Autor Drago Marić: „Sedam desetljeća fotografije je dokumentirana povijest Zadra!“

- Predložio je da napiše knjigu o meni. Ma daj, Drago, što ti pada na pamet, rekao sam, kakva knjiga o meni, ja sam običan građanin, da sam političar još bih te i razumio… - priča nam Vjekoslav Surać, kojega i u obitelji zovu „Foto Vjeko“, kako je nastajala knjiga o njegovom životu, koja je upravo izašla iz tiska. Autor Drago Marić podvlači da on nije autor, već obojica, kako i stoji na koricama knjige.

- Nalazili smo se na kavama, Vjeko je pričao, ja sam bilježio… Ideja o knjizi potekla je iz činjenice da je Vjeko najtrajniji i najdugovječniji fotograf u Zadru, a kako u knjizi ima 210 fotografija, to je svojevrsna povijest grada. Spojiti priču 88-godišnjeg Vjeke Suraća, koji je fotografsku radnju kod mosta otvorio 1951.godine, sa mnoštvom fotografija u jednoj publikaciji, zaista znači dokumentirati povijest Zadra kroz sedam desetljeća – kazao je Drago Marić, podvlačeći da je Vjeko čovjek velikoga srca, „inače ne bi o njemu pisao“.

Na više od 140 stranica Vjekoslav Surać ispričao je svoj život, neraskidivo isprepleten sa rodnim selom (Murvica Donja), početkom fotografskog nauka u Zadru, zadarskim prijelomnim događajima, mnoštvom ljudi koji su bili dio njegovog života… Brojne fotografije svjedočanstva su o životu Zadra, dolasku državnika, ratnim vremenima, lovu, ribarenju, druženju sa glumcima, pjevačima, „običnim“ Zadranima, kultnim ćakulama ispred „Atrija“, a od 26 poglavlja Vjeko ih je pet posvetio svojoj obitelji, teškom rastanku sa majkom, proslavi zlatnog i dijamantnog pira sa svojom suprugom Ankicom, koja je preminula u lipnju ove godine, pet godina nakon dijamantne bračne obljetnice.

- Šalili smo se da ćemo imati željeznu obljetnicu kad već drugih naziva više nema. I trebali smo je imati, u listopadu. Bez nje sebe teško prepoznajem. Zajedno smo proveli 65 godina – kaže nam Vjeko Surać koji ima petero praunučadi.

Drago Marić je naglasio da sve fotografije objavljene u knjizi dolaze iz ateljea „Foto Vjeko“. Knjiga, koja je doživjela neke preinake od prvog Draginog koncepta, je izašla u nakladi „Denona“ u 500 primjeraka, grafički ju je pripremio Nebojša Gunjević, a korekturu je napravila Davorka Mezić koja je napisala i pogovor znakovitog naslova – „Gospoda starog kova“. Predstavljanje knjige bit će 4.rujna u 18,30 sati u dvorištu palače Cedulin.
 

„JAKO SAM TUŽAN ŠTO JOSO ŠPRALJA NIJE DOČEKAO KNJIGU“

Na brojnim fotografijama ovjekovječeni su Vjeko i Joso Špralja, fotograf i umjetnik kojemu je u knjizi posvećeno poglavlje i sa kojim je Vjeko vremenski najduže prijateljevao, od 1945.godine.
- Ne mogu zamisliti da Joso nije dočekao ovu knjigu. Moja Ankica umrla je prije dva mjeseca i znao sam pomisliti: Eto, barem će Joso dočekati knjigu… Nije, nema ni dva tjedna da je preminuo… - sa tugom nam govori Vjeko Surać.

„HODAO SAM TRI GODINE U GUMENIM TRIKA-TRAKAMA“

Listajući knjigu, primjećujemo da je Vjeko u mladim danima bio lijep, zgodan momak.
- Ja zgodan? Nikad o sebi nisam tako mislio, niti se tako osjećao, baš nikad – kaže Vjeko.
Kako niste? Nemojte sada biti lažno skromni…
- Nisam, evo, objasnit ću vam… Iako je moja majka uvijek govorila da siromaštvo nije grijeh, ja sam se ipak zbog siromaštva osjećao jadan i ružan. Imao sam 16 godina i kod Ratka Novaka, u radnji na Kalelargi, počeo sam 1945. izučavati fotografski zanat. Ali iz Murvice sam u grad došao u trika-trakama, onoj groznoj seljačkoj obući od gume. Tri godine sam u njima hodao po gradu! A Novak bi mi rekao: Mali, očisti izlog! Tako sam često prao staklo stojeći na Kalelargi, cure su me gledale, a ja sam propadao u zemlju zbog gumenih trika-traka na nogama… I kalce vunene ispod njih… I to je tako trajalo i valjda ostalo zauvijek, taj osjećaj da nisam zgodan, haha – od gušta je prepričavao Vjeko svoje prve zadarske dane.