Nema vikend-naselja na jadranskoj obali a da svaka kuća nije “nalila” svoj dio obale, izravnala sike, osigurala plato za sunčanje, skale za ulazak u more, mulić za bacit’ se i privezat’ brod. Sva ta trajna devastacija, i to na pomorskom - i općem - dobru, ujedno je i nepisana “privatizacija” i “vječna koncesija”. Kako tko sebi betonom osigura djelić obale, tako se “zna” da je to nadalje njegovo i da se na “tuđi mul” nema što doći kupati. Istina je da se na našoj strani Jadrana imamo pravo kupati i gdje god hoćemo, ali tko je spreman sukobljavati se s “vlasnicima” obale, upropastiti sebi dan, rasprostrti “šugaman” uz nepoznate ljude koji vas smatraju uljezom na “svome” i daju si pravo da vas otjeraju. Lako je teoretizirati, teško je na “terenu” prakticirati pravo da se na pomorskom dobru...