StoryEditor
SvijetNACISTIČKA BOJNA AZOV

Kakav preokret: je li uhićeni bjeloruski bloger, zbog kojeg je spušten Ryanairov avion, mučenik Lukašenkova režima ili se pak radi o ljubitelju nacista?

Piše Damir Pilić
27. svibnja 2021. - 15:46

Protivnici Rusije i Bjelorusije zaista nemaju sreće: kako iskopaju kojeg oporbenog aktivista koji se „u duhu liberalno-demokratskih vrijednosti” mučenički bori protiv „diktatorskih režima” Vladimira Putina odnosno Aleksandra Lukašenka, tako se ispostavi da su kupili profašističkog mačka u vreći.

To im se dogodilo s ruskim oporbenjakom Aleksejem Navaljnim, a čini se da se slična priča ponavlja i s bjeloruskim oporbenim blogerom Romanom Protaševičem, koji je u nedjelju uhapšen na aerodromu u Minsku, nakon što je Lukašenko prisilno spustio avion kojim je Protaševič putovao iz Grčke u Litvu.

image
Roman Protaševič
Afp/Afp/Profimedia

Podsjetimo, iako Zapad glorificira Navaljnog kao „liberalnu nadu” i „demokratski adut” Rusije, pokazalo se da taj „liberalni demokrat” ima dokumentiranu povijest ksenofobnih istupa na crti ekstremnog ruskog nacionalizma i bijelog suprematizma. O tome govore snimke koje je odavno postavio na YouTubeu – i nikad se nije od njih ogradio, kamoli da ih je uklonio - u kojima riga mržnju prema ilegalnim migrantima i muslimanima.

Na isti način, fotografije koje je sâm postavljao na društvene mreže odaju drukčiju sliku Romana Protaševiča od one koju sada potencira Zapad: umjesto slobodarskog borca protiv despotskog režima, a za pravdu i demokraciju u Bjelorusiji, vidimo mladića koji ne krije simpatije prema neonacistima u susjednoj Ukrajini.

Ako svi tamošnji „prodemokratski aktivisti” imaju takav svjetonazor, jao budućoj bjeloruskoj demokraciji.

Demokrat u bojni Azov

Protaševič je u kontakt s ukrajinskim neonacistima došao krajem 2013., u svojoj 19. godini, kada je otišao u Kijev i pridružio se

pobuni na Majdanu protiv tadašnjeg proruskog predsjednika Ukrajine Viktora Janukoviča. Od svih opozicijskih pokreta u tadašnjem Kijevu Protaševič se pridružio onom najdesnijem – neonacističkoj stranci Svoboda. Među ostalim, s članovima Svobode sudjelovao je u rušenju Lenjinova spomenika u Kijevu.

Spomenuta stranka poznata je po organiziranju noćnih marševa s bakljama ulicama Kijeva na rođendan Stepana Bandere, ukrajinskog nacističkog kolaboracionista iz Drugog svjetskog rata. Tko slavi Banderu, jasno da ne može slaviti Lenjina.

Druženje s političkim krilom ukrajinskog neonacizma mladom Protaševiću nije bilo dovoljno, pa se nakon izbijanja rata u Ukrajini u proljeće 2014. pridružio notornoj neonacističkoj bojni Azov - koja se na istoku Ukrajine borila protiv separatističkih snaga Narodnih Republika Donjeck i Lugansk – te je tijekom borbi u Donbasu čak i ranjen.

Bojnu Azov čak i Zapad smatra ekstremističkom, pa je Kongres SAD-a u svibnju 2017. blokirao slanje vojne pomoći toj jedinici, baš zbog njene neonacističke ideologije, a isto je uradila i Kanada. Logo Azova je Wolfsangel, simbol koji su nosili vojni odredi nacističke Njemačke, a glasilo bojne zove se „Crno sunce” – radi se o simbolu koju je u nacističku ikonografiju uveo Hitlerov vođa SS-a Heinrich Himmler.

Ovih dana na internetu su se pojavile i fotografije na kojima se navodno Protaševič, u uniformi Azova, nalazi na naslovnici „Crnog sunca”, kao i neke druge njegove fotografije u uniformi Azova.

'Da, ranjen sam, ali kao novinar'

I dok njegova prisutnost u bojni Azov nije sporna, još uvijek je nejasno u kojem se svojstvu – kao borac, volonter ili novinar - tamo nalazio. Svjedočenja o tome pomalo su kontradiktorna, a čini se da je najbliže istini teza da je bio u direktnoj službi bojne kao propagandist.

Tako prvi zapovjednik Azova, poznati ukrajinski neonacist Andrej Biljetski, ovih dana u poruci na mreži Telegram tvrdi sljedeće:

„Protaševič je bio s nama, borio se protiv okupacije Ukrajine zajedno s Azovom i drugim vojnim jedinicama. Bio je s nama u Širokinu (naselje blizu Mariupolja, op. D.P.), gdje je i ranjen. No njegovo oružje, kao novinara, nije bila puška već riječi.”

Ovu verziju još ranije je, u razgovoru s ruskim blogerom Jurijem Dudom, potvrdio i sam Protaševič, kada se otvoreno hvalio da je za vrijeme ukrajinskog rata proveo duže vrijeme u Donbasu:

„Bio sam tamo s kamerom. Da, ranjen sam, ali sam sve to vrijeme bio tamo kao novinar”, rekao je Protaševič.

Ukrajinski list „Zerkalo Nedeli” također piše da je Protašević radio za Azov kao novinar, dok britanski ratni reporter Jake Hanrahan tvrdi, međutim, kako je Protaševič na frontu u istočnoj Ukrajini bio kao borac, ali u bjeloruskoj dobrovoljačkoj jedinici koja se borila uz Azov.

Čak je i britanski list The Times u tekstu o Protaševiču prvotno objavio da je bio volonter Azova, da bi uskoro taj detalj nestao iz originalnog teksta. No korisnici na Twitteru pronašli su i objavili izvornu verziju teksta.

Prema BBC-u, pak, bjeloruske vlasti žele Protaševiča prikazati kao „ekstremista sa simpatijama za krajnju desnicu” kako bi „zamutili vodu” po pitanju njegova privođenja.

Pišem Protaševič, pamtim Navaljni

Kakav god da je bio njegov status u bojni Azov, očito je da ovaj mladi „borac za demokraciju i ljudska prava” simpatizira radikalnu desnicu, što ga ideološki povezuje s Navaljnim. Jedan mrzi migrante i muslimane, drugi voli naciste. Ispod liberalne obrazine skriva se nikad izliječeni desni radikalizam.

image
Aleksandar Lukašenko
Sergei Gapon/AFP

Neki analitičari drže da se potonja konstatacija može primijeniti na čitav opozicijski pokret u Bjelorusiji. U prilog tome ide činjenica da pristaše bjeloruske oporbe koriste stare crveno-bijele zastave koje su bile u upotrebi za kratkotrajne Bjeloruske Narodne Republike iz 1918., a potom i za kolaboracionističke bjeloruske države u doba nacizma (službena zastava Republike Bjelorusije je crveno-zelena).

Sad već naziremo određene sličnosti između Bjelorusije i Ukrajine: kao što se „prozapadni demokrati” u Kijevu ne libe slaviti nacističkog kolaboracionista Banderu, tako se, eto, ni njihovi pandani u Minsku ne ustručavaju slaviti zastavu koju je koristio bjeloruski kolaboracionistički režim iz Drugog svjetskog rata.

Dođe čovjeku da zavapi: braćo Zapadnjaci, možete li u toj nesretnoj Istočnoj Europi, u okviru svoje dirljive borbe protiv Rusije i ruskog utjecaja na postsovjetske zemlje, pronaći bar jednog „liberala” bez navodnika?

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
27. srpanj 2021 02:45