Apokalipsa sada. Tako bi se ukratko moglo opisati stanje u naselju Donja Jablanica, do koje smo se jedva probili po stazama i bogazama vozeći se od Mostara preko Rujišta i Boračkog jezara do Konjica.
Dvadesetak kilometara po makadamskom putu kroz planinu Prenj trajalo je više od sat i pol vremena. A kad smo došli do Donje Jablanice imali smo što i vidjeti. Nijedna televizija ne može prikazati katastrofu koja se tamo dogodila. Naselje je sravnjeno sa zemljom u nedavnoj bujičnoj poplavi, kuće uništene, zidovi izvaljeni, mjesna džamija pod vodom, potražne ekipe tragaju za šest nestalih mještana. Ne pronalaze ih i tko zna kada će jer na mjestima gdje su nekada bile kuće sada je samo hrpa zemlje i kamenja. Šesnaest je mrtvih.
– Ma ljudi moji nisu vam to bile kuće potleušice. Sve su to bile kuće katnice, ozidane s izljevenim pločama. Eno tamo su bile tri kuće, sada nema ništa – kaže nam jedan postariji stanovnik Jablanice pokazujući apokaliptične prizore. Kaže da se zove Mirsad, ne želi se fotografirati za medije, ali upire pogled u obližnji kamenolom.
– Od njega nam je svako zlo poteklo. Evo pogledajte tone i tone kamena i kamenog materijala, sve je to iz kamenoloma. Pokrilo nas i gotovo – govori nam.
Sa njime se slažu i ostali Jablaničani, koji su preko noći ostali bez svega. Suznih očiju bez igdje ičega smješteni su na nekoliko lokacija, u Osnovnoj školi, obližnjem motelu Maksumić, po kućama rodbine i prijatelja.
Sve ih goni ista muka i brine ista briga. Kako dočekati sutrašnje jutro. Na mjesto tragedije došao je i reis Husein efendija Kavazović. Došao je stisnuti ruku stradalnicima i svom kolegi lokalnom imamu u Donjoj Jablanici koji je jedva ostao živ. Na svu sreću on i njegova obitelj nisu stradali. Kažu nam da je u zadnji čas uspio spasiti suprugu i dijete, a on sam se popeo na kupolu džamije i tako preživio. Kad se svanulo skinuli su ga vatrogasci, rekoše nam očajni mještani Donje Jablanice s kojima smo jedva mogli razgovarati, što zbog zaglušujuće buke bagera koji su raščišćavali ruševine, što zbog šoka koji su doživjeli.
Gdje mi je sin
Bageri kopaju po ruševinama. Jedan stariji gospodin traži sina. Nestao je, nitko ga nije vidio. Na mobitel se ne javlja.
– Razumite me i ne pitajte ništa – odmahuje rukama.
U Donjoj Jablanici seocetu s tek nekoliko stotina stanovnika svatko je nekoga izgubio i nekoga traži. Obitelj Begović je izgubila devet članova iz uže i šire obitelji. Mole za suosjećanje i razumijevanje. Govoriti će kažu kad za to dođe vrijeme.
Kamene gromade i poplava odnijeli su čitave familije. Upravo gdje bager kopa poginuli su muž i žena, svekar i svekrva, spašena je beba od nekoliko mjeseci koja je helikopterom prebačena u mostarsku bolnicu.
– Daj Bože da preživi – rekoše nam ozlojeđeni stanovnici Jablanice.
U tragediji koja je zadesila ovo seoce na sjeveru Hercegovine nisu samo stradali domaći ljudi. Poginulo je i dvoje stranaca, pretpostavlja se državljana Turske koji su se tu zatekli. Nitko ne zna njihov identitet. To će se tek utvrđivati. Među brojnim vozilima žurnih i potražnih službi je i vozilo za prijevoz pokojnika. Nažalost, danas nisu nikoga prevezli jer svi stradalnici još nisu pronađeni. Misli se da su bili u prolazu u trenutku apokalipse.
U bujičnoj poplavi stradao je i Amil Šehić. Osim pretrpljenog straha i šoka, nema vidljiv ozljeda. Pomaže u raščišćavanju ruševina. U zadnji čas je uspio spasiti suprugu, djecu i staroga oca, majku je vukao na prugu samo da je spasi.
– Ma mene vam je spasio ovaj nasip od željezničke pruge. Od kuće su mu ostali samo ostaci. Prva dva kata su pod vodom, što je unutra tko zna – govori nam Amil.
Pa kako ste se spasili u to gluha doba noći?
– Da baš je bilo gluho doba, dva sata poslije ponoći. Grmjelo je čitavu noć ali nismo se nadali da će se baš na nas sručiti ovakva nevolja. Kad sam vidio da voda nadire i nosi sve pred sobom popeo sam se na željezničku prugu – pokazuje nam tračnice koje jedva vire ispod kamenja i hrpa naplavina s obližnjeg brda.
Stvorila se dva bazena...
– Kiša, vjetar, vidim brdo pada na mene. A u selu zapomaganje, dozivanje upomoć, upomoć.
Amil kaže da se nikada ništa slično nije dogodilo u ovome mjestu. Bilo je manjih poplava i izljeva oborinske vode, ali potpuno zanemarivo, pa nitko nije mogao ni sanjati da će se dogoditi ovakve katastrofalne bujice i odroni, koji su odnijeli i ljudske živote.
– Mislim da je problem ovaj majdan gore – pokazuje nam prema kamenolomu koji je skliznuo i poklopio kuće i ljude.
– Oluja se spremala, možda sat ili dva puhalo je i padalo, ali kataklizma se dogodila u dvadesetak minuta. Stvorila su se dva velika bazena koja su nas potopila, voda nije mogla otjecati – kaže nam Amil.
Među spasiocima unesrećenih je i Josip Tomašić, član Hrvatske gorske službe spašavanja stanica Orebić. S njim su i potražni timovi HGSS-a iz Dubrovnika i Šibenika, ukupno jedanaest ljudi. U traganju unesrećenih sudjeluju i potražni psi, a HGSS je donio i dva čamca za spašavanje u poplavama.
U Jablanici ostaju do daljnjega sve dok bude potreba za traganjem i spašavanjem, kažu nam hrvatski HGSS-ovci.
Nad Jablanicu se nadvila još jedna zlokobna noć. Kiša opet povremeno pada što otvara mogućnosti za nova klizišta i odrone. Ljudi su u strahu, u samom gradu nema vode, struje na svu sreću ima.
– Napišite da je stradalo i selo Zlate. Tamo je troje mrtvih. Više u njemu nema života. Ma samo da naše najmilije nađemo i da ih pristojno pokopamo i dženazu napravimo. To nam je jedina želja – rekoše nam na odlasku u Donjoj Jablanici.
