Vrhovni sud presudio u korist potrošača zbog ništetne ugovorene naknade za obradu kredita, banka mora platiti 3400 eura

Vrhovni sud RH je i drugi put, nakon što je prvi put na jednak način odlučio 13. veljače 2024. u predmetu Rev-673/2023, odlučio da su ništetne ugovorne odredbe na temelju kojih potrošač mora platiti tzv. ulaznu naknadu za obradu kredita, izvijestili su iz Udruge Franak.

Pojašnjavaju kako je to odlučeno Rješenjem Revd-1601/2024 od 30. travnja 2024. kojim je odbijeno dopuštenje revizije koju je zatražila Erste banka, pa je tako potrošačica tužiteljica na temelju pravomoćne presude iz 2023. godine dobila 1.000 eura nezakonito naplaćene naknade plus 1.400 eura zateznih kamata odnosno ukupno 2.400 eura obeštećenja te je banka platila još i 1.000 eura sudskih troškova.

Važno je naglasiti da su te dvije odluke donijela dva različita sudačka vijeća, navode u Udruzi Franak.

Tužiteljicu je zastupao zagrebački odvjetnik Ivan Adžić, a tužena banka bila je i drugi put Erste banka.

Banka je ugovorila da će potrošač kod realizacije kredita platiti iz samog iznosa kredita naknadu u iznosu 1 % iznosa kredita te je i naplatila za tu svrhu oko 1.000 eura iz iznosa plasiranog kredita. Ta ugovorna odredba sudski je utvrđena ništetnom najprije na OGS-u u Zagrebu, a potom je to pravomoćno potvrđeno na Županijskom sudu u Splitu, zbog čega je banka morala vratiti uplaćeni iznos i platiti zatezne kamate od dana kada je taj iznos naplaćen.

Sudsko vijeće Vrhovnog suda RH u sastavu sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, vrlo je kratko obrazložilo svoju odluku na sljedeći način:

„Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku, ocijenjeno je da postavljeno pitanje o ništetnosti naknade za obradu kredite nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi budući da pravno shvaćanje izraženo u pobijanim presudama nižih sudova ne odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odluci VSRH Rev-673/2023 od 13. veljače 2024.“

Zastare potraživanja nema, jer je zastara počela teći tek danom pravomoćnog utvrđenja ništetnosti naknade za obradu kredita, tzv. ulazne naknade, pojašnjavaju nadalje u Udruzi Franak.

-Naglašavamo da postoji na Vrhovnom sudu RH nekoliko dopuštenih revizija po pitanju ništetnosti ulaznih naknada za obradu kredita, o kojima će odlučivati i druga vijeća Građanskog odjela VSRH. Naime, ako bilo koje drugo vijeće ne bude imalo pozitivan stav o ništetnosti ulaznih naknada, morat će se o tom pitanju odlučiti ili na nivou cijelog Građanskog odjela VSRH ili na nivou za tu svrhu formiranog proširenog vijeća sastavljenog od 13 sudaca Građanskog odjela VSRH – ističu također.

Nadalje navode kako zasad mogu sa sigurnošću reći da su dva različita vijeća, koja čini ukupno 10 sudaca Građanskog odjela VSRH, već odlučila da je naknada za obradu potrošačkog kredita ništetna, i da se ta naknada na temelju tužbe mora potrošaču vratiti uz pripadajuće zatezne kamate od dana kada je naknada naplaćena.

-Zbog toga smatramo da su realno jako male šanse da bi se sudska praksa Vrhovnog suda RH mogla promijeniti, pa vjerujemo da ćemo uskoro moći objaviti da Vrhovni sud RH ima ujednačenu sudsku praksu po tom pitanju, nakon što je ujednačio praksu po pitanju ništetnosti valutne klauzule CHF, ništetnosti neodredive promjenjive kamatne stope i ništetnosti naknade za prijevremenu otplatu kredita.

Ostaju nakon svega još dva krucijalna pitanja za rješavanje na Vrhovnom sudu RH, a to je prvo pitanje ništetnosti ugovora o kreditu s ništetnom valutom u francima i ništetnom promjenjivom kamatnom stopom te drugo pitanje prava na obeštećenje za potrošače sa zakonski konvertiranim kreditima – poručuju iz Udruge Franak.