„Ovo nije iskorak, već kvalitativan skok naprijed na kojem čestitam Zadru” kaže Branko Franceschi, komentirajući gotovo nevjerojatnu vijest da će Grad Zadar u srijedu potpisati ugovor o suradnji s Ministarstvom kulture i Nacionalnim muzejem moderne umjetnosti (NMMU) o preseljenju dijela zbirke te nacionalne institucije u prostor zadarske Dvije palače. Zadar će tako, uz pomoć ponajboljih hrvatskih stručnjaka i muzeja čiji fundus sadrži preko 12.000 umjetnina, dugoročno riješiti pitanje programskog sadržaja za objekte u čiju je obnovu uloženo više od 100 milijuna kuna. Dvije povijesne ljepotice u centru povijesne jezgre dobit će vrhunski umjetnički sadržaj s kojim će Zadar nedvojbeno zauzeti novo i istaknuto mjesto na kulturnoj mapi Hrvatske.
Cijelom operacijom preseljenja odnosno posudbe umjetnina iz Zagreba u Zadar rukovodit će osobno Branko Franceschi kao ravnatelj NMMU, a zajedno sa svojim kustoskim timom bit će i odgovorna osoba zadužena za programe i organizaciju izložbi na preko 7000 kvadratnih metara dvorana i salona obnovljenih Dviju palača.
Franceschi (Zadar, 1959.) je istaknuti povjesničar umjetnosti, likovni kritičar i kustos, autor brojnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Bio je dugogodišnji voditelj Galerije Miroslav Kraljević u Zagrebu i ravnatelj Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci. Godinama je bio predsjednik Hrvatskog društva likovnih umjetnika u Zagrebu. Prije nego što je prošle godine postao ravnatelj NMMU, bio je ravnatelj Galerije umjetnina u Splitu.
Kako je došlo do suradnji NMMU s Gradom Zadrom na programskom osmišljavanju Providurove i Kneževe palače, te što će takav oblik povezivanja donijeti kulturnom životu Zadra i Hrvatske, doznali smo u razgovoru s ravnateljem NMMU-a.
Na čiji je poticaj došlo do suradnje NMMU i Grada Zadra?
- Do suradnje je došlo na moj prijedlog budući da sam kao član Hrvatskog muzejskog vijeća bio upoznat sa situacijom u kojoj su se našli Narodni muzej i uprava Grada Zadra, a kao ravnatelj NMMU radio sam na rješenju izmještaja muzejske zbirke zbog post-potresne konsolidacije statike našeg sjedišta koju provodi HAZU. Shvatio sam da je za umjetnine i za hrvatsku javnost daleko bolje da se zbirka NMMU može vidjeti u Zadru, nego da je na neodređeno vrijeme pohranjena u čuvaonici koja se priprema za pohranu svih zbirki nacionalnih institucija čija se sjedišta saniraju.
Koliko je na vašu odluku utjecao nedavni konflikt s HAZU-om oko umjetnina i nekretnina u posjedu NMMU, a koliko posljedice potresa u Zagrebu?
- Nimalo. Prostori kojima upravlja NMMU u potpunosti su uređeni nakon potresa i izložbe se redovito održavaju čim su to dopustili epidemiološki propisi. I čuvaonice smo vratili u stanje prije potresa i sve to sa malim budžetom kojeg je osiguralo Ministarstvo. Naše sjedište, Vranyczanyeva palača, ima zelenu naljepnicu što nam omogućuje da radimo. Zgrada je zahvaljujući rekonstrukciji prostora kojima upravlja Muzej, a koju je na prijelazu milenija platilo Ministarstvo, bez većih problema izdržala potres od 5,5 stupnjeva, kao i onaj kasniji petrinjski potres. Planirana konsolidacija koju provodi HAZU i koja će praktično razoriti i uređene dijelove zgrade, ima cilj osigurati je za potres do jačine 3,5 stupnjeva. Što i zašto HAZU radi uvijek je dubiozno. I dalje se s njima borimo da se zgrada uređuje u fazama, što bi trebalo omogućiti kontinuitet izlagačkog rada sada jedinog djelatnog muzeja u samom središtu Zagreba. Jasno mi je da HAZU s javnim sredstvima želi urediti dijelove zgrade koje drži zapuštenim od 1947., ali zašto i s kojim ciljem, a bez potrebe, želi zatvoriti NMMU nije mi jasno.
Kako je suradnja zamišljena, odnosno koje će biti vaše obveze? Imate li u tome podršku ministrice kulture?
- Prijedlog sam istog dana iznio i ministrici i pročelnici Odjela za kulturu i sport Grada Zadra. Primljen je s oduševljenjem. Dakle, NMMU će zbirku predstaviti u novoobnovljenim palačama postavom kojeg će osmisliti kustoski tim NMMU. To je naša obveza. Grad Zadar će snositi troškove. U principu riječ je o posudbi umjetnina po uvriježenim principima međuinstitucionalne suradnje, samo na kvantitativno višoj razini.
Hoće li i Providurova i Kneževa palača dobiti "stalni postav" iz fundusa NMMU?
- Palače će primiti postav umjetnina iz zbirke NMMU koja obuhvaća sve što se na hrvatskom tlu u području likovnosti stvaralo od sredine 19. stoljeća do danas. Hoće li postav biti kronološki ili fenomenološki, još ćemo razraditi, ali moja intencija je da umjetnine cirkuliraju između Zadra i Zagreba. To je cilj čije praktične zahtjeve još moramo detaljno usuglasiti. Predviđamo da će umjetnine NMMU u Zadru biti predstavljene onoliko dugo koliko je potrebno za definiranje postava zbirke Muzeja grada Zadra. Zbirka NMMU obuhvaća 12.000 umjetnina i mi u svakom trenutku, a volio bih da to i bude slučaj, možemo imati vrhunski postav i u Zadru i u Zagrebu.
Koliko će suradnja trajati i što će uključivati? Koliko će izložbi biti godišnje, hoće li biti tematskih izložbi...?
- NMMU je otvoren za sve vidove suradnji, od zajedničkih produkcija do prijenosa izložbi, a pogotovo kad je riječ o financijski zahtjevnim projektima kao što su gostovanja međunarodnih umjetničkih zvijezda. Recimo da će se suradnja razvijati korak po korak.
Predviđa li suradnja mogućnost izlaganja, primjerice, radova hrvatskog predstavnika na bijenalu u Veneciji ili neke druge međunarodne izložbe?
- U Zadru su se uređenjem Dvije palače stekli uvjeti čije su granice jedino imaginacija, želja i programski budžet.
Kakvu reakciju Zagreba, odnosno kulturne javnosti očekujete na činjenicu da se dio zbirke NMMU privremeno seli u drugu sredinu?
- Od kulturne javnosti očekujem podršku. Od nekulturne se može bilo što očekivati. Bit će to dobar lakmus papir.
Ovakav oblik međuinstitucionalne suradnje mnogi smatraju dobrodošlom decentralizacijom nacionalnih ustanova. Može li takvo 'prelijevanje sadržaja iz metropole u provinciju' postati praksa za uspostavu nove izložbene suradnje u cijeloj Hrvatskoj, pod uvjetom da, kao u Zadru, za to postoje primjereni uvjeti?
- Naravno da je tako. Nadam se da ćemo ovim činom barem naznačiti neke nove smjernice upravljanja kulturnom baštinom koja je zatvorena u muzejskim čuvaonicama. Uobičajeno je da muzeji svuda u svijetu predstavljaju samo 10 posto zbirke i to upravo zahvaljujući konceptu stalnog postava najreprezentativnijih umjetnina, takozvanih remek-djela. Ukoliko želite publici nametnuti što po vašem mišljenju treba znati, to je pravi i najjednostavniji put. Ali, ako želite publiku otvoriti prema stvaranju vlastitih zaključaka i ako želite da muzej postane okruženje za razvoj kognitivnih sposobnosti, izazovi su daleko složeniji. U natječajnom programu Grada Splita za prijestolnicu kulture uvrstili smo program po konceptu kolege Joška Belamarića da se djela iz čuvaonica muzeja izlože u muzejima širom Splitsko-dalmatinske županije. Nije to tako nova ideja, samo na njoj treba raditi. Sad su dogodile okolnosti koje omogućuju da iz dvije loše situacije napravimo jednu dobru.
Jeste li obišli novouređene prostore Providurove i Kneževe palače? Kako procjenjujete njihov potencijali u kontekstu lokalnih i nacionalnih kulturnih događanja? Što vama, kao rođenom Zadraninu i iskusnom menadžeru u kulturi, znače takvi javni sadržaji?
- Već sam rekao da su uvjeti koje palače pružaju takvi da jedinu granicu predstavljamo mi sami. Zadar je jako dugo vremena u odnosu na druge hrvatske gradove zaostajao u razvoju kulturnih institucija, pogotovo onih koje se na bilo koji način dotiču suvremene vizualne umjetnosti. Ovo nije iskorak, već kvalitativan skok naprijed na kojem čestitam. Ne treba imati iluzija, kultura, pogotovo ona vrhunska, ima visoku cijenu, ali je to najkraći put do promjene percepcije koju neka sredina ima sama o sebi. To je najvažnije. Nije kultura za bogate kako se kod nas zna govoriti, već su duhovno i materijalno bogati oni koji ulažu u kulturu.
Je li moguća vaša suradnja s Dvije palače i nakon što vam završi mandat ravnatelja u NMMU?
- Naravno da je moguća.
