Antonio Milanović, 29-godišnji Zadranin koji od rođenja boluje od cerebralne paralize, zbog čega ima status stopostotnog invalida, prošlog je tjedna dobio telefonski poziv iz zadarskog Centra za socijalnu skrb kojim su ga obavijestili da više neće dobivati invalidninu zbog toga što je – zaposlen!
Antonio od srpnja radi u Gradskoj knjižnici Zadar, a o njegovoj birokratskoj bitci za prava invalidnih osoba Slobodna Dalmacija je već pisala, i to nakon što je izgubio pravo na osobnu invalidninu u iznosu od 1250 kuna zbog Zakona o socijalnoj skrbi iz 2013. godine, u kojem piše da osoba s invaliditetom prestaje biti invalid onog trenutka kad se zaposli.
– Iz Centra za socijalnu skrb nazvali su me 7. studenog te su me usmeno obavijestili da sam izgubio pravo na invalidninu. Iako sam već tri mjeseca uz plaću dobivao i invalidninu, od studenog je više neću primati – govori nam Antonio, kojemu je postojanje tjelesnog invaliditeta utvrdila Invalidska komisija.
Iako je ministrica demografije Nada Murganić sredinom rujna najavila izmjenu spornog članka zakona, sve zaposlene osobe s invaliditetom na to će morati pričekati do veljače 2018. godine.
– S obzirom na to da Antonijeva plaća prelazi puni iznos osobne invalidnine, 1250 kuna mjesečno, predmetno pravo se ukida. Moramo postupati po Zakonu o socijalnoj skrbi koji je na snazi, iako bi prema najavljenim izmjenama i dopunama zakona trebalo biti određeno da se plaća više neće uračunavati u prihod korisnika. No, valja pričekati postupak izglasavanja u Saboru, zatim i stupanja na snagu – rekao nam je Goran Knezović, pravnik Odjela za odrasle osobe Centra za socijalnu skrb u Zadru, koji je konkretno i zadužen za Milanovićev slučaj, dodajući kako je riječ o zakonom određenom cenzusu koji vrijedi za sve osobe koje se nalaze u istoj situaciji te da Antonio, nažalost, nije iznimka.
Zanimalo nas je i kako to da je Antonio posljednja tri mjeseca, usprkos tome što je zaposlen, primao invalidninu.
– To je zbog toga što se u postupku preispitivanja stečenog prava u obzir uzimaju prosječna primanja ostvarena u protekla tri mjeseca. Budući da je Antonio započeo s radom u srpnju, a ostvarena plaća u srpnju, kolovozu i rujnu prelazi puni iznos osobne invalidnine, doneseno je rješenje o prestanku prava – dodao je Knezović.
Za lakše razumijevanje zakonskih propisa, Knezović se poslužio primjerom u kojem mjesečni dohodak ne prelazi puni iznos osobne invalidnine.
– Kada bi zaposlena osoba koja ostvaruje pravo na osobnu invalidninu ostvarivala plaću od, primjerice, 1000 kuna mjesečno, zadržala bi pravo na osobnu invalidninu, ali u smanjenom opsegu, točnije u iznosu od 250 kuna mjesečno – objasnio je Knezović.
Antonio je ipak odlučio da neće čekati zakonske izmjene da bi ostvario svoja prava te će uskoro podnijeti žalbu Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.
– Nastavljam dalje sa svojom borbom. Čekam da mi na kućnu adresu dođe pismeno rješenje o gubitku invalidnine, a nakon toga ću podnijeti žalbu pa ćemo vidjeti hoće li se išta ubrzati. Kako god bilo, od ovoga neću odustati – kaže Antonio Milanović.
