za EU novcem, gotovo pola milijuna kuna je bilo u pitanju, ali projekt je bio tzv. prekogranični, znači suradnja Hrvatske i BiH. Una je percipirana kao zajednički, međudržavni turistički proizvod i u BiH se radilo dosta toga, a Zadarska županija bila je koordinator projekta. U hrvatskom dijelu najvažnija je bila promocija vrela Une, izgradnja drvene ograde uz pješačku stazu do izvora, čišćenje pješačkih i biciklističkih staza uz rijeku… - nabrojao je Damir Perić, ravnatelj „Nature Jadere“, javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Zadarske županije.
Taj projekt završio je 2013. godine. Što se događa posljednjih osam godina? Staza je propala…
- Mi redovito obilazimo vrelo Une. Ove godine smo, početkom sezone, nanovo napravili dva vidikovca koja su godinu prije oštećena požarom.
Ali Una se s vidikovca ne vidi…
- Kako se ne vidi? Bit će da ima raslinja? To nije jednostavno riješiti, to moramo raditi u dogovoru s HGSS-om, mi sami ne možemo ništa. To su litice, to se s njima radi. Raslinje ćemo pošišati sljedećeg proljeća, prije početka sezone - kazao je ravnatelj „Nature Jadere“, demantirajući navode da je staza zapuštena.
Nema ničega
- Dva puta su ove godine čuvari kosili uz stazu. Staza, takva je, kakva je. Manje-više je O.K. Malo je zahtjevnija za hodanje, ali ima rukohvate - kazao je Perić, iznenađen podacima o željeznim šipkama koje strše iz zemlje posvuda duž staze.
- Nemojte sada, pa to ćemo obnoviti, sve što je trulo, bit će to u redu. Odmah u travnju sljedeće godine ćemo to napraviti. Ako vrijeme bude dopuštalo. Tamo je jako teško nešto raditi kada je hladno - zaključio je Perić.
Za promociju izvora Une, s obzirom na to da ustanova ima za to namjenska sredstva, Perić je naveo da je upravo napravljen film o Uni i da će biti stavljen na web-stranicu Nature Jadere. Pokušali smo, kaže Perić, s udrugom "Prospero" iz Gračaca dogovoriti i prodaju nekih suvenira, pa neku okrjepu, tamo nema apsolutno ničeg.
- Mi kao ustanova sigurno ne možemo postaviti kiosk s hranom i pićem kod ulaza na stazu, ali ćemo pomoći svakome tko to hoće napraviti - istaknuo je ravnatelj Perić.
Ipak, Slavica Miličić, predsjednica poznate Udruge „Prospero“ koja u Gračacu djeluje gotovo dva desetljeća, kaže da vezano za vrelo Une nitko s njom nije kontaktirao.
- Nešto smo komunicirali vezano za Cerovačke pećine, ali, nažalost, izvor Une ostaje kao u zapećku… To je velika šteta. Mi bismo jako voljeli da nas se angažira - rekla je Miličić.
Razrađene ideje
„Prospero“ ima do u tančine razrađene ideje za promociju tog područja. Radi se o postavljanju desetak drvenih montažnih objekata, koji izvana izgledaju kao tipična lička kuća, a unutra se turistima prezentira izrada nekoliko autohtonih proizvoda: kako se pravi sir, pekmez, basa, kako se filca vuna za suvenire, kako se radi keramika na lončarskom kolu…
- Tako se ljude zadrži, bude im zanimljivo, suveniri se prodaju, a u nekim kućicama se jedu i piju lički specijaliteti. Nema toga tko se nakon povratka s izvora Une tu ne bi zadržao. Mi imamo mogućnost i da u obližnjem Srbu educiramo ljude kako izrađivati proizvode, pa netko iz bliže okolice može naći egzistenciju uz izvor Une… - nabrajala je Slavica, koju, međutim, nitko iz "Nature Jadere", niti iz Zadarske županije ništa ne pita.
Preostaje čekati travanj iduće godine, pa će željezni šiljci možda biti uklonjeni sa staze koja vodi do izvora Une. Do tog tirkiznog jezera, skrivenog, velikog, mirnog, nedokučivo dubokog, u kojem se zaista vrijedi umiti...