StoryEditor
HrvatskaKARTA KANTA

U trenucima kad nam je svima potrebna razboritost, s vrha vlasti nas posramljuju svojim otužnim sukobima. A bez suosjećanja, lideri su obični despoti

27. listopada 2020. - 12:00
Arhiva/Cropix

I to se dogodilo. Jedna mlada djevojka, maturantica splitske škole, umrla je proteklog vikenda i premda o uzrocima njezine smrti još uvijek ne znamo dovoljno, znademo da je utvrđeno da je bila pozitivna na virus korone.

Je li virus bio presudan ili nije, ne znamo, ali u konačnici, odgovor na pitanje što je čemu u fatalnome događaju prethodilo neće promijeniti ništa. Djevojka na pragu punoljetnosti nepovratno je izgubljena i svaka riječ, osim riječi suosjećanja, sada je trivijalna.

U isto vrijeme, na drugom kraju zemlje, u takozvanoj metropoli u kojoj epidemija svakog dana zahvaća sve veći broj ljudi, iz jedne bolnice su u javnost došli stravični detalji stanja u kojem se pacijenti nalaze.

Iz Kliničke bolnice Dubrava jedna je liječnica poslala medijima pismo i, suočena s nemoći da probleme unutar ustanove riješi iza zatvorenih vrata, pobrojala jezive stvari na koje ne može pristati. A mora!

Ona kao liječnica mora liječiti ljude čak i onda kada lijekova nema, kad onkološkim bolesnicima za umirenje bolova može dati jedino Lupocet, koji je kamilica u odnosu na lijekove koji im trebaju. Mora liječiti bolesnike i kad su doslovce gladni jer u bolnici nema hrane za sve, mora ih liječiti i kad su u prljavom rublju jer ih se nema u što presvući, mora ih liječiti i kad bez dostojanstva leže goli golcati, izloženi tuđim pogledima jer bolničkih spavaćica danima nema... Mora ih liječiti i kad ni jedne jedine boce s kisikom više nema i kad nakon preuzimanja smjene nema pojma kakvo je čije stanje jer informacije o razvoju bolesti nema tko prenijeti...

image
Goran Mehkek/ilustracija/Cropix

Liječnica je, očito frustrirana i očajna, crno na bijelo napisala: "Smatram da u ovim uvjetima rada bolesnicima nije pružena adekvatna medicinska skrb te da su narušena njihova prava. Za isto se ne smatram pravno i medicinski odgovornom i u slučaju tužbi od strane obitelji ili samih bolesnika, mislim da nisam pravno zaštićena."

Svaka riječ, osim riječi suosjećanja s bolesnicima i liječnicom iz ove, ali zacijelo ne samo ove bolnice, zvučala bi trivijalno.

No kakve riječi čujemo sa samih vrhova vlasti, kakvu vrstu suosjećanja s nacijom koju vode upravo voljom te nacije i kojoj bi trebali služiti dobivamo od najviših dužnosnika, od premijera i od predsjednika države?

Daleko od toga da je itko očekivao da će njihova 'tvrda kohabitacija' koju su, uostalom i najavili, biti mlaka i skrivena, ali sumnjam da je itko očekivao da će njihova komunikacija pasti toliko nisko da nas, u trenucima kad nam je svima potrebna razboritost, posramljuju svojim otužnim sukobima.

Vlada pritom od nas traži da se uključimo u humanitarno doniranje kojem bi ona trebala biti posrednik, ignorirajući notornu činjenicu da se i ona sama financira upravo našim novcem, a predsjednik... On od nas ništa niti ne traži osim da i njega i premijera slušamo u nizu njihovih pljuvačkih konferencija za novinare.

Bez državničke pristojnosti, bez liderske odgovornosti, bez imalo skromnosti i suosjećanja, oni ismijavaju i našu zebnju i naše suosjećanje. A bez suosjećanja, lideri su obični despoti, a demokratska legitimacija koju smo im dali obična je sprdačina.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

05. ožujak 2021 03:23