Iako se zadnjih dana stvarno ne može govoriti o zatišju u Ukrajini, a borbe su bilježene uzduž ukupne bojišnice, ipak treba spomenuti kako se stanje nije mnogo mijenjalo na sjeveru Donbasa.
Ondje su nastavljene borbe na prilazima Sinkivke (oko 6 km sjeveroistočno od Kupjanska), baš kao i na oko 18 km jugoistočno od Kupjanska. To je područje nedavnog ruskog prodora – koji je nakon osvajanja sela Krohmalne krajem siječnja, u subotu 3. veljače nastavio objavom i o osvajanju Tabaivke, minijaturnog naselja na zapad od ceste P-07 oko koje se ratuje. Pomak agresora se tu već neko vrijeme naziralo, a on nije bio velik – te se sada pojačano ratuje na nizu zaselaka oko Tabaivke i ceste koja ide sjeverno prema ukrajinskom uporištu Kotljarivka, te sjeverozapadno prema pruzi te zaseoku Stepova Novoselivka sjeverno od pruge, piše vojni analitičar Igor Tabak za Jutarnji list.
Ovaj dio bojišta je u subotu 3. veljače posjetio zapovjednik ukrajinskih Kopnenih snaga, general Oleksandr Sirski, a izgleda da su pridodana i pojačanja. Za razliku od svega toga, oko 60 km južnije kod okupiranog grada Kremina, usprkos žestokim borbama, nije bilo bitnijih pomaka bojišnice na prilazima ukrajinskoj liniji Nevske-Terni-Jampolivka-Torske. Dapače, usprkos manjim kolebanjima bojišnice zapadno od Kremine, ondje se bilježilo i ukrajinske napade u području Serebrjanskih šuma. Uglavnom, na čitavom ovom potezu može se govoriti o intenziviranom korištenju bespilotnih letjelica i topništva (trećinu više granatiranja nego krajem 2023. godine, do 800 granata dnevno po pojedinim odsjecima bojišta), uz pojačano korištenje i oklopne tehnike.
Južno od rijeke Siverski Donjec nastavio se niz ruskih pritisaka na ukrajinske linije (Belogorivka, Verhnokamjanske) – ali ni ondje nije bilo pomaka, čak ni u okolici nedavno osvojenog zaseoka Vesele. Iako su Ukrajinci izgubili tih nekoliko kuća, oni su zadržali položaje na sjevernijim visovima s kojih ipak kontroliraju prostor i prilaze u selo izgubljeno oko 18. siječnja ove godine. Usprkos žestokim borbama i zapadno od Bahmuta – gdje agresori nastoje osvojiti selo Bogdanivku te onda produžiti prema Časiv Jaru, koji je često pod napadima, a još udomljava oko 800 civila (predratna populacija oko 12.000 ljudi). Ipak, zadnjih se dana ni tamo nisu bilježile bitnije promjene bojišnice, baš kao ni jugozapadno od osvojenog grada Bahmuta (Ivanivka) te južno (Klišćivka, gdje ukrajinski izvori posebno ističu određeno lelujanje fronte).
Ipak, glavna borbena zona čitave bojišnice opet je bila oko ukrajinskog uporišta Avdiivka, koje se postupno nalazi pod sve intenzivnijim pritiskom agresora. Dok su zadnjih dana bile obnovljene borbe sjeverozapadno od grada (od tamošnje koksare, pa uz prugu do ukrajinskih uporišta Novobahmutivka i Novokalinove), a bilježilo se i ustrajan pritisak agresora južno od grada (potez obrambenih položaja Severne-Tonenke, i onda Pervomajske-Nevelske) – ipak je glavnina borbenih događanja bila koncentrirana prema samom gradskom prostoru Avdiivke.
Kao prvo, nakon osvajanja naselja vikendica sjeverozapadno od jezera na sjevernim rubovima grada – ondje su agresori krenuli širiti prostor pod svojom kontrolom. Konkretno, ne bi li izbjegli okruženje, branitelji su se izgleda povukli s preostalih otvorenih prostora sjeverno od spomenutog jezera – čije obale sada neposredno zatvaraju prilaz neprijatelju u naselja na sjeveru grada, javlja Jutarnji list.
Pri tome, izgleda da se danas posebno žestoke borbe vode zapadno od spomenutog jezera, gdje ruske snage iz već spomenutih nedavno osvojenih naselja nastoje napredovati kroz urbani prostor obiteljskih kuća dalje prema zapadu ne bi li upadom u industrijsku zonu s juga odsjekli veliku ukrajinsku utvrdu u kompleksu koksare od ostatka Avdiivke na jugoistok. Osim toga, nastavile su se i žestoke borbe na krajnjem jugoistoku čitavog grada, u dijelu zvanom „stara Avdiivka“, gdje se prije desetak dana uspjelo upasti iza braniteljskih linija korištenjem prigodno raščišćenih odvodnih cjevovoda. Dok neki izvori spominju nastavak tamošnjih ruskih borbenih djelovanja, dio Ukrajini sklonih izvora navodi kako je taj prodor obuzdan, a prostor nanovo oslobođen (uključujući i šumski motel „Carska ohota“).
Kako bilo da bilo, u gradu je ostalo još oko 950 civila, granatiranja i bombardiranja su učestala, a protivnik zadnjih desetak dana pojačano koristi i oklopnu tehniku – koju se natovarenim sredstvima elektroničkog ratovanja nastoji praktično štititi od ukrajinskih bespilotnih letjelica. Slično je žestoko bilo i neposredno jugozapadno od Avdiivke, na ukrajinskoj obrambenoj liniji Krasnogorivka-Georgiivka-Pobeda-Novomihailivka jugozapadno od okupiranog Donjecka. Ondje se bilježi nastavak ruskog pritiska prema Novomihailivki, no za sada bez vidljivih rezultata.
Za razliku od svega toga, jug Ukrajine je posljednjih dana primjetno mirniji. Iako se borbe bilježe na potezu od Vugledara do Velike Novosilke (posebno južno od Zolote Nive), a onda i jugozapadno od Velike Novosilke (oko ukrajinskog uporišta Staromajorske i ruskog uporišta Prijutne) – sve je to u bitno manjem opsegu nego kod Avdiivke. Još je mirnije bilo južno od Orihiva, gdje se bilježilo tek povremene okršaje na prilazima okupiranom selu Novopokrovka, oko okupiranog sela Verbove i kod ukrajinskog uporišta Robotine (koje je u nedjelju 4. veljače pohodio i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski). Slično je bilo i dalje na zapad – gdje se bilježilo povremene ruske napade na sjever od sela Nesterjanka prema Orihivu, te od sela Konovalova na sjever prema ukrajinskom uporištu Šćerbaki. Ipak, sve to nije dovelo do promjena bojišnice u Zaporižju, baš kao što učestali ruski napadi nisu suzbili ni ukrajinske mostobrane na donjem toku Dnjepra. Dapače, prije samo koji dan čulo se o manjem širenju ukrajinske zone oko sela Krinki na okupiranoj istočnoj obali Dnjepra, gdje Rusi svim snagama već duže nastoje iskorijeniti branitelje kojima su u uništenom selu preostali tek pojedini podrumi za sklanjanje od učestalih granatiranja i teških zračnih napada.
Nakon dvadesetak ukrajinskih bespilotnih letjelica uočenih nad ruskom pograničnom regijom Belgorod u petak 2. veljače, subota 3. veljače opet je započela ruskim lansiranjem 14 kamikaza-dronova s juga (Primorsko-Ahtarsk i rt Čauda na Krimu), te dvije vođene rakete Kh-59 iz Belgoroda. Napad dronova je opet bio usmjeren na energetsku infrastrukturu Dnjepropetrovske oblasti (posebno oko Krivog Riha, gdje je bilo šteta i požara), a njih 9 bilo je srušeno u dolasku. Zauzvrat, istog se jutra moglo čuti i o ranojutarnjem napadu ukrajinskih bespilotnih letjelica na rafineriju „Lukoil-Volgogradneftepererabotka“ u Volgogradu, okrug Krasnoarmejski. Iako se u prvo vrijeme iz ruskih izvora spominjalo obaranje ukrajinske letjelice raketom protuzračne obrane, kasnije se ipak navodilo požar izazvan pogotkom letjelice u rafineriju, te zaustavljanje čitavog kompleksa radi popravaka.
Riječ je tu o šestom ukrajinskom napadu na rusku petrokemijsku infrastrukturu tijekom zadnjih tjedana – koji pokazuju kako su ti ciljevi s jedne strane za vlasti u Moskvi bitni i vrijedni, a s druge strane osjetljivi i zapravo loše branjeni. Uz to, te se subote bilježilo još i ukrajinske letjelice iznad Belgoroda (4 komada), Brijanska (2 komada), Voronježa i Rostova (po jedan primjerak), a stambeno područje ukrajinskog grada Kupjanska pogodile su dvije ruske teške zrakoplovne bombe FAB-500. Napomenimo još da se tijekom ponedjeljka 5. veljače bilježilo i rušenje ukrajinskih bespilotnih letjelica iznad Belgoroda (jedna) i Brijanska (5 komada), a s Crnog mora je prema Mikolajevskoj oblasti bila lansirana i vođena raketa Kh-59, koju je uspješno zaustavila ukrajinska protuzračna obrana, piše Igor Tabak za Jutarnji list.
No tijekom popodneva 3. veljače pažnju s ruske strane okupirao je ukrajinski napad na Lisičansk – gdje se gađalo i pogodilo lokalni „Restoran Adriatik“ u kojem su se u to vrijeme gostili lokalni moćnici iz okupacijske vlasti – dok su se tamošnje vlasti koncentrirale na spominjanje „pekare u Lisičansku“ kao cilja. Precizni napad vjerojatno je bio izveden sustavom HIMARS, a na prvotne vijesti o 8 ozlijeđenih satima se dodavalo žrtve kako je trajalo spašavanje iz ruševina (preko 28 mrtvih do kasne večeri).
Iako se iz Moskve pozivalo na međunarodnu osudu ukrajinskog „terorističkog“ napada na „pekarnicu-caffe“, pa čak i preko UN i Crvenog križa – ubrzo je postalo jasno kako meta uopće nije bila nikakva pekara, a spominjani civili su zapravo obuhvatili ministra za hitne situacije okupirane Luganske oblasti Alekseja Poteleščenka (traženog ratnog zločinca) te barem još dva viđenija lokalna okupacijska političara iz Luganska. Ujedno, pogodak dvije ruske rakete sustava S-300 u trokatni hotel u Zoločivu (Harkivska oblast) tijekom ranih jutarnjih sati utorka 6. veljače (s nekoliko mrtvih i ranjenih stvarnih civila u ruševinama) ruske vlasti nije niti izbliza potaknuo na usporedive proteste ili međunarodna negodovanja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....