U zauzimanju Bahmuta poginula su dvojica Srba, i to 28-godišnji Uroš Prvulović iz Kruševca kao pripadnik Wagnera i njegov vršnjak, 28-godišnji Emrah Zornić iz Novog Pazara kao pripadnik Volkija (Vukova).
O Prvulovićevoj je smrti u medijskom prostoru Balkana prva izvijestila naša novinska kuća, a tu su vijest prepisali svi na prostoru bivše Jugoslavije, dok se ne možemo pohvaliti da smo prvi objavili informaciju o Zorniću.
Međutim, baš oko Zornićeve smrti vladale su velike zavrzlame pa su neki mediji, pretežito bosanski, napisali da je on poginuo na strani ukrajinske vojske, a ta je vijest, naravno, bila potpuno netočna.
Pokop u Tambovu
Prava je istina da je Emrah Zornić poginuo sredinom travnja, i to nakon samo tri dana obuke kao član evakuacijske grupe. O njegovoj smrti srpski dragovoljac kodnog naziva Čiča govori da su ga on i još šestorica Srba vidjeli deset minuta prije njegove pogibije i da znaju točno mjesto stradavanja.
No pravu su frku napravili srpski dobrovoljci u ruskoj vojsci kad su doznali da je Zornićeva obitelj o toj smrti obaviještena dva mjeseca poslije njegova pokopa u Tambovu.
Tako Živorad Radojičić, koji je skinuo rusku dobrovoljačku uniformu, kaže da je Zornićeva obitelj doznala za Emrahovu smrt dva mjeseca poslije, kad su iz pokojnikove postrojbe zvali njegovu obitelj da im izdiktira broj žiroračuna na koji će ruska država isplatiti odštetu za smrt njihova sina.
– Zvao je moj prijatelj, koji je bio šokiran kad je čuo vrištanje Emrahove majke, koja nije ni znala da joj je sin poginuo. Ja i moja supruga Ruskinja vozili smo 800 kilometara od mjesta gdje živim do Tambova, gdje je naš brat Emrah sahranjen, jer sam to obećao Emrahovu ocu, kojeg sam i ja nazvao nakon jauka njegove supruge.
Na groblju smo snimili nekoliko fotografija i kratki video te smo sve to poslali Emrahovu ocu, kojemu sada organiziramo put da dođe u Rusiju i posjeti grobno mjesto svoga sina, a nalazimo načina i za transport tijela u Novi Pazar – kazao je Radojičić.
Desničarski novinar Miodrag Zarković iznosi još jedan detalj o Zornićevu sprovodu.
’Jesi li normalan?’
– Dejan Berić Deki, major vojske DNR-a, bio je od ruske komande zadužen da kontaktira s našim ranjenicima i obilazi ih, te da kontaktira s obiteljima naših suboraca ako im se nešto dogodi ili ako poginu. Berić je 21. svibnja objavio video u kojem govori da je poginuo jedan srpski dobrovoljac, musliman po vjeroispovijesti, i da su na sprovodu u Rusiji bili njegovi roditelji, koji izričito nisu htjeli da se zbog sigurnosnih razloga tijelo njihova sina prebaci u Srbiju.
Prava je istina da je Berić to objavio na svojem Telegram videokanalu, a uopće nije o tome obavijestio Zornićeve roditelje, koji ne da nisu bili u Rusiji na sprovodu, nego više od dva mjeseca nakon pogibije nisu ni znali da je njihov sin poginuo, pa samim tim ni njegovo grobno mjesto.
Kad sam vidio da je Berić Emraha Zornića, po vjeroispovijesti muslimana, sahranio po pravoslavnim vjerskim običajima, s križem na grobu i ćiriličnim natpisom na križu, nisam mogao vjerovati da je to mogao učiniti.
Pa to se nikome ne smije učiniti, a kamoli svome suborcu i bratu po oružju. Zamislite da ga se sahrani po običajima koje niti je gajio niti je odgajan u pravoslavnoj vjeri.
Nazvao sam tada Berića i pitao ga je li on normalan, a on je lakonski odgovorio da jednostavno nije mogao pronaći hodžu niti je imao vremena da organizira dženazu, nego da je to napravio silom prilika. Ej, ruska je vojska puna muslimana, ruska država ima svoje muslimanske pokrajine, a Berić dobrovoljce i javnost laže da nije mogao Emrahu organizirati sprovod po muslimanskim običajima.
Napravio je svetogrđe i to je jedna od najvećih zamjerki Beriću, koji je doveo dosta srpskih dobrovoljaca u rusku vojsku, da bi ih na kraju sve prevario i ostavio bez obećanih dokumenata, bez adrese stanovanja, ruskog državljanstva, bankovnog računa i da ne nabrajam.
Onim Srbima koji se sada bore na ukrajinskom ratištu prijeti deportacija u Srbiju jer nemaju nijedan papir osim vojnog žetona, a obećano im je nakon ugovora od šest mjeseci da će dobiti državljanstvo – ogorčen je Zarković, koji tako vraća otrovne strelice Beriću jer ga je nazvao suradnikom srpske BIA-e i prijavio ga ruskom FSB-u.
Zaštitar i vojnik
Emrah Zornić došao je na ukrajinsko ratište nakon tromjesečnog rada u Njemačkoj, nekada je bio zaštitar, ali i pripadnik Vojske Srbije, a što ga je odvelo na ratište, nikada nitko od njegovih suboraca nije otkrio. Obitelj šuti, a suborci ga i ne poznaju jer je bio samo tri dana na fronti kod Bahmuta prije nego što je poginuo.
Video u kojem Berić govori o poginulom muslimanu u bitci za Bahmut i o svojoj samarićanskoj ulozi i zasluzi za dolazak Zornićevih roditelja u Rusiju i prisustvovanja sprovodu u međuvremenu je uklonjen s njegova Telegram kanala, pa svi koji ratuju u Rusiji smatraju da je tim potezom Berić uklonio samo jednu svoju notornu laž, jednu od stotine izrečenih, a nikada ostvarenih. U bitci tko je izdao Srbe u Rusiji, eto, služe se i smrću jednog mladog muslimana.
