stdClass Object
(
[id] => 1250600
[title] => Naš reporter je prošao cijelu Andaluziju, a grad nazvan po šipku ga je fascinirao: ‘Tu Romi i boemi žive u špiljama, a janjeći testisi i bikov rep su za prste polizat‘
[alias] => nas-reporter-je-prosao-cijelu-andaluziju-a-grad-nazvan-po-sipku-ga-je-fascinirao-tu-romi-i-boemi-zive-u-spiljama-a-janjeci-testisi-i-bikov-rep-su-za-prste-polizat
[catid] => 241
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Više nije potreban španjolski karavan, o kojem u istoimenoj pjesmi sanja Jim Morrison, da vas odvede na "andaluzijska polja puna žita"; barem ne nama u Hrvatskoj. Naime, za razliku od 60-ih, kada su Doorsi žarili i palili, danas su jedina vrata kroz koja trebate proći kako bi ugovorili bilo kakav tip transporta, ona internetska. Tamo, na stranici najpoznatije niskobudžetne aviokompanije, Ryainaira, postoji cjelogodišnja opcija povezanosti između Zagreba i Malage, i to dvaput tjedno.
Zbog toga, fantazija "kralja guštera", Hrvatima nikad nije bila ostvarivija; pogotovo ako imaju neodoljivu želju guštati u vrelom suncu Andaluzije - i u studenome!
---
---
Malaga, šesti najveći grad u Španjolskoj, nas je tada dočekao na, za nas Dalmatince, ugodnih 25-30 stupnjeva. Iako smo bili svjesni da će biti tako, nismo ponijeli kupaće ni šugaman, jer smo računali da nam takve aktivnosti na ovom izletu neće biti naročito primamljive. I nismo se prevarili! Malagueta, lokalna plaža koja se prostire nekoliko kilometara, je prototip kupališta na južnoj strani Iberijskog poluotoka; pješčana, bez hlada i neprivlačne pučine.
Ne može stat u istu rečenicu s Firama - ma ni u isti pasus!
---
Marin Prvan
---
Radije smo se držali centra, koji je, iako - standardno mediteranski - zabrazdio u turizam, zapravo divan. Ako išta karakterizira malaginu arhitekturu devetnaestog stoljeća, onda su to njene zamamne i otmjene fasade. Kuće su vertikalno strukturirane, s prizemljem i polukatom predodređenim za komercijalne svrhe, što je građevinama dodavalo visinu i ogromno postolje. Zapravo, ovakva infrastruktura se kasnije pokazala idealnom za današnju turističku prenamijenu.
Sve vrvi od suvenirnica, kafića i restorana. Kao, uostalom, i diljem Andaluzije. Doručkujemo churrose, tradicionalno prženo tijesto što se umače u čokoladu; ručamo specijalitet regije, rep od bika na gulaš; večeramo - jako kasno, kao i naši domaćini - tapase, koji imaju inačicu i u našim krajevima, u obliku "meze". Sjajna stvar za sve boknuloviće je što opcija tapasa zapravo nudi da, umjesto jednog pjata, dobijete tri manje porcije različitih jela. Također, u Španjolskoj je jako teško naići na nepitko vino. Istina, možda ona najbolja nisu top klasa kao u nekim drugim državama, ali i ona "loša" su - neloša!
---
Marin Prvan
---
Malagina tržnica je također mjesto koje valja obaći. Osim okrijepe napicima od tropskog voća, tamo ćete pronaći lokalne kobasice, sireve (uglavnom ovčje i kozje), desetak vrsta maslina u raznim začinima (u kafićima, umjesto grickalica serviraju zaraznu zelenu sortu - chupadedos), kao i neizbježne tapase od svježe ribe. A pri šetnji gradom će vas zasigurno, na više lokacija namamiti vonj karameliziranih lokalnih orašastih plodova iz trgovina Sabor de Espana. Te slatkarije ćete moći i kušati, a činiti će i idealan suvenir.
Što se tiče znamenitosti, Malagi ni toga ne nedostaje. Renesansna katedrala je prekrasna, a okolno tropsko bilje joj dodatno daje na šarmu i osjećaju prisutnosti života (kojeg su klasične kršćanske crkve, u pravilu, lišene). Nedaleko se nalazi i Alcazaba (španjolska inačica arapske riječki kasabah, citadele ili utvrđene četvrti grada), palača iz 11. stoljeća, izgrađena tijekom muslimanske vladavine. Ova utvrda, pod kojom se nalaze ostaci rimskog kazališta iz 1. stoljeća, povezana je ograđenim hodnikom s dvorcem Gibralfaro, do kojeg treba šetati 20-ak minuta uzbrdo.
A zasigurno najpoznatiji Malagin sin je veliki Pablo Picasso, u čijem se muzeju rodnog mjesta mogu vidjeti brojna remek djela, među kojima su i Gospođice iz Avignona, revolucionarno ulje na platnu koje se smatra prvom kubističkom, avangardnom, i općenito modernom slikom 20. stoljeća.
---
Marin Prvan
---
No, osim Malage, valjalo je posjetiti još nekoliko andaluzijskih bisera. Prva na našem nišanu se našla Cordoba, središte islamske kulture i umjetnosti u Europi između 8. i 11. stoljeća. Do tamo se vozimo u autobusu, koji je ipak nešto pristupačnija - ali i sporija - opcija od super-brzog vlaka (ovo vrijedi i za sve ostale destinacije).
Maknuvši se od obale, nismo uspjeli pobjeći od legija turista, ali ovdje su te jedinice ipak nešto profinjenije. Naime, u Cordobu se ipak dolazi radi kulturnog, a ne alkoholnog uzdizanja. Stoga, ulicama vlada jako lagana i opuštena atmosfera. A, kada to uparite sa siestom (zbog koje većina restorana radi dvokratno) i arapskom ležernošću, dobijete jednodnevni izlet u kojem ste vi najbrže kretajuće tijelo u gradu.
Tako se, zarobljeni između visokih karakterističnih bijelih zidova, užurbano probijamo kroz labirint Židovske četvrti - starog dijela grada pod zaštitom UNSECO-a - i stižemo do Velike džamije koja... Pa, to baš i nije. Zidana preko 200 godina, ova nekoć najveća džamija u Španjolskoj i veličanstven primjer maurske arhitekture, danas je glavna katedrala okružne nadbiskupije, pošto je u 16. stoljeću u nju umetnuta renesansna lađa, a u samo središte transept, namećući u srce građevine reljef latinskog križa. Sami interijer je jamačno drugačiji od ičeg što ste dosad vidjeli; ogromne površine, niska stropa i načičkan stubovima.
---
Marin Prvan
---
A, kao dodatna i dosad - barem za nas - neviđena atrakcija je bio mladi par koji je, sljubljen na klupi usred hale, otvoreno razmjenjivao nježnosti. Eto kakva se zbrka desi kad se pomiješaju nadležnosti između više religija!
---
Marin Prvan
---
Šokirani takvim višebogohuljenjem, izašli smo po svježi zrak u dvor katedrale, okupan hladom načičkanih stabala naranača. Inače, u andaluzijskim gradovima ćete teško proći 100 metara, a da ne naiđete na ovu voćku. Ova tradicija seže još iz vremena kalifata, kada je bila obveza urbanih komuna javne površine obogatiti jestivim biljem.
Kaskajući pored upregnutih kočija, spuštamo se do rijeke Guadalquivir, izvora života u Andaluziji. Nad njom se stameno prostire Stari most, kojeg su Rimljani izgradili u 1. stoljeću. Iako ne vodi nigdje gdje želimo stići, toliko se dobro uklapa u pejzaž da ga naprosto moramo prešetati i odati mu počast što je omogućio Cordobi da oko 1000. godine postane jedan od najvećih gradova na svijetu, s oko pola milijuna stanovnika.
---
Marin Prvan
---
---
Marin Prvan
---
Osim povijesnog centra, i ostatak grada veoma ugodan. Odmaramo pod citrusnom krošnjom na trgu Tendillas pa produžujemo do trga Corredera, lokalne lošije verzije Prokurativa. Nažalost, vidimo i neke prizore karakteristične za europske metropole, koji redovito okaljaju idilu koju je putnik namjernik došao pronaći. Srećom, spavanje na ulici u Andaluziji je puno ugodnije nego, recimo, u Zagrebu.
---
Marin Prvan
---
Sljedeći na redu je bio četvrti najveći grad u Španjolskoj i andaluzijski ponos - Sevilla. Osim po Plazi de toros de la Real Maestranza de Caballería de Sevilla, areni u kojoj se pred 12.000 ljudi svake nedjelje (u ljetnjoj sezoni) odvija korida, ovo regionalno središte je poznato i po nezaobilaznom flamencu. Za ovu "cigansku umjetnost", prozvanom tako zbog snažnog romskog doprinosa u njenon razvoju, je teško reći izvlači li više strasti iz prstiju koji previru po vratu gitare, grla pjevača namrštenog u zanosu ili uzavrelih peta koje pomažu lamatati šarenim lepezama. A u Sevilli se pleše - svugdje.
Njegovi zvukovi su nas prizivali i dok smo se kretali parkom Marie Luise - valjda jedinim mjestom gdje palme ne dominiraju - a pred nama se, baš poput spomenute lepeze, rastvarao Španjolski trg. I dok su njegovim polukružim kanalom polukružile lađe s turistima, pod baroknim kamenim lukovima su mladići i djevojke, koji su flamenco očito pretvorili u zanat, sa šeširom u rukama i osmjehom na usnama švrljali kroz publiku, dok su njihove kolege oduševljavale na podiju.
---
Marin Prvan
---
Zapravo, istina je da se u Andaluziji gotovo čitav život, čija je flamenco preslika, odvija upravo - na ulici. Ponekad, šetajući gradom, imate osjećaj da postoji više trgova nego ulica, a Španjolci su u grupama toliko bučni da nadglašavaju i automobile. Smiraj od ove vreve možda uspjete naći u kutiću neke ofucane taverne; pod uvjetom da je većina gostiju u tom trenutku ipak nedomicilna.
---
Marin Prvan
---
U Sevilli još svakako vrijedi spomenuti veliku gotičku katedralu s čuvenim maurskim zvonikom i Kolumbovom grobnicom (koji je na svoje genocidne pohode u Atlantski ocean skliznuo ravno sa seviljskih riječnih dokova), obližnji Alcazar tj. maursku kraljevsku palaču s vrtovima, fontanama i pločicama iz 16. stoljeća te Seviljskim gljivama; drvenoj strukturi - navodno najvećoj na svijetu - od šest suncobrana u obliku divovskih gljiva, čiji je dizajn inspiriran svodovima gradske katedrale i fikusima s trga Cristo de Burgos.
---
Marin Prvan
---
A kada smo pomislili da ne može bolje od dosadašnjeg terceta oblišlih destinacija, iskrcali smo se u Granadi. Doduše, prvi dojam je bio ponešto negativan, jer je jedino ovdje autobusni kolodvor značajnije dislociran od povijesne jezgre. Ali kada smo se uspeli na prvi od njegovih mnogobrojnih miradora (vidikovaca), znali smo da smo pronašli svog favorita.
Polegnut u klanac, nad kojim se nadvija Sierra Nevada - nakon Alpa, najviši europski planinski lanac - grad se na svojim obolima gotovo instantno pretvara u netaknutu divljinu. Ovo se već dobro vidi sa San Nicolasa, jednog od popularnijih i zagužvanijih vidikovaca, preko puta kojeg se kočoperi Alhambra; jedina nedirnuta islamska srednjovjekovna palača te najposjećenija atrakcija u Španjolskoj. Od nje nas dijeli kanjon rijeke Darro, koji je s jedne strane gusta šuma, a druge urbani centar.
Šetamo uzvodno, uz Cammino del Sacromonte, ulicu nad kojom se nadvija cigansko naselje. No, ovo nije samo još jedno takvo; ovdje ljudi žive - u špiljama. Grupirane oko gudura, koje tvore prirodno formirane ulice na kosini, ove "trigloditske kuće" su tijekom inkvizicije postale dom protjeranim Židovima, Muslimanima i Romima, a nakon toga boema i flamanskih umjetnika. Danas, gotovo svaka pred vratima ima izvješen natpis "Entrada - 1 euro", a njeni vlasnici nutkaju znatiželjne turiste da zavire u njihova četiri zida; koji su zapravo jedan zid. Također, mnogi Romi u dvorištu drže i frižidere iz kojih nude okrijepu prolaznicima.
---
Marin Prvan
---
Dok se po kamenim blokovima uske ulice kotrljate prema centru - okruženi ruševinama, potočićima i listopadnim stablima - mora vas obuzesti slatko iščekivanje i zbunjenost, jer nemate pojma kakav prostor će se pred vama raširiti nakon toga. U jednom trenutku stižete na čistinu - trg Santa Ana - s kojim ovo bajkovito mjesto počinje dobivati naličje klasično-lijepog romanskog grada. Sve vrvi od ljudi, prometa i ugostiteljskih objekata, a u jednom takvom možete pojesti i tortillu del Sacromonte; kajganu s janjećim mozgom i testisima (op.a. tortilla je u Španjolskoj kajgana). Pojeli smo je - s guštom!
Nešto niže je raskošna katedrala, čiju opojnu scenografiju koriste ulični svirači, opasno vas mameći da im ostavite koji euro - makar i kartičlnim plaćanjem! A, kad smo već kod potrošnje, odmah pored je i Alcaceria; arapski prolaz prepun slatkih suvenirnica s orijentalnim štihom. Ovdje možete kupiti keramiku oslikanu motivima šipka, voća po kojem je Granada dobila ime (probali smo ga - bolji je naš), a nedaleko su i La Tarta de la Madre de Cris - slastičarna s lokalnom tortom od sira - i trg Romanilla, idealno mjesto za popiti kavu.
---
Marin Prvan
---
Nakon zadovoljenih konzumerističkih potreba, konačno krenusmo za Alhambru, spremni da naše oči upiju svu ljepotu najljepšeg mjesta u najljepšem andaluzijskom gradu. Odradivši strogi uspon opkoljen fino očuvanim i dobro udojenim zidinama, prilično zadihani stigosmo pred raskošne dvore bisera južne Iberije. Kad ono - hladan tuš! Na ulazu stoji natpis "Za danas rasprodano", a mi kartu ne kupismo unaprijed. Pred osobljem istresamo čitav šarm balkanskih pregovaračkih metoda, ali uzalud. Dobijamo - šipak!
Ali i razlog da nas put nekad opet nanese tamo gdje:
"...me čeka blago,
srebro i zlato u planinama Španjolske,
moram te vidjeti opet i opet,
povedi me, španjolski karavane..."
---
Ronda, Hemingwayevo "savršeno mjesto za medeni mjesec"
Kako je smještena u planinama Parka prirode Sierra de las Nieves, stići do Ronde nije mačji kašalj. Međutim, u trenutku kada vaša noga kroči u ovaj pitoreskni gradić, znate da se isplatilo.
Rijeka Grande, koja ju presijeca, tvori duboki El Tajo kanjon, a mostovi koji spajaju litice su glavne atrakcije i simboli grada koji na slikama, zbog ovog specifičnog položaja, djeluje gotovo nestvarno. Štoviše, mnogi ga uspoređuju s vilinskim Rivendellom iz Tolkienovog Gospodara prstenova.
Stari most je najstariji i najmanji most nad 120 metara visokim padinama kanjona. Nedavno je proslavio svoj 400. rođendan, ali na razglednicama i turističkim pamfletima ipak ga redovito zasjeni Novi most, izgrađen u 18. stoljeću, unutar kojeg se nekad nalazila i mala tamnica za mučenje zatvorenika.
Špekulira se i kako je scena iz Hemingwayeve knjige Kome zvono zvoni, u kojoj Španjolci bacaju fašiste i njihove simpatizere s litice, inspirirana stvarnim događajima u ovome gradu.
---
---
Marin Prvan
---
---
Marin Prvan
---
---
Gibraltar, jedno od čudnijih mjesta u Europi:
Suprotno od uvriježenog mišljenja, Gibraltar nije najjužnija točka europskog kontinentalnog dijela, već je to obližnja Tarifa. Ovome unatoč, Gibraltar je bio i ostao važna strateška pozicija za vojne i trgovinske operacije, što je značajno utjecalo i na njegovu povijest. Zbog ovoga Španjolska nikada nije prestala predavati pravo na ovo područje, ali su se njegovi stanovnici 1967.godine izjasnili da bi ostali pod vlašću Ujedinjenog Kraljevstva.
Dok mu se približavate, vozeći niz Costu del Sol, već vam sa pedesetak kilometata u oči upada Gibraltarska stijena, jedan od dva tradicionalna Herkulova stupa (antički izraz za rtove koji su bočno okruživali ulaz u Gibraltarski tjesnac); točke koje su označavale granicu poznatog svijeta.
Kada pređete granicu, prvo preko čega se vozite je pista lokalnog aerodroma, koja se zatvori kad avion slijeće. Zatim ulazite u grad, koji je smješten samo sa sjeverne strane Stijene koja se naglo i surovo izdiže nad njim. Tu je također i velika industrijska luka međunarodnog tranporta.
Gibraltar je jedan od najgušće naseljenih teritorija na svijetu, sa 4.959 stanovnika po kvadratnom kilometru. Većina - oko 80 posto - ih se izjašnjava kao Gibraltarci, iako ih četvrtina ima Britanska, a četvrtina Španjolska prezimena. Doduše, glavnom ulicom se, iz restorana, širi miris currya i prešetava mnogo Indijaca. Cijene su istaknute u funtama, a svjetskih robnih marki gotovo da i nema; uglavnom se radi o kopijama imena i logotipa.
Stijena je glavna (i jedina) atrakcija pa se ulaz na nju i plaća - kao i žičaru koja vodi do vrha. Osim vojnih utvrda, vidikovaca i špilja, pažnju posjetitelja zaokupljaju i divlji makaki majmuni - jedini u Europi. Ovdje su ih donijeli Berberi s planina Atlas i Rif u Maroku. Ne smije ih se hraniti, a ljude pretjerano ne doživljavaju. Osim ako ih ne idu maltretrati, kao što je to napravio jedan mali Francuz prilikom našeg posjeta. Nutkao je majmuna grickalicama par minuta, da bi mu ovaj u jednom trenutku skočio na glavu, dok su oboje vrištali.
Više nije potreban španjolski karavan, o kojem u istoimenoj pjesmi sanja Jim Morrison, da vas odvede na "andaluzijska polja puna žita"; barem ne nama u Hrvatskoj. Naime, za razliku od 60-ih, kada su Doorsi žarili i palili, danas su jedina vrata kroz koja trebate proći kako bi ugovorili bilo kakav tip transporta, ona internetska. Tamo, na stranici najpoznatije niskobudžetne aviokompanije, Ryainaira, postoji cjelogodišnja opcija povezanosti između Zagreba i Malage, i to dvaput tjedno.
Zbog toga, fantazija "kralja guštera", Hrvatima nikad nije bila ostvarivija; pogotovo ako imaju neodoljivu želju guštati u vrelom suncu Andaluzije - i u studenome!
---
---
Malaga, šesti najveći grad u Španjolskoj, nas je tada dočekao na, za nas Dalmatince, ugodnih 25-30 stupnjeva. Iako smo bili svjesni da će biti tako, nismo ponijeli kupaće ni šugaman, jer smo računali da nam takve aktivnosti na ovom izletu neće biti naročito primamljive. I nismo se prevarili! Malagueta, lokalna plaža koja se prostire nekoliko kilometara, je prototip kupališta na južnoj strani Iberijskog poluotoka; pješčana, bez hlada i neprivlačne pučine.
Ne može stat u istu rečenicu s Firama - ma ni u isti pasus!
---
Marin Prvan
---
Radije smo se držali centra, koji je, iako - standardno mediteranski - zabrazdio u turizam, zapravo divan. Ako išta karakterizira malaginu arhitekturu devetnaestog stoljeća, onda su to njene zamamne i otmjene fasade. Kuće su vertikalno strukturirane, s prizemljem i polukatom predodređenim za komercijalne svrhe, što je građevinama dodavalo visinu i ogromno postolje. Zapravo, ovakva infrastruktura se kasnije pokazala idealnom za današnju turističku prenamijenu.
Sve vrvi od suvenirnica, kafića i restorana. Kao, uostalom, i diljem Andaluzije. Doručkujemo churrose, tradicionalno prženo tijesto što se umače u čokoladu; ručamo specijalitet regije, rep od bika na gulaš; večeramo - jako kasno, kao i naši domaćini - tapase, koji imaju inačicu i u našim krajevima, u obliku "meze". Sjajna stvar za sve boknuloviće je što opcija tapasa zapravo nudi da, umjesto jednog pjata, dobijete tri manje porcije različitih jela. Također, u Španjolskoj je jako teško naići na nepitko vino. Istina, možda ona najbolja nisu top klasa kao u nekim drugim državama, ali i ona "loša" su - neloša!
---
Marin Prvan
---
Malagina tržnica je također mjesto koje valja obaći. Osim okrijepe napicima od tropskog voća, tamo ćete pronaći lokalne kobasice, sireve (uglavnom ovčje i kozje), desetak vrsta maslina u raznim začinima (u kafićima, umjesto grickalica serviraju zaraznu zelenu sortu - chupadedos), kao i neizbježne tapase od svježe ribe. A pri šetnji gradom će vas zasigurno, na više lokacija namamiti vonj karameliziranih lokalnih orašastih plodova iz trgovina Sabor de Espana. Te slatkarije ćete moći i kušati, a činiti će i idealan suvenir.
Što se tiče znamenitosti, Malagi ni toga ne nedostaje. Renesansna katedrala je prekrasna, a okolno tropsko bilje joj dodatno daje na šarmu i osjećaju prisutnosti života (kojeg su klasične kršćanske crkve, u pravilu, lišene). Nedaleko se nalazi i Alcazaba (španjolska inačica arapske riječki kasabah, citadele ili utvrđene četvrti grada), palača iz 11. stoljeća, izgrađena tijekom muslimanske vladavine. Ova utvrda, pod kojom se nalaze ostaci rimskog kazališta iz 1. stoljeća, povezana je ograđenim hodnikom s dvorcem Gibralfaro, do kojeg treba šetati 20-ak minuta uzbrdo.
A zasigurno najpoznatiji Malagin sin je veliki Pablo Picasso, u čijem se muzeju rodnog mjesta mogu vidjeti brojna remek djela, među kojima su i Gospođice iz Avignona, revolucionarno ulje na platnu koje se smatra prvom kubističkom, avangardnom, i općenito modernom slikom 20. stoljeća.
---
Marin Prvan
---
No, osim Malage, valjalo je posjetiti još nekoliko andaluzijskih bisera. Prva na našem nišanu se našla Cordoba, središte islamske kulture i umjetnosti u Europi između 8. i 11. stoljeća. Do tamo se vozimo u autobusu, koji je ipak nešto pristupačnija - ali i sporija - opcija od super-brzog vlaka (ovo vrijedi i za sve ostale destinacije).
Maknuvši se od obale, nismo uspjeli pobjeći od legija turista, ali ovdje su te jedinice ipak nešto profinjenije. Naime, u Cordobu se ipak dolazi radi kulturnog, a ne alkoholnog uzdizanja. Stoga, ulicama vlada jako lagana i opuštena atmosfera. A, kada to uparite sa siestom (zbog koje većina restorana radi dvokratno) i arapskom ležernošću, dobijete jednodnevni izlet u kojem ste vi najbrže kretajuće tijelo u gradu.
Tako se, zarobljeni između visokih karakterističnih bijelih zidova, užurbano probijamo kroz labirint Židovske četvrti - starog dijela grada pod zaštitom UNSECO-a - i stižemo do Velike džamije koja... Pa, to baš i nije. Zidana preko 200 godina, ova nekoć najveća džamija u Španjolskoj i veličanstven primjer maurske arhitekture, danas je glavna katedrala okružne nadbiskupije, pošto je u 16. stoljeću u nju umetnuta renesansna lađa, a u samo središte transept, namećući u srce građevine reljef latinskog križa. Sami interijer je jamačno drugačiji od ičeg što ste dosad vidjeli; ogromne površine, niska stropa i načičkan stubovima.
---
Marin Prvan
---
A, kao dodatna i dosad - barem za nas - neviđena atrakcija je bio mladi par koji je, sljubljen na klupi usred hale, otvoreno razmjenjivao nježnosti. Eto kakva se zbrka desi kad se pomiješaju nadležnosti između više religija!
---
Marin Prvan
---
Šokirani takvim višebogohuljenjem, izašli smo po svježi zrak u dvor katedrale, okupan hladom načičkanih stabala naranača. Inače, u andaluzijskim gradovima ćete teško proći 100 metara, a da ne naiđete na ovu voćku. Ova tradicija seže još iz vremena kalifata, kada je bila obveza urbanih komuna javne površine obogatiti jestivim biljem.
Kaskajući pored upregnutih kočija, spuštamo se do rijeke Guadalquivir, izvora života u Andaluziji. Nad njom se stameno prostire Stari most, kojeg su Rimljani izgradili u 1. stoljeću. Iako ne vodi nigdje gdje želimo stići, toliko se dobro uklapa u pejzaž da ga naprosto moramo prešetati i odati mu počast što je omogućio Cordobi da oko 1000. godine postane jedan od najvećih gradova na svijetu, s oko pola milijuna stanovnika.
---
Marin Prvan
---
---
Marin Prvan
---
Osim povijesnog centra, i ostatak grada veoma ugodan. Odmaramo pod citrusnom krošnjom na trgu Tendillas pa produžujemo do trga Corredera, lokalne lošije verzije Prokurativa. Nažalost, vidimo i neke prizore karakteristične za europske metropole, koji redovito okaljaju idilu koju je putnik namjernik došao pronaći. Srećom, spavanje na ulici u Andaluziji je puno ugodnije nego, recimo, u Zagrebu.
---
Marin Prvan
---
Sljedeći na redu je bio četvrti najveći grad u Španjolskoj i andaluzijski ponos - Sevilla. Osim po Plazi de toros de la Real Maestranza de Caballería de Sevilla, areni u kojoj se pred 12.000 ljudi svake nedjelje (u ljetnjoj sezoni) odvija korida, ovo regionalno središte je poznato i po nezaobilaznom flamencu. Za ovu "cigansku umjetnost", prozvanom tako zbog snažnog romskog doprinosa u njenon razvoju, je teško reći izvlači li više strasti iz prstiju koji previru po vratu gitare, grla pjevača namrštenog u zanosu ili uzavrelih peta koje pomažu lamatati šarenim lepezama. A u Sevilli se pleše - svugdje.
Njegovi zvukovi su nas prizivali i dok smo se kretali parkom Marie Luise - valjda jedinim mjestom gdje palme ne dominiraju - a pred nama se, baš poput spomenute lepeze, rastvarao Španjolski trg. I dok su njegovim polukružim kanalom polukružile lađe s turistima, pod baroknim kamenim lukovima su mladići i djevojke, koji su flamenco očito pretvorili u zanat, sa šeširom u rukama i osmjehom na usnama švrljali kroz publiku, dok su njihove kolege oduševljavale na podiju.
---
Marin Prvan
---
Zapravo, istina je da se u Andaluziji gotovo čitav život, čija je flamenco preslika, odvija upravo - na ulici. Ponekad, šetajući gradom, imate osjećaj da postoji više trgova nego ulica, a Španjolci su u grupama toliko bučni da nadglašavaju i automobile. Smiraj od ove vreve možda uspjete naći u kutiću neke ofucane taverne; pod uvjetom da je većina gostiju u tom trenutku ipak nedomicilna.
---
Marin Prvan
---
U Sevilli još svakako vrijedi spomenuti veliku gotičku katedralu s čuvenim maurskim zvonikom i Kolumbovom grobnicom (koji je na svoje genocidne pohode u Atlantski ocean skliznuo ravno sa seviljskih riječnih dokova), obližnji Alcazar tj. maursku kraljevsku palaču s vrtovima, fontanama i pločicama iz 16. stoljeća te Seviljskim gljivama; drvenoj strukturi - navodno najvećoj na svijetu - od šest suncobrana u obliku divovskih gljiva, čiji je dizajn inspiriran svodovima gradske katedrale i fikusima s trga Cristo de Burgos.
---
Marin Prvan
---
A kada smo pomislili da ne može bolje od dosadašnjeg terceta oblišlih destinacija, iskrcali smo se u Granadi. Doduše, prvi dojam je bio ponešto negativan, jer je jedino ovdje autobusni kolodvor značajnije dislociran od povijesne jezgre. Ali kada smo se uspeli na prvi od njegovih mnogobrojnih miradora (vidikovaca), znali smo da smo pronašli svog favorita.
Polegnut u klanac, nad kojim se nadvija Sierra Nevada - nakon Alpa, najviši europski planinski lanac - grad se na svojim obolima gotovo instantno pretvara u netaknutu divljinu. Ovo se već dobro vidi sa San Nicolasa, jednog od popularnijih i zagužvanijih vidikovaca, preko puta kojeg se kočoperi Alhambra; jedina nedirnuta islamska srednjovjekovna palača te najposjećenija atrakcija u Španjolskoj. Od nje nas dijeli kanjon rijeke Darro, koji je s jedne strane gusta šuma, a druge urbani centar.
Šetamo uzvodno, uz Cammino del Sacromonte, ulicu nad kojom se nadvija cigansko naselje. No, ovo nije samo još jedno takvo; ovdje ljudi žive - u špiljama. Grupirane oko gudura, koje tvore prirodno formirane ulice na kosini, ove "trigloditske kuće" su tijekom inkvizicije postale dom protjeranim Židovima, Muslimanima i Romima, a nakon toga boema i flamanskih umjetnika. Danas, gotovo svaka pred vratima ima izvješen natpis "Entrada - 1 euro", a njeni vlasnici nutkaju znatiželjne turiste da zavire u njihova četiri zida; koji su zapravo jedan zid. Također, mnogi Romi u dvorištu drže i frižidere iz kojih nude okrijepu prolaznicima.
---
Marin Prvan
---
Dok se po kamenim blokovima uske ulice kotrljate prema centru - okruženi ruševinama, potočićima i listopadnim stablima - mora vas obuzesti slatko iščekivanje i zbunjenost, jer nemate pojma kakav prostor će se pred vama raširiti nakon toga. U jednom trenutku stižete na čistinu - trg Santa Ana - s kojim ovo bajkovito mjesto počinje dobivati naličje klasično-lijepog romanskog grada. Sve vrvi od ljudi, prometa i ugostiteljskih objekata, a u jednom takvom možete pojesti i tortillu del Sacromonte; kajganu s janjećim mozgom i testisima (op.a. tortilla je u Španjolskoj kajgana). Pojeli smo je - s guštom!
Nešto niže je raskošna katedrala, čiju opojnu scenografiju koriste ulični svirači, opasno vas mameći da im ostavite koji euro - makar i kartičlnim plaćanjem! A, kad smo već kod potrošnje, odmah pored je i Alcaceria; arapski prolaz prepun slatkih suvenirnica s orijentalnim štihom. Ovdje možete kupiti keramiku oslikanu motivima šipka, voća po kojem je Granada dobila ime (probali smo ga - bolji je naš), a nedaleko su i La Tarta de la Madre de Cris - slastičarna s lokalnom tortom od sira - i trg Romanilla, idealno mjesto za popiti kavu.
---
Marin Prvan
---
Nakon zadovoljenih konzumerističkih potreba, konačno krenusmo za Alhambru, spremni da naše oči upiju svu ljepotu najljepšeg mjesta u najljepšem andaluzijskom gradu. Odradivši strogi uspon opkoljen fino očuvanim i dobro udojenim zidinama, prilično zadihani stigosmo pred raskošne dvore bisera južne Iberije. Kad ono - hladan tuš! Na ulazu stoji natpis "Za danas rasprodano", a mi kartu ne kupismo unaprijed. Pred osobljem istresamo čitav šarm balkanskih pregovaračkih metoda, ali uzalud. Dobijamo - šipak!
Ali i razlog da nas put nekad opet nanese tamo gdje:
"...me čeka blago,
srebro i zlato u planinama Španjolske,
moram te vidjeti opet i opet,
povedi me, španjolski karavane..."
---
Ronda, Hemingwayevo "savršeno mjesto za medeni mjesec"
Kako je smještena u planinama Parka prirode Sierra de las Nieves, stići do Ronde nije mačji kašalj. Međutim, u trenutku kada vaša noga kroči u ovaj pitoreskni gradić, znate da se isplatilo.
Rijeka Grande, koja ju presijeca, tvori duboki El Tajo kanjon, a mostovi koji spajaju litice su glavne atrakcije i simboli grada koji na slikama, zbog ovog specifičnog položaja, djeluje gotovo nestvarno. Štoviše, mnogi ga uspoređuju s vilinskim Rivendellom iz Tolkienovog Gospodara prstenova.
Stari most je najstariji i najmanji most nad 120 metara visokim padinama kanjona. Nedavno je proslavio svoj 400. rođendan, ali na razglednicama i turističkim pamfletima ipak ga redovito zasjeni Novi most, izgrađen u 18. stoljeću, unutar kojeg se nekad nalazila i mala tamnica za mučenje zatvorenika.
Špekulira se i kako je scena iz Hemingwayeve knjige Kome zvono zvoni, u kojoj Španjolci bacaju fašiste i njihove simpatizere s litice, inspirirana stvarnim događajima u ovome gradu.
---
---
Marin Prvan
---
---
Marin Prvan
---
---
Gibraltar, jedno od čudnijih mjesta u Europi:
Suprotno od uvriježenog mišljenja, Gibraltar nije najjužnija točka europskog kontinentalnog dijela, već je to obližnja Tarifa. Ovome unatoč, Gibraltar je bio i ostao važna strateška pozicija za vojne i trgovinske operacije, što je značajno utjecalo i na njegovu povijest. Zbog ovoga Španjolska nikada nije prestala predavati pravo na ovo područje, ali su se njegovi stanovnici 1967.godine izjasnili da bi ostali pod vlašću Ujedinjenog Kraljevstva.
Dok mu se približavate, vozeći niz Costu del Sol, već vam sa pedesetak kilometata u oči upada Gibraltarska stijena, jedan od dva tradicionalna Herkulova stupa (antički izraz za rtove koji su bočno okruživali ulaz u Gibraltarski tjesnac); točke koje su označavale granicu poznatog svijeta.
Kada pređete granicu, prvo preko čega se vozite je pista lokalnog aerodroma, koja se zatvori kad avion slijeće. Zatim ulazite u grad, koji je smješten samo sa sjeverne strane Stijene koja se naglo i surovo izdiže nad njim. Tu je također i velika industrijska luka međunarodnog tranporta.
Gibraltar je jedan od najgušće naseljenih teritorija na svijetu, sa 4.959 stanovnika po kvadratnom kilometru. Većina - oko 80 posto - ih se izjašnjava kao Gibraltarci, iako ih četvrtina ima Britanska, a četvrtina Španjolska prezimena. Doduše, glavnom ulicom se, iz restorana, širi miris currya i prešetava mnogo Indijaca. Cijene su istaknute u funtama, a svjetskih robnih marki gotovo da i nema; uglavnom se radi o kopijama imena i logotipa.
Stijena je glavna (i jedina) atrakcija pa se ulaz na nju i plaća - kao i žičaru koja vodi do vrha. Osim vojnih utvrda, vidikovaca i špilja, pažnju posjetitelja zaokupljaju i divlji makaki majmuni - jedini u Europi. Ovdje su ih donijeli Berberi s planina Atlas i Rif u Maroku. Ne smije ih se hraniti, a ljude pretjerano ne doživljavaju. Osim ako ih ne idu maltretrati, kao što je to napravio jedan mali Francuz prilikom našeg posjeta. Nutkao je majmuna grickalicama par minuta, da bi mu ovaj u jednom trenutku skočio na glavu, dok su oboje vrištali.
Naš reporter je prošao cijelu Andaluziju, a grad nazvan po šipku ga je fascinirao: ‘Tu Romi i boemi žive u špiljama, a janjeći testisi i bikov rep su za prste polizat‘
Više nije potreban španjolski karavan, o kojem u istoimenoj pjesmi sanja Jim Morrison, da vas odvede na "andaluzijska polja puna žita"; barem ne nama u Hrvatskoj. Naime, za razliku od 60-ih, kada su Doorsi žarili i palili, danas su jedina vrata kroz koja trebate proći kako bi ugovorili bilo kakav tip transporta, ona internetska. Tamo, na stranici najpoznatije niskobudžetne aviokompanije, Ryainaira, postoji cjelogodišnja opcija povezanosti između Zagreba i Malage, i to dvaput tjedno.
Zbog toga, fantazija "kralja guštera", Hrvatima nikad nije bila ostvarivija; pogotovo ako imaju neodoljivu želju guštati u vrelom suncu Andaluzije - i u studenome!
Malaga, šesti najveći grad u Španjolskoj, nas je tada dočekao na, za nas Dalmatince, ugodnih 25-30 stupnjeva. Iako smo bili svjesni...
