Za razliku od, recimo, uvreda svih vrsta, neke su riječi u domaćoj političkoj praksi prava rijetkost. Pogotovo kad bi trebale najaviti i neki konkretan čin. Evo, recimo - ostavka.
Najskuplju riječ hrvatske političke prakse mnogi rado koriste kad govore o političkim protivnicima, oporbeni za njom lako posežu kad napadaju vladajuće na svim razinama, ali to da netko najavi pa podnese ostavku – kod nas je još uvijek poprilično rijetka stvar. Zapravo, endemska pojava u hrvatskoj politici. Iako moraliziranja i poštenjaštva opće prakse, je li, ne manjka.
Najnoviji primjer na ovu temu je slučaj zazivanja ostavke ministra zdravstva Vilija Beroša. Dosadašnje očito nefunkcioniranje sustava cijepljenja za njega, uz sve što prati taj debakl (od cijepljenja preko reda do...