Neobičan slučaj iz BiH, umirovljenica u 97. godini i dalje radi: ‘Mirovine su toliko male da su mnogi prisiljeni na to‘

Iako zvuči nevjerojatno, na popisu onih koji u Republici Srpskoj imaju status zaposlenih nalazi se i umirovljenica koja je ušla u 97. godinu života.

Ona je svakako neobičan, ali nije rijedak primjer, jer su tisuće građana koji su se umirovili odlučili da i dalje rade.

„Najstarija korisnica sa statusom osiguranika rođena je 1928. godine na području Krajine i nalazi se u osiguranju u području boračko-invalidske zaštite“, rekli su za Nezavisne novine iz Fonda za mirovinsko i invalidsko osiguranje (MIO) Republike Srpske.

U Srpskoj su 2013. godine radila samo 33 umirovljenika. Sada ih je zaposleno više od 7.000.

„U posljednjih nekoliko godina povećao se broj korisnika prava na mirovinu koji su nakon ostvarivanja prava ponovo stekli status osiguranika. Tako je na dan 3. prosinca 2024. godine u evidencijama Fonda sa statusom korisnik/osiguranik registrirano ukupno 7.637 osoba“, pojasnili su iz Fonda MIO RS.

Djelatnosti u kojima umirovljenici najčešće rade uključuju građevinarstvo, promet, prehrambenu industriju, telekomunikacije, znanstvenu djelatnost, rudarstvo i druge, gdje se najčešće traže stručnjaci s odgovarajućim licencama.

No, popis tu nije završen – umirovljenici rade i u područjima zdravstva i visokog obrazovanja. Postoje slučajevi gdje su zaposleni i u komercijalnim poljoprivrednim gospodarstvima. Pored toga, nakon umirovljenja rade i neki liječnici, odvjetnici... i mnogi drugi.

„Najčešće su to osobe sa specifičnim zanimanjima i odgovarajućim licencama, koje su kao takve potrebne poslodavcima čija se djelatnost ne može odvijati bez zaposlenih osoba tog profila. To su elektroinženjeri, strojarski inženjeri, građevinski inženjeri, kemijsko-tehnološki inženjeri, inženjeri drvoprerađivačke industrije, ali i liječnici - vještaci pri sudovima, stomatolozi i pravnici. Ima i osoba sa srednjom stručnom spremom, primjerice zaposlenih u različitim udrugama, a također i NK radnika na poslovima osiguranja ili čuvanja objekata i slično“, pojasnili su iz Fonda za mirovinsko i invalidsko osiguranje (MIO) Republike Srpske za Nezavisne novine.

Risto Masleša, predsjednik Gradskog udruženja umirovljenika Trebinje, smatra da je činjenica da tisuće umirovljenika rade posljedica dva faktora: poslodavcima nedostaje radnika, a umirovljenicima novca.

„Recimo, ovdje u Trebinju Industrija alata zove umirovljenike. Jednostavno, nemaju kvalificiranih radnika. Ovi koji su bili obučeni za to, na tim strojevima, otišli su u mirovinu, a mladi nisu zainteresirani, odlaze, jer smo naslonjeni na Dubrovnik“, rekao je Masleša.

Istovremeno, dodaje, umirovljenicima s malim mirovinama dobro dođe kad dobiju plaću.

„Imate ljude koji su relativno zdravi i mogu još raditi, pogotovo vojna lica ili osobe iz unutarnjih poslova, koji u mirovinu odlaze relativno mladi i puni su snage. Njih privatnici jedva dočekaju“, istaknuo je Masleša za „Nezavisne novine“.

Jovan Vasilić, predsjednik Udruge potrošača „Zvono“ Bijeljina, kaže da su brojni umirovljenici prisiljeni raditi.

„Mirovine su toliko male da se ne može sastaviti kraj s krajem. Ovdje mogu preživjeti samo oni koji imaju mirovine iz inozemstva. Pogledajte samo kolike su prosječne i minimalne mirovine, a kolike su cijene“, ističe Vasilić za „Nezavisne novine“.

Prema ranijim informacijama iz Fonda MIO, najveći broj umirovljenika koji su se vratili na posao bilježi se u većim i razvijenijim ekonomskim i administrativnim središtima, odnosno u Banjoj Luci, Bijeljini, Prijedoru, Doboju, Trebinju, te Istočnom Sarajevu, ali ih ima i u manjim općinama.