Legendarni srpski novinar Milojko Pantić ni u mirovini nema mira. Štoviše, jedan je od najžešćih kritičara aktualne vlasti u Srbiji. U srpskom dnevnom listu Danas objavljen je njegov autorski tekst u kojem secira uzroke za sadašnje otužno stanje, kako na srpskoj političkoj sceni, tako i u srpskom društvu.
Tekst prenosimo u cijelosti:
Dok ste mladi i puni samopouzdanja, uvijek možete da vidite svijetlu stranu i najmračnijeg oblaka. Ali kad uđete u duboku starost, onda vidite da postoji zrno mraka i u svakom zrnu sunca. Vidjelo se i tog oktobra 2000. godine kada su građani masovnim izlaskom oborili nacionalsocijalistički režim Slobodana Miloševića. Svi smo mislili da će i u Srbiji najzad zasijati sunce demokracije.
Samo su iskusni, kad su čuli izjavu Vojislava Koštunice, tadašnjeg predsjednika Savezne Republike Jugoslavije, da neće biti revanšizma prema Miloševićevom režimu, znali da u tom bljesku slobode postoji zrno nacionalističkog mraka. Tom izjavom Koštunica je oslobodio odgovornosti sve srpske zločince za ono što se u ime srpstva događalo u četverogodišnjem bombardiranju Sarajeva, u temeljnom rušenju Vukovara, u genocidnom ubijanju civila u Srebrenici i protjerivanju stotine hiljada Albanaca, žena i djece s Kosova.
Koštuničino „nema revanšizma“ značilo je također da u stilu – bilo pa prošlo, treba zaboraviti stotine hiljada ubijenih civila, stotine hiljada izbjeglica, tolike srušene gradove i sela. A staro pravilo glasi: Nekažnjeno zlo se vraća i pravi još veče zločine. To se dogodilo Srbiji. Tvorci ratne i nasilničke politike kojom je razbijena nekadašnja velika država, poslije kraće pauze ponovo su uzeli vlast i uz pomoć svojih suboraca iz Srpske pravoslavne crkve, krenuli u totalno devastiranje Srbije.
Država je pretvorena u logor u kome su građani zatvorenici a vlastodršci čuvari logora. Te 2000. godine kada je srušen režim Miloševića, ni najbujnija mašta nije mogla da nasluti da će Srbijom zavladati toliko naduvena imbecilnost presvučenih radikala ratnog zločinca Hulje Šešelja, koji su sebe nazvali Srpska napredna stranka.
Sve pod parolama „Živjela Srbija“ ili „Za našu djecu“, gotovo svake godine simuliraju demokraciju, organizirajući unaprijed pokradene izbore. A iza paravana koji se zove politika, kriju se otimači državnog, javnog i privatnog vlasništva, kriminalci i lopovi svih vrsta, korumpirani intelektualci i kupci diploma i doktorata.
Stanje u srpskom društvu je toliko apsurdno da se ne može objasniti zdravim razumom. Jer neostvareni fudbalski huligan na mjestu predsjednika Srbije i njegovi sljedbenici manjak na kakvoći, zamjenjuju količinom, pljačkajući sve što im padne na pamet, misleći da time postaju bogovi.
Zdrav razum se pita: Majko mila, da li je moguće da nam je ta ista ekipa, dvije države uništila. Ne smije se međutim klonuti duhom. Jer to što se događa u Srbiji, događalo se i događa na cijeloj Zemljinoj kugli. U takvom kaosu u kome su danas Srbija, Nemačka, Holandija, Francuska, planeta je bila i 100 godina pre Hrista u Rimu i 1917. godine u Rusiji kada je izbila sovjetska Oktobarska revolucija.
Ta komunistička utopija ostavila je najdublje korijene u vidu nepromjenljivih vlasti ne samo u Rusiji već i u Srbiji. Iz te iste ondašnje Rusije međutim, stiže nam poruka genijalnog pjesnika i dramskog pisca Vladimira Majakovskog, parafraziram: Revolucija počinje kad moralni zakon ne postoji, a pisani zakoni se primjenjuju samo na sirotinji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....