"A čujte, na kraju vam se sve svede na to da vam je najbitnije gledati uređaje koji imaju pet godina garancije", iskren je jedan serviser bijele tehnike. Novinarka Jutarnjeg lista nazvala ga je nakon što je slušala priču prijateljice koja je nedavno morala kupovati novu perilicu.
Tom poslu pristupila je kao da traži novi bubreg. Prvo je analizirala što se općenito u trgovinama nudi i za koje cijene. Onda je odredila neki top iznos do kojeg je spremna ići. U grupama na društvenim mrežama provjerila je kakva su iskustva potrošača s pojedinim brendovima i što se najviše hvali. Napravila je uži odabir modela i marki koje dolaze u obzir. Pronašla je onaj s najduljom garancijom.
Kupila. I na kraju u plaču priznala - kako se opet zeznula.
Stvar je jednostavna - uz svu dobru volju i pametovanje, potrebno je imati i malo sreće, iako među potrošačima uvijek postoje neke predrasude i uvjerenja o tome što na tržištu valja, a što svakako treba izbjegavati.
Velika škrtica stoga je odlučila napraviti malo istraživanje: nazvati desetak servisera - pazili smo, naravno, da ne budu ovlašteni i tako pristrani - te ih suočili s nekoliko pitanja.
Je li veća cijena nužno odraz kvalitete? Postoje li neki brendovi i modeli koji se češće kvare? I ono najvažnije, koje modele eventualno niti sami ne bi kupili kad bi baš trebali birati?
Zamolili smo ih da nam analiziraju šest vrsta uređaja - perilice rublja, perilice posuđa, hladnjake, pećnice, televizore i klima uređaje, a ono što su nam otkrili, naravno, nije zapisano u kamenu, nego je to neko njihovo iskustvo tijekom godina rada, prilikom čega se dosta toga što su nam kazali bilo i preklapalo.
Za početak, najviše pozornosti prilikom kupnje treba obratiti na perilice rublja, odnosno posuđa i hladnjake, jer su oni najčešće kvarljiva bijela tehnika s našeg popisa.
Riječ je o robi s mnogo mehaničkih dijelova, kod kojih se pri uporabi koristi dosta velika sila (barem kad su u pitanju perilice rublja) i kod kojih danas, iskreni su serviseri, često više ne vrijedi ona - koliko para toliko muzike.
Kad su u pitanju perilice rublja, one skuplje, poput Samsunga i LG-a, a nerijetko tu spada i Candy, podrazumijevaju i prilično skupe popravke, često toliko skupe da se vlasniku više isplati uzeti novu, jeftiniju perilicu, a gotovo svi s kojima smo razgovarali priznali su nam kako na servisu često završavaju i perilice Gorenje - ne samo zato što ih ima dosta velik broj potrošača, nego i zato što je riječ o brendu koji više ne počiva na nekadašnjoj tehnologiji, otkako je prešao u ruke kineskog vlasnika.
"Ono što bih obavezno savjetovao ljudima jest to da ne kupuju uređaje koji imaju manje od pet godina jamstva. Dulje od toga više se niti za jedan uređaj ne treba nadati da će trajati, a ako uzmete pet godina jamstva, onda ste u pravilu sigurni i ne morate nužno birati najskuplje", kaže jedan serviser za Jutarnji list.
U kategoriji srednje klase, kad su u pitanju perilice rublja, dosta njih preporučilo je Končar, Electrolux, Beko i Bosch, a za one koji ciljaju isključivo na najskuplje, dakle, Miele, također imaju savjet.
"Obavezno provjerite postoji li u gradu u kojem živite servis za Miele. Ako ne postoji, velika je mogućnost da ćete morati dodatno platiti za izlazak na teren ili dopremati perilicu u neki drugi grad, a riječ je o vrlo teškim uređajima, čiji je transport kompliciraniji", kaže jedan serviser iz grada blizu Zagreba.
Suđerice su druga po redu najčešće kvarljiva roba, a serviseri nas upozoravaju kako im najčešće odlaze pumpe za vodu ili elektronika.
Ako bi kupovali za vlastitu upotrebu, kažu da bi izbjegavali, uvjetno rečeno, domaće brendove - Končar i Gorenje - koji baš nemaju dugačku tradiciju izrade perilica posuđa.
"Gorenje je imalo jedan kratki izlet u svojoj proizvodnji, ali onda su ih kupili Kinezi i sad su to uglavnom kineske perilice, kao i kod Končara. Dosta se kvare, a Gorenje onda ima još problem s ugradbenim perilicama, koje su dosta problematične za montažu", rekli su.
Kod ostalih brendova, napominju, sve uglavnom ovisi o sreći, pa je moguće izdvojiti velik novac i kupiti mačka u vreći ili pak kupiti neki jeftiniji brend i biti zadovoljan.
Hladnjaci su u tom smislu puno pouzdaniji od perilica, otkrivaju nam, ali je također pametno radije birati one s duljom garancijom. Najčešći kvarovi koji se događaju su puštanje plina, a serviseri s kojima smo razgovarali, kazali su nam da su se u praksi najčešće s tim problemom susretali kod marki Liebherr i Whirlpool, no to, naravno, nije pravilo.
Pećnice su uglavnom pouzdane - ne kvare se tako često, no ako dođe do kvara, neki brendovi bit će kompliciraniji za popravak jer neće biti dijelova.
Tu je velik broj njih spominjao dva brenda, Amicu i Blitz, koje se, doduše, ne kvare ništa češće nego ostale marke pećnica.
"No kad se pokvare, veliki je problem doći do dijelova i dosta servisera zato uopće ne radi te brendove. Na kraju vam se sve ionako svodi na to da birate brendove za koje znate da ćete imati servisera i dijelove. To je danas, nažalost, tako, rekao bih da se sva roba prema kvaliteti srozala, a ako bih bio baš brutalno iskren, rekao bih da je sve jednako loše te kako su garancija i pristupačnost servisa, nažalost, postali glavni kriterij prilikom biranja nekog komada bijele tehnike", kaže.
Potrošači mogu biti najsigurniji prilikom kupnje klima uređaja.
"Gledajte, tu ima najmanje mehaničkih dijelova i klime se u pravilu najrjeđe kvare od svih tih uređaja. Kakvu god kupili, u pravilu možete računati da će vam raditi deset godina", rekao je jedan serviser.
Ipak, ako baš inzistiramo na razgovoru o brendovima, otkrivaju nam kako kod klima uređaja vrijedi jedno pravilo - "najjeftiniji Japanac bolji je od najskupljeg Kineza", no problem je u tome što su japanske klime - recimo Toshiba, Mitsubishi ili Daikin, ipak daleko skuplje od mnogih kineskih, pa se većina potrošača na kraju odluči za ovo drugo.
Slično vrijedi i kod televizora.
"Ma ništa vam to više nema veze, znam samo da ona stara, renomirana imena, poput Panasonica ili Telefunkena, danas više ne predstavljaju robu po kojoj su stekli ime te kako na tržištu možete naći mnogo jeftinijih televizora s dobrom garancijom, koji vam se u konačnici više isplate. Recimo, pristojan izbor je Hisense, s njima uglavnom nema problema, barem ne nešto više nego s ostalim brendovima", kaže nam jedan serviser.
Napominje kako bi potrošači trebali biti oprezni prilikom kupnje televizora veličine ekrana od 50 inča, jer se, prema njegovom iskustvu, češće kvare nego ostale veličine ekrana.
"Riječ je o problematičnim panelima, koje proizvođači zbog nekog razloga nisu zamijenili pa često s njima zna biti problema. Zato je bitno uzeti garanciju od najmanje pet godina, nakon toga za svaki uređaj postoje veliki izgledi da vam više neće raditi, koji god brend bio u pitanju", zaključuje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....