Otkad traje američki postizborni cirkus, u medijima se uporno provlači ocjena kako je to strašno, jer je u pitanju zemlja koja uživa u časti najstarije kontinuirane demokracije na svijetu. Radi li se ovdje o cjelovitoj i neporecivoj istini ili je ovaj iskaz u najboljem slučaju samo polovično točan?
Ako mene pitate, bez kolebanja ću se suglasiti kako američka postizborna trakavica i Trumpovo uporno odbijanje da prizna očigledno – naime, svoj poraz – jesu strašni. No, govorimo li o demokratičnosti tamošnjeg društva, o starosti i kontinuitetu tako uzorna poretka, e tu već imam podosta ozbiljnih rezervi.
Da rašireno uvjerenje o dugovječnosti američke demokracije stoji, u najmanju ruku, na klimavim nogama, mogu potvrditi neki slikoviti primjeri koji se ne tiču...