Informacija da su roditelji dječaka-ubojice koji je likvidirao devetero vršnjaka i školskog čuvara u Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar" na beogradskom Vračaru krenuli tražiti načine kako da poklone ili prodaju dio svoje imovine, uzburkala je javnost.
Odmah su se pojavila nagađanja da su se na taj korak odlučili jer se planiraju samostalno ili zajedno preseliti u inozemstvo. No, kako tvrde izvori beogradskog Blica, to je možda najrealnija, ali ne i jedina opcija koja je trenutno u igri.
Informacija da otac, ugledni radiolog, i majka, profesorica mikrobiologije, opsjedaju javne bilježnike i iz zatvora te na sve načine pokušavaju zaštititi imovinu, prepisati je na rodbinu, pa čak i prodati, pokazuje da obitelj dječaka-ubojice nešto smjera. No, javni bilježnici zatvorili su im svoja vrata, a odlukom suda do daljnjega je zabranjeno otuđenje imovine, prijenos na druge osobe i prodaja.
"Blic" iznosi nekoliko opcija:
1. Odlazak obitelji u inozemstvo
Prva opcija koju su kriminolozi i psiholozi često spominjali nakon tragedije bila je da otac, majka i sestra dječaka-ubojice spakiraju kofere i napuste Srbiju. Prema riječima Dejana Radenkovića, bivšeg pomoćnika načelnika UKP-a, najrealniji scenarij je upravo ovaj.
- Po meni je najrealniji scenarij da će oni otići u inozemstvo, ali tek kada se okončaju započeti sudski postupci, a to može potrajati. Uzimajući u obzir izdržavanje kazne bude li osuđujuća, ona može trajati i više godina. Teret koji trenutno nose je veliki i zato ne vjerujem u druge opcije – kaže Radenković za "Blic".
Navodi da to mišljenje temelji prvenstveno na humanim razlozima, ali u obzir, prema njegovim riječima, treba uzeti i kako postoji mogućnost da će sud u jednom trenutku roditeljima zabraniti napuštanje mjesta prebivališta jer nije poznato kojim će tijekom suđenje ići i što će donijeti ako se podigne optužnica.
Odvjetnik Nikola Ristović za “Blic” kaže da preseljenje nikoga protiv koga se ne vodi postupak ne podliježe nikakvim ograničenjima, osim administrativnih, ovisno o tome u koju se zemlju netko želi preseliti.
- Svaki je građanin slobodan napustiti Srbiju kad god hoće. Ako ne postoji niti jedna od mjera (kućni pritvor, pritvor ili zabrana napuštanja stana...) propisana kaznenim postupkom, onda nema zapreke za napuštanje zemlje, s tim što je u slučaju preseljenja dužan prijaviti svaku promjenu adrese (što znači preseljenje u drugu državu svakako jeste) o tome obavijestiti sud ili tužiteljstvo - kaže Ristović.
2. Odlazak dijela obitelji u inozemstvo
Druga opcija bi mogla biti preseljenje dijela obitelji u inozemstvo. Prije svega majke i desetogodišnja kćer, dok bi im se suprug odnosno otac eventualno mogao pridružiti kasnije, nakon izlaska iz pritvora i okončanja sudskog postupka koji se protiv njega vodi. Pod uvjetom, naravno, da nije osuđen.
Milan Kostić, psiholog i sudski vještak, rekao je ranije srpskim medijima da je sestra dječaka-ubojice i sama žrtva svog brata i da će snositi posljedice do kraja života.
- Ta djevojčica nije napravila ništa, ali je obilježena i stigmatizirana zauvijek. Okolina će je osuđivati i mislim da je treba maksimalno zaštititi. Ovakva situacija u Srbiji nije česta, ali je važno objasniti majci koliko je situacija za njih složena i da je možda najbolje rješenje da odu iz zemlje. Mislim da je u ovom slučaju neophodno odvajanje od dječaka. Majka treba shvatiti da osim sina ima i kćerku i da mora nešto učiniti da je zaštiti - objasnio je Kostić.
Dodao je kako se ne treba nametati rješenje obitelji dječaka-ubojice, već se s tim rješenjem trebaju složiti njegova majka i sestra.
3. Promjena identiteta i preseljenje u drugi grad
Članovi obitelji dječaka-ubojice mogu odlučiti ostati u Srbiji, uz preseljenje u drugi, manji grad, uz promjenu identiteta odnosno imena i prezimena.
- Svatko ima pravo promijeniti svoje osobno ime u skladu sa zakonom ako su ispunjeni uvjeti - kaže odvjetnik Ristović i dodaje da osoba koja to želi mora ispunjavati određene uvjete.
- To su uvjerenje o podmirenim poreznim obvezama, uvjerenje iz kaznene evidencije i na kraju se gleda ime. Treba odabrati onou koje nije uvredljivo i ne smije biti u suprotnosti s moralom, običajima i tradicijom sredine – objašnjava Ristović.
Bivši pomoćnik načelnika UKP-a Dejan Radenković kaže da promjena identiteta ne bi imala dugoročni učinak.
- Kad bi mijenjali identitet - živimo u relativno maloj zemlji, a taj događaj izazvao je veliku pozornost građana pa to ne bi imalo dugoročni učinak. Na isti način, i iz istih razloga, teško će moći nesmetano nastaviti živjeti u Beogradu - kaže bivši pomoćnik načelnika UKP-a Dejan Radenković.
4. Ostati u Beogradu
Najnerealnija opcija svakako je da obitelj dječaka-ubojice nastavi živjeti u Beogradu po starim navikama, uz obaveznu promjenu škole za djevojčicu koja je također pohađala “Ribnikar”.
Bora Banjac, bivši načelnik Uprave za suzbijanje organiziranog kriminala, ranije je medijima rekao kako smatra da u Beogradu nema života za obitelj dječaka-ubojice.
- Što se može s njima, mislim na sestru i majku? Za njih nema života ni u Beogradu, ni u Srbiji. Mislim da ne bi mogli živjeti ni u jednoj zemlji regije jer bi se prije ili kasnije znalo tko su. Možda bi trebali otići preko oceana, negdje dovoljno daleko.
Odvjetnik Nikola Ristović objašnjava da je policijska zaštita moguća ako se nakon procjene sigurnosti osobe utvrdi da je ugrožena te da je zbog toga takva zaštita nužna.
- U slučaju odlaska u stranu državu, s obzirom na zaštitu neke osobe, primjenjuje se pravo zemlje u kojoj se traži zaštita, a tu bi sve ovisilo od države do države.
Dobrivoje Radovanović, kriminolog, nedavno je istaknuo kako je dječak-ubojica uništio mnoge živote i obitelji.
- Uništio je i živote svoje majke, oca i sestre. Njegova će obitelj dugo godina trpjeti strašne posljedice jer je ovako nešto teško zaboraviti. Sada im je jedino rješenje promjena sredine. Najkorisnije bi bilo da promijene prezime, ali nisam upoznat s procedurom. Odluče li napustiti zemlju, vjerojatno će biti pod stalnim nadzorom sigurnosnih službi zemlje u koju se presele - rekao je tada Radovanović - piše Blic.