Birališta su zatvorena, a Donald Trump je stigao na korak do drugog mandata na čelu SAD-a. Toliko je blizu da ga je Fox News već proglasio pobjednikom predsjedničkih izbora.
Iako se ne zna što se točno može očekivati od njega, jedna se stvar neće promijeniti - Sjedinjene Države još nikad od završetka Vijetnamskog rata nisu bile ovako polarizirane i podijeljene. Nisu podijeljene samo jasnim stranačkim razdjelnicama, nego ih razdiru i unutarstranačke podjele o pitanjima ekonomske politike, migracija, pa sve do kulturalnih ratova. Previranja na američkoj političkoj sceni podsjećaju na kasne 1960-e i rane 1970-e.
Nešto je ipak drukčije. Amerika se globalno suočava s urušavanjem svoje moći u odnosu na Kinu i, ne toliko globalnog juga koliko koalicije apsolutističkih zemalja koju čine Rusija, Kina, Iran i Sjeverna Koreja. Oni i ne taje da stvaraju novi svjetski poredak, dok se Amerika još oporavlja od posljedica strateške blamaže u Afganistanu i neuspješnog dvodesetljetnog rata protiv terorizma. U političkom smislu im se oteo i Izrael, koji ih "ne zarezuje" u svojim operacijama u Gazi i Libanonu. Rusija pobjeđuje u Ukrajini jer je Zapadu ponestalo "sape" (streljiva) i odlučnosti da spriječi brutalni osvajački pohod, neviđen još od Hitlerova ulaza u Čehoslovačku. Ništa od toga ovi izbori neće promijeniti.
Naime, Zakon o autorizaciji nacionalne obrane (NDAA) odredio je obrambenu potrošnju SAD-a na oko 3,1 posto BDP-a i nominalnu veličinu Združenih snaga na 1,3 milijuna pripadnika. Za usporedbu, tijekom Hladnog rata vojska SAD-a nikada nije pala ispod 5 posto BDP-a za obrambenu potrošnju i 2 milijuna pripadnika Oružanih snaga. One su danas dimenzionirane za jedno glavno i jedno sporedno ratište, a realno se suočavaju s Rusijom u Europi, Kinom u Indo-pacifiku, te sporedno još sa Sjevernom Korejom i Iranom. Donald Tusk je u pravu, "vrijeme geopolitičkog outsourceinga je prošlo", pa će europske članice morati odrasti i svoju obranu preuzeti same.
Američki izbori oduvijek su se bavili isključivo unutarnjim pitanjima, osim ako je SAD izravno napadnut. Stoga su ključna izborna pitanja ujedno i zadaci s kojima se predsjednica ili predsjednik moraju odmah suočiti.
Ekonomija i proizvodnja
Birači, njih 44 posto, vjeruje da se SAD nalazi pred "potpunim ekonomskim kolapsom", proizlazi iz ankete YouGov-a, provedene u listopadu. Margina statističke pogreške je 3,8 posto, pa je zadatak jasan – zaustaviti inflaciju i rast cijena, porezno rasteretiti građane (Trump ni rasteretio bogate, a Harris je htjela srednju klasu), pomoći malom i srednjem gospodarstvu i visoku tehnologiju zadržati u Americi. Razmotriti veće carine kao oblik zaštite tržišta.
Imigracija
Oba su kandidata bila svjesna da je potrebna sveobuhvatna reforma imigracijske politike. Razlika je samo u metodama, u tome hoće li se provesti "najveća operacija deportacije u američkoj povijesti" ili će se pribjeći manje fašističkim metodama. No, Amerika je nastala i počiva na imigrantima i njihovoj jeftinoj radnoj snazi.
Stambena politika
Americi nedostaje milijun kuća ili stanova po povoljnim cijenama. Kamala Harris kaže da nedostaje 3 milijuna domova. Kažnjavala bi tvrtke koje gomilaju nekretnine i dižu cijene, traži subvencije, dok Trump želi smanjiti hipoteke, aktivirati državno zemljište i, naravno, ukloniti migrante koji zauzimaju stambeni prostor.
Zdravstvena reforma
Projekt Medicare traži prilagodbu, manju cijenu lijekova, niže premije na zdravstveno osiguranje, o čemu su suglasna oba kandidata, bolju pristupačnost zdravstvenim uslugama.
Sigurnost i pravosuđe
Ružno bi zvučalo da je Amerika zemlja ubojica, no stopa ubojstava i poplava droge na ulicama je zabrinjavajuća. Jedni krive imigrante. Većinu zatvorenika doista čine Afroamerikanci i Latinoamerikanci, ali bi bilo pogrešno problem svesti na rasu i društveni status, dok svaki redikul može ući u trgovinu i kupiti oružje kakvo bi poželio imati hrvatski vojnik. I mandat sucima Vrhovnog suda bilo bi korisno vremenski ograničiti.
Radnička prava
Mnogi u SAD-u žive od napojnice, a ne od plaće, poglavito u ugostiteljskom sektoru. Obje stranke složne su da porez na napojnice treba smanjiti, ako ne i ukinuti, no to je tek početak. Tvrtke se previše miješaju u rad sindikata, kod poslova s visokim napojnicama isplaćuju se abnormalno niske plaće.
Zaštita okoliša
"Zaraćene strane", republikanci i demokrati ovdje su dijametralno suprotnih stajališta, ali uragan Milton samo je najava sve učestalijih vremenskih ekstrema koji će utjecati naročito na američki jug. Možda prelazak na struju iz nuklearki nije pogrešno rješenje, ali napuštanje svih ekoloških inicijativa potpuno je suludo. Ako želi biti, ostati visokoindustrijalizirana zemlja, SAD će nešto morati poduzeti ili prihvatiti žrtve katastrofalnih klimatskih promjena.